Spleen Siska

petak, 31.08.2007.

Je suis enfant...

----------------------------KAVEZ---------------------------------
-------------------------suh----------------------------------------
-------------------------------------------------prazan-------------
------------popunjen-----------------------------------------------
--------------------------------------KAVEZ------------------------
------------------hladan--------------------------------------------
---------------------------------------tih----------------------------
---------------------------------------------------------plitak-------
---------------KAVEZ.----------------------------------------------
----------------------------------------usamljena------------------
---------------------------tamna-----------------------------------
-pustos------------------------------------------------------------
--------------------------------------------------------KAVEZ----
---------------------------------blizu------------------------------
----------------vrtloga--------------------------------------------
-------------------------------------------kraja------------------
------------------KAVEZ----------------------------------------
------------------------------samo moj-------------------------
---------------------------vjecno--------------------------------
-------------------------------------samo tvoj------------------
----------------------------KAVEZ------------------------------

doing the things you hate,
is the price of avoiding loneliness............


cekam svoj prekrasni zlatni sut
u tmini svojih misli...

Novo, staro, plavo...

Utopi svoje odvratno drvo zivota,
u njezinoj iskoristenoj sluzi,
stvori jos boli, stvori jos jada
izrezi me s platna gadjenja,
smjesti me u bolnu sliku,
prljavstine svog zivota,
baci me u smece pretrpano,
pretrpano istrosenim ziletima svoje propasti,
gusi me u potoku bozije krvi,
gusi me dok ne poplavim,
gusi me, gusi me...
---
-
-
-
-
Plasticno srce topi se...
....
.
.
"svarta kalda vetrar nott
vektur af songvi og dansi
fra skyjum glitra pors ljomandi orvar
manin lysir yfir hringnum"

utorak, 28.08.2007.

krv mi necuri
cirkulacije nemam
iscjeden
ispunjen
opran
osusen
pokopan
mrak je
tjesno je
grubo je
hladno je
ruzo na grobu mome....

Pusti me unutra...
Pusti me natrag...
pusti me natrag unutra...
Dolazi kisa,
dolaze munje,
oblaci, crni, tamni, bezlicni...
pusti me unutra,
hladno je...

ti si ruza na mome grobu............

sjecanje snova

ponedjeljak, 27.08.2007.

I hate you and I hate myself



I am dying down growing weaker now
It could seem that I'm doing fine
but I'm broken to little pieces deep inside

briljantni sjaj pustinjske dosade
vidjeh njezinim ocima
u svojim snovima
okrenuh se brzo
uspavan gađenjem
prema površnosti njezinoj
i gluposti svojoj

krivnja i žaljenje

subota, 25.08.2007.

jucer sam se predao prolaznici, bila je to kratkotrajna, plitka ljubav, stajala je pokraj mene cvrsto, u uspavanom miru, bila je olicje fizicke ljepote, kako bi mladi Verter rekao komparacija s andjelom bi bila klišejasta uvreda njezinoj ljepoti, njezinim ocima plavim. pogledi su nam se sreli na trenutak, ali samo na trenutak, dok nije vidjela kakvu nosim to gadariju umjesto lica... dosta sam razmisljao o njoj samo za prolaznicu iz trgovine, koju nikad vidio nisam nit nevjerujem da cu ikad, nije ostala mrav, samo prazno lice u neukrocenoj masi, dobila je licnost, a ja nadu... um mi je pobjego na trenutak u carstvo maste, neocekivanih dogadaja, koji se dokoditi nikad nece.

srijeda, 22.08.2007.

