| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
|
Imala je samo 16 godina kada ga je upoznala. Zavoljela ga je čim ga je ugledala. Ona se zvala Ivana, on Borna. Svaki dan su bili zajedno, od jutra do mraka, kao i tog dana kad su slavili kraj školske godine. Ona je završila drugi, a on četvrti razred srednje škole. Za njihovu ljubav ne samo da je znala cijela škola, već i pola grada. Svi su govorili kako su oboje lijepi i da su baš jedno za drugo. Bližio se Bornin rođendan. Za njega je to bio veliki dan, kao i za njegovo društvo, iako za Ivanu nije bilo veliko veselje. Baš tih dana umro joj je otac kao veliki alkoholičar, tako da su ona i majka ostale u velikim dugovima. Slavlje se pripremalo naveliko i bilo je pozvano 15 parova. Nije znala što bi bilo prikladno pokloniti mu za rođendan jer nije imala novaca, a on nije znao za njezine probleme. Predomišljala se da li da mu kaže kako ne može doći, ali kada bi mu to rekla samo bi mu pokvarila raspoloženje i tko zna kako bi sve završilo. Toliko ga je voljela da nije znala što napraviti. Posuditi novac nije ni pomišljala jer je znala da će se teško izvući iz novonastale situacije... Došao je i taj dan, tako sretan za Bornu, a tako ružan za Ivanu. Tog jutra cijela je kuća bila spremna za slavlje koje je trebalo početi u 20 sati. Došao je po nju u 17 sati kako bi sve uredili. Njegovi starci i mlađa sestra tog dana su otputovali, tako da im je cijela kuća ostala na raspolaganju. Izašavši iz kuće, Ivana tužno zajeca. Borna nije znao o čemu se radi. Kasnije mu je priznala da nema novaca i da na rođendan ne može doći bez poklona. On je na to odmahnuo rukom i rekao: - SMISLIT' ĆEMO NEŠTO!- Vratio ju je kući i rekao da će doći ponovno po nju u 19:30. Pričajući tako s prijateljima da bi mu dala sve jer ga beskrajno voli, jedan od njih upita: - A KAKO BI BILO DA TI DA...? ZNAŠ VEĆ ŠTO!- U tom trenutku svi prasnu u smijeh, pa čak i Borna kojemu se u tom trenutku to činilo kao najbolje rješenje... |