Free Web Site Counters

AT THE DRIVE-IN
Image Hosted by ImageShack.us
At the Drive-in su bili post-hardcore bend iz El Pasa, Texas. Osnovani početkom 1994. ubrzo izdaju svoj prvi EP Hell Paso. Bend su činili Cedric Bixler (vokal), Omar Rodriguez i Jim War (gitare), Paul Hinijos (bas) i Tony Hajjar (bubnjevi). Poslije drugog EP-a (Alfaro Vive, Carajo!) nastupaju uglavnom po napuštenim kućama i klubovima diljem zapadnog SAD-a. Koncert u Los Angelesu sa posjećenosti od 9 ljudi je čudnovato privukao pozornost Flipside Recordsa. Tako, 1996. izdaju prvi „pravi“ album Acrobatic Tenemen. Poznati po stalnoj energiji, tvrdoglavoj upornosti, te neprestanim turnejama, At the Drive-in sve više napreduju. 1997. izlazi EP El Gran Orgo na kojem pokazuju i svoju melodičnu stranu, no glazbena dubina i originalnost su i dalje ostali dio njihove prepoznatljivosti. In Casino Out je izdan 1998., EP Vaya 1999. a nakon njih 2000. godine slijedi sigurno najuspješniji album Relationship of Command. Na vrhuncu karijere bend ulazi u razdoblje „nedefinirane praznine“. Bixler i Rodriguez osnivaju Mars Voltu, dok Ward, Hajjar i Hinojos (koji se kasnije pridružuje Volti) formiraju Spartu. Iako razlozi razlaza benda nikad nisu objašnjeni, pretpostavlja se da je razlog bio prije svega u glazbenim neslaganjima (to postaje vidljivo usporedimo li uratke Volte i Sparte). 2005. At the Drive-in izdaju kompilaciju This Station is not Operational na kojoj se mogu naći i obrade Pink Floydai Smithsa, te specijalno DVD izdanje. Njihovi kompleksni teškopamtljivi, tekstovi, njihova nevjerojatna snaga koja vas unese u pjesme i povede na sasvim nova i nepoznata mjesta daleko od ovog surovog svijeta čine ovaj bend jednim od najvećih u posljednja dva desetljeća. I ako se jednog dana odluče ponovno okupiti ne moraju se bojati da će im se na koncertu pojaviti samo onih devet entuzijasta.

DILLINGER ESCAPE PLAN,The
Image Hosted by ImageShack.us
Prije nego su se 1997. okupili u New Jerseyu, članovi DEP odlučili su u budućem bendu ispraviti greške iz svojih prijašnjih grupa. Nije smjelo biti greške u sviranju i kad su krenuli u svijet iste godine s EP-jem 'Dillinger Escape Plan' gotovo sve je već bilo savršeno. Nedostajao im je još malo intenzitet i zgusnutost što su imali iduće godine s 'Under The Running Board'. 1999. su izdali svoj prvi album 'Calculating Infinity' na kojem je bend uklopio milijardu rifova i brdo mijenjanja. Otada su u prvoj ligi underground metal bendova te ih se naglašava prvenstveno kao prvoklasne instrumenaliste (naime nevjerojatnom brzinom sviraju i izmjenjuju dionice), a imaju i auru čudaka jer je svijetu predstavljena neobična glazbu za koju je vrlo brzo skovana odrednica jazz-metal. Intenzitet vokala i distorzije smjestili su ih u metal, ali tehnika i raznolikost sviranja natjerala je ljude koji smišljaju žanrove da uz Dillinger stave "jazz"(!?). Na brojnim turnejama pokazuju da sve ono što odsviraju u studiju i što se može čuti na ploči, su i kadri odsvirati uživo do krajnjih granica savršenstva. 2001. godine mijenja se vokal, do tad smatran jedinom slabijom točkom benda. 2002. su objavili EP 'Irony Is A Dead Scene' s Mike Pattonom, a dvije godine kasnije 'Miss Machine', prvi s novim pjevačem. Glavna karakteristika Dillinger Escape Plana i dalje ostaje živčanost. Brzi bubnjevi, puno rifova i vokal pred raspuknućem su ono po čemu će ostati zapamćeni.

