spookie dizajn

.... malo sam kopala po kutijicama i tamnim kutevima prošlosti ... vrijeme je takvo, sjetno, pa mami na kopanje po nostalgijama... i eto, pronađoh nešto što je nastalo, ako me sjećanje ne vara, negdje u petom razredu osnovnjaka .... to bi bilo negdje s jedanaestak godinica ...eh, kreativka u začeću i na pomolu ....pa da podijeli s vama trenutak " struje svijesti"....



" ... s mojom dušom polako se gasi zadnji poklik onog stranog jutra što je došlo tako brzo i kotrljajuć se, iznenada, i gazeć sve pred sobom, puno rastreperenih mirisa ruža i oporog zadaha tek iskopane rake što se crni pod brezom koja nježno maše dozivljuć svojim grančicama tek ponekog nesuvislo zalutalog stvora koji besciljno tumara svijetom kao po nepreglednoj ravnici što se prostire bez kraja i konca, u daljini se spajajuć s modrim horizontom koji se polako stapa sa sumaglicom tog toplog, sparnog jutra što bježi daleko pred nama, ne dajući nam priliku da ga dosegnemo i uhvatimo svojim blijedim, skoro prozirnim rukama, što se stravično, avetinjski sablasno bjelasaju na suncu, čudnovato odudarajuć od tamne podloge mekane, crne, surove zemlje koja se mrvi kad stupiš na nj svojim tvrdim, bosim stopalom, koje siječe tu zemlju, nemilosrdno progoneći sve loše strane ovog «svijeta», koji polako nestaje u zaboravu i ostavlja nam samo sjećanja i blagu uspomenu koja će s vremenom nestati u sumraku patnog života koji se polako gasi, odlazeći neznano kud, vodeći sa sobom sile koje ga sputavaju, ne dajuć mu da diše i da se bori za svoj komadić sreće koja mu u ovom trenu tako mnogo znači i koja ... "