spookie dizajn

uj uj uj!

čuvaj,

ide novi posst!

drago moje je prizdravilo.
skroz na skroz.
nema više temperature,
kašalj se povukao,
okice nisu nabrekle više
diše se normalno
spava se sve pet ...

i afkors, o'šlo se na posel!
i to odmah na službeni put.
pa se sad čami u splitu
i čeka se sutra
da ih klopnu pijavice u dubrovniku.

mala je,srećom, ostala zdrava.
i sama.

radi se. sutra je već mjesec na novome poslu.
doći će šefica. i produžiti ugovor.
(hoće li?!?)

mala se nada. jer je dobra.
fino oblači i svlači razne tete.
poznate i one manje znane. i lijepo komunicira.
( i nešto malo manje spretno provlači kartice. )
i savjetuje modno nepismene tete
kako da se usklade.
prvo s viškom kila
a onda s bojom,
dezenom,
te napose -
konfekcijskim brojem.

jer, smiješno je
a opet i pomalo tužno
gledati
kako se gospoja od skoro sedamdeset kuka
i povelikog trupa
pokušava uvući u
ni više ni manje,
nego haljinu konfekcijskoga broja
trideset i osam ( brojkama: 38 ).
i naravno, ne ide!
pa se čudimo.
pa kudimo brojeve "kako su to tako odnedavna mali".
pa cimamo rajferšlus
gore - dolje, gore - dolje.
pa isti popuca po šavovima.
( onda mala krpa haljinu od tisuću i pol kuna )
pa se nevoljko uvlačimo u tek broj veći komad.
i opet stenjemo.
i sve ispočetka.

veselo je maloj na poslu.
puno čita.
i pije kavice.
i glazbicu sluša.
i normalno dolazi doma.
i ne stresira se puno.
još daje malo veća para ...
(ma neće mala kruha preko pogače .. )

ovo je, u stvari, trebao biti posst o prijateljima.
točnije, nekim prijateljicama.
ali izvjetrila su zloća i jed ...
nu ...


P.S.

a vama, mojim dragim blogerima
što ste drukali za moga dobrohotnoga
da se iz polumrtvja vrati,
velika hvala.