kako samo hrabro
u noći iza ponoći
sričemo mantru
jednom, dvaput, tri puta ...
i sve ćemo to sutra zaverglati.
Nekome. u telefonsku žicu.
kako smo samo hrabri
u času kad san već miluje zjene.
koliko se tu dijaloga stvori
niotkud.
i sve ono što ću ja izgovoriti tebi
i sve ono što će kroz slušalicu
od tebe k meni doći.
i sestra i otac i Majka Hrabrost su uz tebe
pa nije ni čudo odakle taj courage.
duša se grije
spokojna
na ognju od snoviđenja.
i toneš, već nekako lakše.
u san.
( l.l. )