OPETH
Image Hosted by ImageShack.us
Gitaristi Peter Lindgren i Mikael Akerfeldt 1990. u Stockholmu osnivaju Opeth, grupu koja širokom opusu švedskog death metala pridodaje notu progresivnosti te akustične instrumentalnosti. Kako se grupa razvijala, tako se Opeth-ova glazba širila u nekoliko dukčijih glazbenih pravaca s pjesmama koje u prosjeku ne traju manje od deset minuta. Impresionirani njihovom originalnosti, Candlelight Records objavljuju njihov prvi LP Orchid (1995.) na kojem su sudjelovali i basista Johan de Farfalla te bubnjar Anders Nordin. Nakon drugog albuma Morningrise (1996.) u grupu dolaze novi basista (Martin Mendez) i bubnjar (Martin Lopez,ex-Amon Amarth). Opeth trećim albumom My Arms, Your Hearse objavljenim 1998., se dokazuje kao glavna snaga u progresivnom metalu s death korijenima. 1999. objavljen je još jedan uspješan album Still Life, nakon kojeg slijede Blackwater Park (2001.) na kojem se prvi put mogu čuti i klavijature, koje su u daljnim njihovim radovima redovito zastupljene, Deliverance(2002.) i Damnation(2003.),album na kojem Opeth u potpunosti zaobilaze heavy metal elemente i predstavljaju svoju lijepu melidioznost čistom akustikom. Ghost Reveries objavljen 2005., pokazao se kao povratak benda svom standardnom, jačem zvuku. Treba i spomenuti da je Opeth jedan od onih bendova koji se stalno razvija i traži nove pristupe izražavanja u metal glazbi i kao takvog predstavlja dijelić na metal sceni kojeg se jednostavno ne smije propustiti.

REFUSED
Image Hosted by ImageShack.us
Refused, dok su postojali, su bili vodeća snaga skandinavskog hardcore-a. Poznati po svom specifičnom životnom stilu kao i borbi za prava životinja. Ali, ponajviše po svojim tekstovima, intervjuima i energičnim koncertima kroz koja su prenosili svoju borbu protiv kapitalizma, društvenog kaosa... Refused nastaje 1992.,na samom sjeveru Švedske.Prvu postavu čine: Dennis Lyxzen(vokali), David Sandstrom (bubnjevi), Par Hansson (gitara), Henrik Jansson (gitara) i Jonas Lidgren (bas). Postava se često mijenjala (dolaze Kristofer Steen, Jon Brannstrom, Ulf Nyberg), a od prvobitne ostaju samo Lyxzen i Sandstrom.1993. potpisuju za švedsku izdavačku kuću Burning Heart Records, kada i izlazi prvi LP This is new deal, a '94 EP Everlasting. 1995. Refused počinje sa radom drugog albuma Songs to fan the flames of discontent. S ovim odličnim albumom bend dolazi u sam vrh europske hardcore scene.1998. izlazi najbolji, i nažalost posljednji album The shape of punk to come na kojem uspješno spajaju hardcore s brojnim glazbenim pravcima (punk, jazz, techno, pop...). Ovaj album se ubraja u ključne i najvažnije hardcore albume ikada. Nakon najvećeg uspjeha, dolazi do raspada grupe zbog neslaganja oko glazbenih i inih razloga. Danas, članovi Refused-a sviraju u brojnim (manje) uspješnim švedskim bendovima.

THERION
Image Hosted by ImageShack.us
Švedski bend osnovan 1987. pod imenom Blitzkrieg, godinu dana kasnije mijenja ime u Therion. 1991. izlazi prvi album Of darkness. Poznati kao kreativni death metal bend, Therion se razvijaju tijekom godina (počevši s Beyond Sanctorum iz '92) u avangardnu pojavu cijenjenu među snažnom underground publikom. Njihovi treći (Symphony Masses: Ho Drakon Ho Megas) i četvrti (Lepaca Kliffoth) albumi su bili znatno eksperimentalni, tada dolazi i do čestim promjena članova; osnivač benda, Cristofer Johnsson ostaje jedini član iz originalne postave. 1996. izlazi peti album Theli koji se smatra ključnim albumom benda. Therion na tom albumu eksperimentiraju s klasičnom glazbom s brojnim utjecajima (progresivni rock '70, heavy metal '80, orijentalna glazba...). Problemi s članovima grupe se dalje nastavljaju, pa tako sljedeći album Vovin (prvi album u kojem se može čuti orkestar) je zapravo Johnssonov solo album u kojem se uspješno kombinira death metal s klasičnom glazbom. Na posljednjem dvostrukom albumu Sirius B i Lemuria Therion ide još korak dalje, ukupno 171 glazbenik i pjevač sudjeluju u stvaranju progresivne simfonijske glazbe. Također se Therion smatra glavnim "krivcem" pojavljivanja velikog broja bendova u '90-ima gdje ženski vokali i klavijature postaju više pravilo nego izuzetak.
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

... ŠiBeNik ... gRupE ...

