(2) neki novi klinci.
petak, 26.08.2011.
Ovo je bila treća verzija posta, koji je nekad bio posvećen Luki ili kako se već zove sada. Nakon dvije (?!) godine, ovaj post nije posvećen nikome.

Kiša je prestala padati oko deset sati uvečer, ostavljajući za sobom mokre prozore i vjetar hladniji nego što bi trebao biti. Sjedila sam na krevetu sa tamno crvenom posteljom prazno buljeći u izgužvani komad hartije. Pročitala sam još jednom poruku naškrabanu neurednim rukopisom prije nego sam je bacila na noćni stolić. Pokušala sam da ustanem sa kreveta tiho, ali on nije baš bio raspoložen za saradnju, tako da je glasno zaškripao. Ukipila sam se, čekajući reakciju mojih cimerica. Nijedna od njih izgleda nije imala u planu da reaguje na škripanje, tako da sam na prstima nastavila put. Grčevito sam stezala svoju crnu kožnu jaknu u rukama, koncentrišući se da ne zapnem za nečiji kovčeg. Jedini izvor svjetla je bio pun mjesec čija se svjetlost probijala kroz zamagljene uske prozore naše sobe.
Uzeći u obzir moju nespretnost i Zooeyinu neurednost, nije prošlo dugo prije nego što sam zapela na njene starke. Frances je promrmljala nešto što je zvučalo kao „Žuto! Fred, žuto je!“ i okrenula se na drugu stranu, nastavivši da diše duboko. Zadržala sam dah sve dok nije opet zahrkala i laganim hodom sam izašla kroz vrata.

***

Prohladan povjetarac me šibao po licu, praveći crvenkaste krugove na mojim blijedim obrazima. Povukla sam još jedan dim i vrh bijele cigarete se užario plameno crvenom bojom. Zadržala sam ga u sebi, gajeći očigledno prazne nade da će me bar malo zagrijati. Ispuhnula sam oblak prozirnog sivog dima, gledajući ga kako nestaje u vjetru. Bacila sam mali opušak na mokru travu i on se uz šištanje ugasio. Obgrila sam se rukama i zagledala u crno nebo prošarano zvijezdama.

„Kasniš.“ prošaptala sam ne okrećući se. Bio je to moj odgovor na dobro znane korake koji su mi se približavali. Odisali su samopouzdanjem i arogancijom, baš i kao osoba kojoj su pripadali.

„Nisam smio riskirati da me uhvate. Nismo svi tako vješti u izbjegavanju Filcha.“ rekao je sa notom podsmijeha u govoru.

„Misliš, nismo svi prefekti? Nas, obične ljude smiju uhvatiti u noćnim lutanjima dvorcem.“ nasmijala sam se poluglasno.

Stao je pored mene. Tako blizu da sam osjetila topli dan na potiljku.

„Nedostajalo mi je tvoje podbadanje, Dyli.“

„Nemoj me zvati Dyli.“ okrenula sam se ka njemu, uperivši svoje sivkaste oči ka njegovim nebesko plavim. „I daj mi cigaretu.“

Izvadio je crno pakiranje cigareta iz svojega džepa i pružio mi ga uz smiješak. Trebalo je dosta truda da se i ja ne osmjehnem, ali sam odlučila ostaviti to za kasnije. Znajući svoga prijatelja, predstojeći sati će biti ispunjeni smijanjem.
Nervozno sam tražila upaljač po džepovima držeći svoju cigaretu čvrsto između rumenih usnica. On je pušio svoju, sa zatvorenim očima i zadovoljnim smiješkom na licu.

„Evo ti moj.“ rekao je ne otvarajući oči. Crveni upaljač je pao na vlažnu travu pored mojih nogu.

„Svinjo.“ frknula sam kroz stisnute zube.

„Hvala bi bilo sasvim dovoljno.“ osmjehnuo se. „Uostalom, imaš štapić. Vještica si, zar ne?“

„Ostao mi je u spavaonici.“ uzela sam cigaretu u ruku da odgovorim. „Vjerovatno jer sam žurila da stignem na vrijeme. Ono što ti nisi učinio.“

„Ne cvili, Dyli.“ Izvukao je dugački tamno smeđi štapić iz unutarnjeg džepa svoje jakne. „Incendio.“

Iz vrha štapića su izbili crvenkasti plamenovi vatre. Približila sam cigaru vrhu štapića i njen vrh se užario. Izdahnula sam i oblak dima se obavio oko mene. Mahnula sam rukom kroz vazduh i dim se izgubio u noći.
Spustila sam se na travu, ignorirajući hladnoću koja je prodirala kroz svaki dijelić moga tijela. Zavezala sam kosu crnom gumicom koja mi je stajala na zglobu u visoki rep i naslonila sam nježno glavu na njegovo rame. Prebacio je svoju mišićavu ruku preko mene i ja sam se bez prigovora ugnjezdila na njegova prsa.