kisa...
nemoram danas na posao, kisa, zelim jedan kakao zacinjen slastima opijuma. Obaveze, mrzim ih poput svih ostalih zalosnih jadnika, ne moram ih obavit, iako neobavljanje tih obaveza znaci neciji stres i neizbjezna kulminacija tog stresa u masivni prekrasni vatromet nasilja, kaosa i krvi, necije odlezavanje cetrdeset dnevne kazne u zatvoru samo s zlicom, jer naravno oduzimaju pravo koristenja vilice da se smanje pokusaje nasilja, koje ce se dogoditi ako netko to stvarno zeli, imao vilicu ili ne, ali ovako ce se morati potuditi malo jace kad bude pokuso probost naostrenom zlicom ili metalnim naostrenim predmetom, uz to naravno moju opcu katkotrajnu neugodnost pri neuspjehu obavljanju tri jednostavne stvari kao i jos mnogo toga. Sto je to? Sto me vuce od toga? na svako pitanje vise odgovora, na svaki odgovor jos vise pitanja. Dali je strah od neuspjeha sto me sputava u rjesavanju u najjednostavnijih zivotnih problema, nevjerujem, neuspjeh je dio zivota dakle nema smisla odgadjat neizbjezno i ici naprijed, ili bar pokusati, lijenost,mozda bi to bilo to, zakljucimo da sam ljen i nema mi pomoci, nekako je to najednostavnije, lijenost, univerzalna osobina ovog drazesnog covjecanstva,neki bi rekl; ali meni se cini kao nesto drugo, moram kopati malo dublje u svoju potsvijest sto je naravno neuredan posao koji mogu cini se samo ja obaviti... kakao je gotov...

utorak, 21.08.2007.

So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have we found? The same old fears.
Wish you were here.

srijeda, 15.08.2007.

zasto sam podijelio s njom tu pjesmu, otkinuh komad sebe, nahranih samozadovoljne ralje, sa svojom istrunulim mesom...

odlazak u carstvo maste...............
..............
.......
...
..
.
.
.
mater
.
..
.........
..............
..........................
............................
vracam se
kao usjek
porezotina necijeg sjecanja
s necim svojim
zasticenim
od pohlepnih ociju



susa je...

nedjelja, 05.08.2007.

Nježno zavijajući hum jucerasnje tuge
prekriva nebo isprazno,
bjeziis od mene u neshvacenost
predaleko u svjetlo
ostavljajuci me u mraku
osljepljujem
jednom prekrasni hum
povjetarca jutarnjeg
pretvara se u hrapavi zvuk
razarajuce bure
slike uma slamaju se
pod zaboravnosti
opsjedajucoj
tvoje usne odvajaju se od mojih
bez pozdrava
odlazis bez povratka
u nocnoj mori ostajem
bosonog, stajaci u bljuzgi
jecajuci, jecajuci
daleko izvan tvojih ociju
ne vidis me vise
daleko od tvog sluha
necujes me vise
slijepac napokon odlazi
u tisinu...


Shot at 2007-08-06

ruke su mi umorne
grce se od napora nicega
na koljena padam
gledajuci lice beznadja
u ogledalu napuknutom
godine nesretne su prosle
jedna za drugom uvenule su
nicija ruka mi ne dolazi,
kao i uvijek,
sam u svojoj glavi
trunem,
iznutra
gasim se,
bezosjecajno
umirem,
u lokvi svoje pišaline
ponizeno moje truplo
bjednim crvima uzitak postaje...

subota, 04.08.2007.

slike uma

trnci prolaze vratom
horror se penje kicmom
mali mozak prignjecen
pjescanim satom
bez pjeska
ravnotezu gubim
s uzeta padam
mreze nema
samo tlo hladno,
grubo, suho, mrtvo
komadici mesa
po drvenom podu razbacani
prekrasno zavijanje
sazvakanih osjecaja
progutane sjene
razbijena casa
izljev jada nagriza
kožu vrtoglavice snova
aplauz krvi
izopacene publike


grob sirom otvoren,
tisina sad...

srijeda, 01.08.2007.

The sweet suffering

As a shadow is cast overhead
I rejoice in the coming of the gloom
Lifting my eyes to view what, to me, is beauty
I decipher what is read in the cloud
The verse is shouting out and ringing in my ears
The claps of thunder, scared? No, me I revere
in the enchantment of mother nature
Her caress it soothes and brings me joy

Kneeling in the rainfall
Wind's whispers beckoning
Inhaling the sweet scent
Elation is overwhelming
The way is dim, but somehow I find it

One by one the victims of life are dwindling
Me, take me... grief no more if death will save me

Take me, save me, show me salvation
Lead me... a sacred path, reinstate creation

Show me joy, grief, pride
and show me your envy

The way is dim but somehow I find it.


prikovan

bolesti i pokvarenim mobitelom