spookie dizajn

Ponukana kritikom u prošlom postu, dobivenom od jednog planktona iz blogomorja, mala se odlučila na ovaj post;

traži se gledište ostalih ribica na terenu na zadanu temu koja glasi:

da li je sramota diplomirati u 34. godini?

Mala kaže da je za nju to jedan od najvećih uspjeha u životu.

A zašto mala tako misli, prosudite sami nakon što pročitate post.

kad se '72 rukama i nogama bacila u ovaj svijet, prvi vrisak umalo je bio i posljednji – rhesus faktori mame i tate imali su nešto protiv nje. ali mala je preživjela. ne zna da li je bila sretna.

kad su joj '84 stričeki doktori udijelili besplatnu kartu za doživotni bolnički surf, a sve zahvaljujući privjesku u obliku dijagnoze autoimunog hepatitisa, mala još nije bila svjesna u što se upustila. ali bila je sretna, bar malo, jer bila je drugačija od drugih.

kad je '87 letjela za Francusku na potvrdu dijagnoze, mala je bila sretna. pa vau, tko je još od vršnjaka imao priliku stajati na vrh Eiffela i gledati Pariz kako se budi na Uskrs?

kad je te iste godine odlučila pasti osmi razred, mala je bila nepokolebljiva: ta što je jedna godina naspram tolikom izgubljenom znanju ( mala je nakon Pariza surfala po Rebru dobra tri mjeseca). i ne, nije željela poklonjene ocjene.

kad se '88 zaputila u srednju u Zagreb, nosila je na leđima veći teret. zvao se početak ciroze. no mala je bila presretna. ta živjet, će u velegradu. vau, otišla je sama u veliki grad! i maturirala je mala, s odličnim. i sa nekoliko tisuća sati opravdanih izostanaka s nastave. surf, kaj da se radi, surf je sudba kleta ..

kad je '92 upisala faks, otvorila je nove stranice života bogatija za sigurnu cirozu, dioptrijske naočale, reumatski poliartritis, osteoporozu te još par dijagnoza, koje je do danas već i smetnula s uma. ali mala je bila presretna jer je došla do zadanog cilja.

kad je '95 letjela za Englesku, sama i uplašena, mala je ipak bila sretna. pa vau, vidjeti će London! i opet za Uskrs. kad su joj inglišmeni između redova fino, onako otočki hladno priopćili da je ipak mali pik zibner s Balkana, i da, ako nema para, nema ni muzike (u ovom slučaju transplantacije), mala se vratila kući. i bila je opet sretna, jer guza je opet vidjela puta!

kad je '96 prvi puta otišla u Italiju, mala je opet bila sretna. pa vau, vidjeti će Padovu! i nije bilo važno to što je opet noćila po bolnicama.

i bila je tamo opet i '97 i '98. i čekala je svoju priliku. jer, drugog izlaza nije bilo. dijagnoze su se nakupljale, mala je životarila i nije se osjećala dobro, ali je čekala svoj trenutak. i još je studirala. padala je ispite, davala je ispite, išla je na vježbe, išla je na teren. i nije pala ni jedan semestar. i nije pala ni jednu godinu. i radila je.

kad je '99 konačno legla na operacijski stol, mala je bila sretna. pa zašto ne bi bila? ta svirala je lagana glazbica, svi prijatelji kirurzi bili su tu, naučila je talijanski pa je pitala sve što ju je zanimalo, njena je nova jetra bila u susjednoj sobi, dobrohotni ju je čekao pred salom .... i da, bila je apsolvent.

kad je '06 dala svoja dva posljednja ispita na fakultetu, mala je bila sretna. još samo diploma, pa hurej, hurej!

u tom trenutku mala je zaboravila sve. i dvije recidive nakon presađivanja, i sve bolove, i sve ožiljke na tijelu i duši, i sve svoje napaćene dane, i sve tablete i kapsule i praške što je i što će još progutati, i sve injekcije i infuzije i transfuzije i i litre izvađene krvi, i depresije i debljanja i mršavljenja, i zlurade komentare, i zube i bubrege koji su joj stradali od lijekova, i sve gastritise, i sve neprospavane noći po bolnicama, i hipertenziju koja joj se prikrala, i sužene žile u vratu, i sve migrene ... mala je zaboravila baš na sve. i da, bila je sretna.

kad je te iste, '06, uzela temu za diplomski, maloj više nitko nije mogao stati na kraj.

i da, istina je, mala ima 34. i diplomirati će tek za koji mjesec.
ali mala je sretna, jer zna da je zaslužila sretan kraj. i nagradu za upornost.

dragi moji blogeri, recite maloj, da li da se srami što će diplomirati tek sada?

četrtek je.
opet je četrte-k.
kak ti cajti brzo prejdu kat imaš kaj za delati.

mala je polu-luda već.


najprvo:

klimatozne promjene.

pali grijanje-gasi grijanje.
otvori prozor-zatvori prozor.
obuci rukavice-svuci rukavice.
navuci čaparice-skini čaparice.
metni termofor na stopalice-skini isti.
smrzni se-skuhaj se ...
i tako u nedogled zadnja dva mjeseca.
pa mila mu majka, dokle će to tako!?

pa ondak:

diplomiravanje.

piši diplomski-briši diplomski.
piši diplomski-prepravljaj diplomski
piši diplomski-dodaj u diplomski.
piši diplomski-izbriši netočne navode
piši diplomski-dodaj relavantne podatke
piši diplomski-izbriši sve do sada napisano-previše je!?
piši diplomski-ma dobro je,ali daj to još malo ..
piši diplomski-ima tu još malo za razraditi ...
piši diplomski-vidimo se 14.11. ...
pa majčicu mu milu, 'oće li ikad kraj!?

i na kraju, ali ne i posljednje:

pe-em-es–oično stanje, čitaj kao:

jutro rano, tek je osam sati: kavica.
osam i pet: papamo!
pola deset: opet papamo!
deset i četrs'pet: joj, kak' smo nekaj gladnjikavi!
podne lupa, top se čuje: juhuuu, ručak!
dva su sata, dobrohotni na vrata: repete!
pola pet je: kavica i kolačić!
pola sedam: juhuu, večerica.
osam je sati, nekaj se treba gricnut: papamooo!
deset sati: pravo vrijeme za jabuku prije spavanja.
(ponoć, ak' se nemre zaspat'): još malo tihih repeta za laku noć.
o, ma zašto sam žena s galopirajućim peemesom!!!!

a sutra je već petek ...


( i mali pridodatak:

'KO BU DESETILJADITI, AJD' NEK MI SE OBJAVI!!! AL' BEZ REFREŠA

- jimi, ti ispadaš iz natjecanja, namah!)

Zvoni.

Odjekuje.

Buči.

Treperavo se razlijeva.

Pršti.

Tisućama kristalnih zvončića.

U vihoru.

Emocija.

Smijeh.

Dar vilinji.

Poklon bogova.

Ječi.

Huči.

Razlijeva se.

Bojeći dan u Sunce.

(l.l.)

mala je sretna
neizmjerno.
hvala
(njemu)

apDejt fuSnota:

slikica gore uslikana djelo je dobrohotnog, a slikana je prošle nedjelje
kad su dotični i šogi plazili po planinama.
lanac koji se razabire pripada karavankama, a slikano
je s visine od približno 2000m.