„Dogodilo se nešto novo na praznicima?“

„Osim cjelodnevnih lutanja po Londonu sa Zooey i Frances, ne. I osim cjelodnevnog slušanja Zooey kako priča o tebi, ne.“ osmjehnula sam. Na sekundu sam požalila što sam ovo rekla jer mi se blagi osjećaj krivice javio u trbuhu.

„Ah.“ rekao je neuobičajenim tonom. „Već smo prošli kroz ovo. Ja nisam za nju. Previše sam...“

„Arogantan, sebičan i napaljen?“ prekinula sam ga. „To znam. Ali zbog toga te i voli. No, nećemo sada o tome. Jesi ti radio nešto osim gledanja u ogledalo i hvatanja fufica?“

„Radio sam ja sa fuficama mnogo više od hvatanja.“ odgovori sa smješkom. „I razmišljao sam o novom ogledalu .“

„Andrei, ti si jedna arogantna narcisoidna svinja, znaš?“

„Već su mi to govorili. Smatram da iz vas progovara puka ljubomora.“

Glasno se nasmijao svojoj izjavi. Nisam mu htjela pružiti zadovoljstvo da se i ja nasmijem.
Noć je polako odmicala, praveći mjesto za novi dan. Za nove prilike. A dvoje prijatelja su sjedili na obali jezera pričajući o životu i ne mareći ni za šta oko sebe.

***

„Ambiportane.“ rekla sam više za sebe, nego Debeloj dami, koja je danas bila obučena u čudnu kombinaciju ružičaste svile i zlatne čipke.
„Dobro.“ odgovorila je mrzovoljno. Nije bila presretna što me vidi, većinom zbog toga što sam ja bila osoba koja ju je najčešće budila navečer. Ili bolje rečeno, ujutro.
Nisam se obazirala na njeno gunđanje koje je utihlo kada se rupa zatvorila. Gryffindorski dnevni boravak je, kao što sam i očekivala, bio u potpunosti prazan. Vatra je tiho pucketala u kaminu, čineći sobu toplom i ugodnom. Uputila sam se ka spiralnom kamenom stepeništu koje je vodilo do mog sada jako željenog i toplog kreveta.

„Bili smo vani, draga?“

Nevidljivi kamen mi je pao u utrobu. Stavila sam ruku u džep u kojem mi je obično stajao štapić, a koji je sada bio prazan. Pogledom sam prešla preko naizgled prazne sobe, tražeći izvor glasa.
Izašao je iz mraka, zadovljno se smijući.

„Ne boj se, draga. To sam samo ja“ Na licu mu je titrao zadovoljni osmijeh.

„Turneru! Da mi nikada više to nisi uradio!“ siknula sam ka njemu.

Prišao mi je laganim korakom, pokazujući da mu se nigdje ne žuri.

„Samo sam bio zabrinut, Maiden.“ Naglasio je posljednju riječ.“ Nije pametno lutati dvorcem navečer.“

Sada je stajao tako blizu da mi je njegov muški parfem milovao nosnice i uvlačio se duboko, opijajući moj mozak.
Iako sam stajala na stepenici, bila sam vidno niža od njega. Popela sam se na vrhove prstiju i približila sam svoje lice njegovom tako blizu da su nam se nosevi skoro dodirivali.

„Odjebi, Prettyface. Ti mi nisi nitko i nemam razloga pravdati se tebi.“ prosiktala sam kroz zube.“I nemoj me zvati draga.“ Okrenula sam se na peti i uputila se uz stepenice, pritom jako udarajući nogama od kamene stepenice.

„Želiš me.“ viknuo je za mnom uz široki osmijeh.

„Prije bih imala kosu kao Snape.“ odvratila sam prije nego sam zalupila teška vrata od hrastovine.

| 17:22 | Komentari (10) | On/Off | Print | # |



(1) negdje se pipnu naši mali svemiri.
utorak, 16.08.2011.
Vanja, sretan ti rođendan. Ne znam hoće li ovaj blog doživjeti drugi post, ali u jedno budi sigurna - ovaj je posvećen tebi :)

EDIT: Ja apsolutno ne znam više pisati hpff, tako da ti dajem poboljšanu i promijenjenu verziju stare Dylan.