06.11.2005., nedjelja

...u tvornici usred mraka

....upravo sam došla iz tvornice, svira je jura stublić i njegova ekipa-film, bilo je,pa... simpatično. njega sam slušala sa 4, 5 godina kad mi je moj ćako kupovao njegove ploče. Bilo je puno, atmosfera dobra, osim onih trenutaka kad su ljudi dizali ruke i ajmo... pljeskali i sl.- mislim, znala sam da će toga biti, bilo je logično ,ali sam jednostavno alergična na te stvari. no, sve u svemu, skroz fer odrađen koncert, par puta su izvodili onu fintu "ovo nam je zadnja pisma, pa publika viče još,još,i onda izađu, pa odsviraju, i onda svi padnu u delirij",...kasnije se puštala naša; ex-yug glazba...
*ovo je za moju kimi-znaš da je bila ona pisma verujem, ne verujem (šta je bila u Splitu-O'Hara)-nisam saznala koje piva, a nisam ni pokušavala, i onda pomislim ma mora biti i nešto od ekv-a...i nakon par minuta bude- krug...he, he..pozdrav!

- 02:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
općenito o gradu Šibeniku, ljudima u njemu, njegovoj rock glazbenoj sceni (koncertima u Tesli, Crtaoni...), mrtvim i živućim domaćim i stranim grupama, ...

BLUE OYSTER CULT
Image Hosted by ImageShack.us
Nastaju u kasnim šezdesetima na Long Islandu - New York. Prvobitni članovi su bili
Eric Bloom - vokal, gitara
Allen Lanier - klavijature, sintisajzer
Albert Bouchard - bubnjevi, vokal
Joe Bouchard - bas, vokal i
Donald (Buck Dharma) Roeser – gitara, vokal, a Sandy Pearlman i Richard Meltzer (koji su zaslužni za osnivanje benda) su bili zauzeti uglavnom pisanjem pjesama. Općenito se smatraju vodećim američkim predstavnicima "teškometalnog" rocka. Dobivaju pohvale s obje strane Atlantika, posebno za treći album "Secret Treaties" iz 1974. g. - na kojemu se nalaze skladbe "Astronomy", koju je 1998. obradila Metallica na svom albumu "Garage Inc" i "Subhuman". Na prvih pet albuma doista nema loše skladbe. Najboljim koncertnim albumom se smatra njihov dvostruki "On Your Feet Or On Your Knees" iz 1975. g. gdje su pokazali svoju veliku snagu impovizacije i kvalitetu svirke. O njima se u našim krajevima nije baš puno čulo, najviše zbog toga što su bili žrtve izdavačkih kuća. Prva dva albuma trebala je izdati Electra, ali iz neobjašnjivih razloga nisu nikad objavljena. Na njihovim albumima, kao gosti sudjelovali su Joe Satriani, Robbie Krieger (Doors) i Patti Smith koja je bila Pearlmanova dugogodišnja djevojka. Njihov stil je teško opisati jer svaka skladba je vrlo različita. Tekstovi su im bili mračni, puni misterije, a za to je najviše zaslužna psiha Richarda Meltzera, što je u tadašnja vremena bilo nešto potpuno novo. Najveći komercijalni uspjeh donjela im je skladba "(Don't fear)The Reaper" (upotrebljena u hororu "Noć Vještica").


COLOSSEUM
Image Hosted by ImageShack.us
Colosseum je nastao u drugoj polovici šezdesetih godina i smatraju se jednim od ključnih progresivnih bendova. Njihova muzika mješavina je nekoliko stilova (rock, jazz, blues) upotpunjenih osjećajnim solažama i očaravajućim interpretacijama. Grupu su osnovali Jon Hiseman (bubnjevi), Dick Heckstall-Smith (saksofon) i Tony Reeves (bas). Kasnije im se pridružuju Dave Greenslade (klavijature), Dave Clempson (gitara) i Chris Farlowe (vokal), a Mark Clark zamjenjuje Tonya Reevsa. Izdali su tri albuma; "THOSE WHO ARE TO DIE WE SALUTE YOU", "VALENTYNE SUITE" i "DOUGHTER OF TIME". Najboljim se smatra "VALENTINE SUIT" iz 1969. g. 1971. g. grupa objavljuje svoj najviše uzvišen live album "COLOSSEUM LIVE". Iste godine grupa se raspada, a njihovi članovi nastavljaju karijeru u drugim grupama: HUMBLE PIE (Clem Clempson), ATOMIC ROOSTER (Chris Farlowe), GREENSLADE (Dave Greenslade, Tony Reevs), COLOSSEUM II (Jon Hiseman)



WISHBONE ASH
Image Hosted by ImageShack.us
Grupu su 1969.g. osnovali Martin Turner( bas, vokal) i Steve Upton (bubnjevi), koji su ranije nastupali u mnogim grupama na jugozapadu Engleske. Zatim dolaze u London, gdje im se pridružuju Andy Powel i Ted Turner (nije u rodu s Martinom Turnerom). Nakon devet mjeseci nastupanja na koncertima, grupa snima svoj prvi, istoimeni album (1970), na kojem izvode prilično jednostavan rock, predvođen s dvi solo-gitare (Powel i Ted Turner). Od tada stječu veliku popularnost među publikom britanskih klubova. Vrhunac postižu izdavanjem albuma Argus iz 1972. g. koji je,po mom mišljenju, njihov najbolji album.