| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
|
Bližilo se 19:30 i Ivana je već bila spremna. Netko je pozvonio na vrata. Bio je to Borna koji je došao po nju. U njegovoj kući rasturao je „punk“ dok njih dvoje nisu došli. Odmah zatim, uslijedio je ples koji su otvorili on i Ivana. Ples za plesom, došla je ponoć. Na redu je bilo rezanje torte. On je režući tortu „slučajno“ ispustio komad na njezinu haljinu. U sobi nastade smijeh na što se nasmijala i Ivana iako je znala da joj je to bio posljednji poklon od oca. On poskoči prema njoj i namigne jednom od prijatelja. Uzme Ivanu za ruku govoreći poluglasno tako da su svi čuli unatoč glasnoj glazbi: - DOK SE MRLJA OD TORTE BUDE PRALA, MOJA DRAGA IMA NAJBOLJI POKLON ZA MENE. POKLONIT' ĆE MI NEŠTO NAJLJEPŠE ŠTO BIH MOGAO DOBITI U OVIH NEPUNIH ŠEST MJESECI HODANJA.- U kući nastane tišina i svaki osmijeh bješe tako tih, a tako glasan. Kad su se njih dvoje „izgubili“ gore u sobi, dolje nastade buka kao da ništa nije bilo. Počeo ju je skidati, tražeći od nje ono što je bilo najdragocjenije na njoj iako je ona bila zbunjena i nije shvaćala što se događa. Poljubac za poljupcem, nađu se u postelji njegovih roditelja. Izgubila se u svakom njegovom poljupcu ne izustivši ni riječi. No, shvativši kako želi nešto više od poljupca i zagrljaja, počne se opirati i govoriti kako još nije spremna, ali nije ni uspjela završiti rečenicu shvativši da se njezin život iznenada promijenio, te da se može smatrati ženom. Iz njenih se usta začuje jak, stenjajući krik na što je on s osmijehom rekao: NE BRINI LJUBAVI, GOTOVO JE! Sišavši dolje sav sretan, a Ivana uplakana, nikoga ne zatekoše. U ponekoj pepeljari našla se pokoja cigareta, poluprazne čaše i po cijeloj kući razbacano smeće. Bilo je već 5 sati ujutro i Ivana se zadržala više nego je trebala, pa ga zamoli da ju odveze kući. Kući su išli šutke, a kad bi koja suza kliznula niz njezino lice, obrisala bi ju nevjerojatnom brzinom... |
|
Imala je samo 16 godina kada ga je upoznala. Zavoljela ga je čim ga je ugledala. Ona se zvala Ivana, on Borna. Svaki dan su bili zajedno, od jutra do mraka, kao i tog dana kad su slavili kraj školske godine. Ona je završila drugi, a on četvrti razred srednje škole. Za njihovu ljubav ne samo da je znala cijela škola, već i pola grada. Svi su govorili kako su oboje lijepi i da su baš jedno za drugo. Bližio se Bornin rođendan. Za njega je to bio veliki dan, kao i za njegovo društvo, iako za Ivanu nije bilo veliko veselje. Baš tih dana umro joj je otac kao veliki alkoholičar, tako da su ona i majka ostale u velikim dugovima. Slavlje se pripremalo naveliko i bilo je pozvano 15 parova. Nije znala što bi bilo prikladno pokloniti mu za rođendan jer nije imala novaca, a on nije znao za njezine probleme. Predomišljala se da li da mu kaže kako ne može doći, ali kada bi mu to rekla samo bi mu pokvarila raspoloženje i tko zna kako bi sve završilo. Toliko ga je voljela da nije znala što napraviti. Posuditi novac nije ni pomišljala jer je znala da će se teško izvući iz novonastale situacije... Došao je i taj dan, tako sretan za Bornu, a tako ružan za Ivanu. Tog jutra cijela je kuća bila spremna za slavlje koje je trebalo početi u 20 sati. Došao je po nju u 17 sati kako bi sve uredili. Njegovi starci i mlađa sestra tog dana su otputovali, tako da im je cijela kuća ostala na raspolaganju. Izašavši iz kuće, Ivana tužno zajeca. Borna nije znao o čemu se radi. Kasnije mu je priznala da nema novaca i da na rođendan ne može doći bez poklona. On je na to odmahnuo rukom i rekao: - SMISLIT' ĆEMO NEŠTO!- Vratio ju je kući i rekao da će doći ponovno po nju u 19:30. Pričajući tako s prijateljima da bi mu dala sve jer ga beskrajno voli, jedan od njih upita: - A KAKO BI BILO DA TI DA...? ZNAŠ VEĆ ŠTO!- U tom trenutku svi prasnu u smijeh, pa čak i Borna kojemu se u tom trenutku to činilo kao najbolje rješenje... |
|
Ej BLOGeri! Nismo se čuli stvarno 100 godina! Tjedan dana nisam objavio novi post, pa sam se sad sjetio... Kako ste mi vi? Ja nisam baš dobro, pišem post a zapravo mi se ne da! Bolestan sam... boli me grlo i curi mi nos, evo... aaaaaapcccccihaaaaaa! Nadam se da se vi ne osjećate tako! Hvala vam na komentarima, ja nisam baš ni bio na netu, ali nisam vam se ni javljao: sorry! Mrzim kad mi se blog na pola ne otvori, pa ne vidim ni boxeve ni ostale postove! Možda to ima veze s dizajnom! Jer nemam previše slika na blogu, tako da ne znam! Sandy, drago mi je da si opet tu! Uglavnom, u školi je super i imam super ocjene, zasad ni jednu jedinicu (da kucnem u drvo! :)) I tak', poželite mi da brzo ozdravim, glasujte za moj blog na croBLOGerima koji imaju novi dizajn, totalno je super! I da, moj drugi blogtamo je preporučen! Svakako i njega posjetite! KI$$  |