Jako sam stisnula oči pokušavajući da si dočaram savršeni mrak, ali stara žarulja koja je nehajno visila sa plafona me je srprečavala u naumu. Odustala sam od te namjere, pa sam otvorila oči. Kiša je udarala od prozore Hogwarts Expressa tako jako da je postajalo jezivo.
Zainteresovao me je savršeni mrak koji je učinio da sve sa druge strane prozora izgleda kao bezdan. Jedna munja je zasjala nebom i obasjala vrhove borova koji su se stoički opirali vjetru, stoički se vraćajući u početni položaj. 'Pff, šta svijet ima protiv mraka?' frknula sam si u bradu, i opet zatvorila oči.

"Dobro jutro, spavalice." dobro poznati glas me je prenuo iz razmišljanja. Zatreptala sam pokušavajući da se naviknem na svjetlost koja mi je iritirala oči.
"Nisam spavala, nego.." promumljala sam sjedajući.
"Da, da, nego si razmišljala. Znam već." odgovorila je Frances, neuspješno me imitirajući. Ona je na sebi već imala besprijekorno čistu i ispeglanu crnu uniformu sa zlatno-crvenom kravatom. Riđu kosu je digla u konjski rep na potiljku, pa je izgledala još vrckavije nego inače.
"Pogledaj ti tog vremena" nastavila je, buljeći u prozor "mislim da nećeš stići suha do zamka u tim tenama."
Pogledala sam svoje starke koje su vidjele i boljih dana i duboko sam uzdahnula.
"Nije mi prvi put. Opet mi ne gine upala pluća."
Iz kovčega sam izvukla svoju uniformu i počela da se oblačim dok je Frances gledala trku dvije kapljice na prozoru. Dok je trka završila sa velikim trijumfom njene kapljice, ja sam već bila spremna za novu školsku godinu.
"Gdje su momci?" pitala sam je dok sam popravljala svoju dugu crvenu kosu.
"Vjerovatno rade neku vragoliju. Rekli su da ih čekamo na izlazu iz voza. I Bo ti je poslao pusu." Posljednju rečenicu je rekla podrugljivim tonom grleći sama sebe. Zakolutala sam očima i sjela na sjedalo.
"Ti znaš da ga ja..."
"Mrziš, da." Ovaj put je ona bila ta koja je kolutala očima.

Voz je počeo da usporava i grupe učenika su pohrlile ka izlazu. Podigla sam sa poda svoju torbu, prebacila sam je preko ramena i otvorila vrata kupea. Naivno, kao i svake godine, sam završila u valu učenika kojem ne neobično jako stalo da što prije dođe do izlaza. Nisam znala u kojem se tačno dijelu voza nalazim, ali osjećala sam hladni septembarski zrak kako mi šiba blijede obraze.
Nakon nekoliko mukotrpnih minuta, koje su se činile kao sati, izašli smo iz voza. Osvrnula sam se da nađem Frances, koja je na svu sreću bila iza mene. Ova šesta godina je izgleda bila prva da se ona nije izgubila u gomili. Ubrzali smo korak ka kočijama.
„Got you!“ čula sam vrisak iza sebe, a onda mi je netko skočio na leđa. Osjetila sam sam dobro poznati muški miris i vlasnika sam udarila po glavi, tako da je stisak popustio.
„Fred! Prestani da mi to radiš!“ viknula sam dok je on prolazio pored mene držeći se za glavu.
„Dy, još uvijek dobro udaraš.“ reče kroz smijeh. Jako me je zagrlio oko struka i utisnuo jedan slabašni poljubac u obraz.
„Ok, Fred, dosta je sad. Opet ću te udariti po tintari.“ nasmijala sam se, a Fred se odmaknuo i opet poče nježno da miluje mjesto gdje je maloprije zaradio udarac. George je hodao pored Frances i prepričavao joj kako je podmetnuo balegobombe nekim prvačićima u kupe.
„G, znaš da si i ti nekada bio prvačić?“ rekla je ona pokušavajući da održi ozbiljan izraz lica.
„Da, prije šest godina. Sjećaš se kad smo se upoznali u vozu?“ procjedi Fred kroz stisnute zube, obuzdavajući smijeh.
„Da, kada si mi stavio gorućeg guštera među čokoladne žabice.“ smrknuto odvrati ona.
„A onda sam dobio najgori šamar u životu.“ nasmija se George milujući obraz.
„Ipak smo tad postali nerazdvojni.“ osmjehnu se Fred zagrlivši mene i Frances.
„Da, da, dosta nostalgije. Idemo u kočiju. I gdje vam je onaj umišljeni snob?“ viknula sam pokušavajući da nadglasam njihovo kikotanje.
„Bo? Čeka nas u kočiji.“
Zakolutala sam očima i produžila ka kočiji ignorišući Fredove šale na račun mojih traperica.

***

Kiša nas je pratila još od Londona, i izgleda da nije imala namjeru da prestane. Naslonila sam blijedi obraz na staklo pored sebe i lagano sam se trznula iznenađena hladnoćom koja mi se priljubila uz lice. Obavila sam ruke oko sebe pokušavajući da se ugrijem. Odsutno sam buljila u daljinu, čekajući da vidim treperava svijetla Hogwartsa. Fred i George su pričali o tulumu koji su planirali napraviti za vikend. „Da bar malo umanjimo tugu.“ rekao je Fred. Lagano sam se osmjehnula Francesinim pokušajima da ih odgovori od nauma, jer bi svi mogli upasti u nevolje. Ali, to su Fred i George. A i mogla sam se zakleti da je ona jedva čekala isti.


Škljoc. Bio je to jedva primjetan zvuk, koji se utapao u zvonak smijeh osoba oko mene. Primakla sam oko svom velikom foto-aparatu i opet sam pritisnula crveno dugme na vrhu. Škljoc.
„Zar moraš baš sve da slikaš?“ dobacio je Fred usred svoje šale o Hagridu.
„Da.“ okrenuh se prema njemu i pritisnuh dugme. Bijela svjetlost blica zasvijetli u kočiji i Fred prekri oči. „Baš sve moram da slikam.“
George se naceri i zagrli Freda i Boa. „Slikaj nas sada.“
Htjela sam da negodujem, ali nisam imala snage. Pogledala sam kroz objektiv i namjestila sam aparat da se tačno vide tri osobe. Pritisnula sam dugme i aparat je opet škljocnuo. Škljoc.

***

Velika Sala je bila vjerovatno najmagičnija prostorija na svijetu. Bila je obasjana blijedo žutom svjetlošću svijeća koje su bile smještene u svjećnjake najfinije goblinske izrade. Munje su sjevale na visokom plafonu dajući savršenu presliku nevremena koje se dešavalo iza visokih prozora.
Iznad četiri dugačka stola od hrastovine koja su se pružala duž čitave sale visile su zastave u četiri boje. Iznad stola koji je stajao okomito stajao je grb Hogwartsa sa riječima Draco dormiens nunquam titillandus. Nasmijala sam se tiho, sjećajući se prilike kada mi je Dumbledore rekao značenje poslovice. Nikada ne škakljaj zmaja dok spava.
„Baš me interesuje ko je novi profesor Odbrane.“ reče Frances glasno, pokušavajući da nadglasa žamor gomile. Slegnula sam ramenima i požurila sam do krajnjeg desnog stola iznad kojeg su se njihale crvene zastave. Nas dvije smo sjele na naše uobičajeno mjesto, na središtu stola, a Fred, George i Bo su se smjestili preko puta nas.
„Obrazi moji maliiii!!" začula sam iza sebe i prije nego sam se stigla odbraniti Evan me je jako uštinula za obraz."
"Pusti me na miru." zarežala sam i otrgla se iz njenog stiska.
"Điiiiz, opusti se malo." zakolutala je očima i produžila dalje ka Slytherinskom stolu sa svojim društvom.
"Tvoja sestra je malo kučka." zaključio je Fred.
"Samo malo." nastavio je George.
"Pričajte mi o tome." zakolutala sam očima "Ponaša se prema meni kao da sam dijete. Tako je čitav moj život. Ili bar otkako je mama...znate već."

Na moju sreću, Dumbledore je počeo svoj govor. Voljela sam razvrstavanje, a svake godine bi i pala poneka opklada sa momcima, gdje bih ja većinom i pobijedila.

***

Kada je posljednji učenik razvrstan u Gryffindor, klicanje se razlomilo našim stolom. Mali dječak svijetle kose se smjestio među nove učenike i neuobičajno brzo se zadubio u razgovor sa crnim dječakom pored sebe.

„Imam samo nekoliko riječi za vas.“ začuo se zvonki glas i svi u dvorani su utihnuli. Albus Dumbledore je stajao na sredini profesorskog stola šireći ruke prema učenicima. Srebrnkasta kosa je magično blistala pod svijetlom hiljada svijeća u dvorani. Magično plavim pogledom koji je sijao iza naočala u obliku polumjeseca je prešao preko osoba u dvorani. Usne su mu se izvile u lagani smiješak. „Prijatno!“
Tanjuri ispred nas su se napunili desetinama vrsta jela i izgladnjeli učenici su trkom navalili na hranu, kao da će svakog trenutka da nestane. Ja sam si izvadila komad teletine na tanjur i polako sam ga izrezala. Doduše, koncentraciju su mi ometali Fred i George koji su halapljivo trpali u usta pitu od krompira.
„Oho vje phvao dobho!“ viknuo je George punih usta.
„Vilhjenjaci shu she pophavil...“ pokušao je Fred da kaže, ali zalogaj mu je skrenuo u stranu i on se jako zakašljao. Bo ga je jako udario po leđima smijući se glasno. Fred proguta ostatak hrane iz usta i duboko udahnu.
„Mislim da neću više pričati dok jedem.“ zaključi. Ali, zaboravio je na to obećanje čim se pred njih stvorila torta od višanja.

Kada su već svi bili siti, hrana sa pozlaćenih tanjura je nestala i svi oni su sada bili kristalno čisti. Dumbledore je ponovo ustao, dosežući svoju punu visinu. Zavratio je rukave svoje ponoćno-plave odore do laktova i progovorio je umirujućim glasom.
„Nadam se da ste svi siti.“
Njegove riječi su bile praćeni potvrdnim uzvicima.
„Neću vas dugo zadržavati jer znam da se radujete svojim udobnim krevetima. Znam da se ja radujem.“ osmjehnuo se „Naš domar, gospodin Filch me zamolio da vas upozorim i ove godine da se ne približavate Zabranjenoj šumi. Također, da se ne kupate u jezeru, iako bi to malo kome palo na pamet.“ pogled mu je prešao na mene i ekipu. Sjetila se tog dana kada me je Fred „slučajno“ gurnuo u jezero. Događaj nije bio baš ugodan, pa sam ga odagnala iz glave.
„Dalje“ nastavio je Dumbledore „prijave za metlobojske ekipe se vrše kod kapitena vaših domova. Prvi izlet u Hogsmeade je već za tri sedmice. I na kraju, pozivam vas da poželite dobrodošlicu našoj novoj profesorki Odbrane od mračnih sila, gospođici Margaret Lestrange.“
Svi su pogledali prema mladoj ženi koja je sjedila na samom kraju profesorskog stola. Imala je dugu crnu kosu koja je uokviravala njeno prelijepo lice blijedno poput snijega. Nisam joj vidjela tijelo, ali onaj dio koji se vidio se mogao opisati samo jednom rječju, savršeno. Moje mišljenje su djelili očigledno i svi muškarci u prostoriji, uključujući i Boa i blizance čije su čeljusti pale skoro do poda. Margaret je sam kimnula glavom i vratila se svom peharu sa crnim vinom.
„Ova je dobra!“ rekao je Bo nasmješeno.
„Muškarci.“ odvratila sam.

Hodnik ispred ženskog toaleta je bio neobično prazan. Mogao je biti i prazniji, da mene pitate. Na zidu prekoputa mene je stajao naslonjen Bo
"Maidenova, jesam ti falio?" rekao je Robert, možda malo glasnije nego što je trebalo.
"Ne laskaj si, Turneru. Postoji dug spisak stvari koje mi fale u životu više nego ti. Kao recimo Snapeovi časovi."
Osmijehnuo se i otkrio blještavi osmijeh. Kao sa reklama, što bi rekao George.
Prišao mi je više nego potrebno i prošaputao "To nisi mislila ljetos."
Mogla sam vidjeti svoj odraz u njegovim kestenastim očima i osjetiti njegov dan na licu.
"To se nije desilo." procijedila sam kroz zube "I znaš dogovor, Turneru. Ja za tebe ne postojim."
"A tu ste vas dvoje ljubavnika." rekla je Evan koja je ušla u hodnik "Traži vas vaša bagra."


„Ambiportane“ rekla je Frances zvonkim glasom Debeloj dami koja je večeras bila obučena u kićastu ružičastu haljinu i odgovarajući šešir.
„Naravno dušice.“ namiješila se i pomakla se u stranu. Ušle smo u ovalnu prostoriju. Fred, George i Bo su ostali da sjede na mekanim foteljama, a ja i Fran smo se popele uz stepenice do spavaonice.
Zavukla sam ruku u džep i izvukla sam mali izgužvani papirić. Staro vrijeme, staro mjesto?“
| 00:41 | Komentari (12) | On/Off | Print | # |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se