AT THE DRIVE-IN
At the Drive-in su bili post-hardcore bend iz El Pasa, Texas. Osnovani početkom 1994. ubrzo izdaju svoj prvi EP
Hell Paso. Bend su činili Cedric Bixler (vokal), Omar Rodriguez i Jim War (gitare), Paul Hinijos (bas) i Tony Hajjar (bubnjevi). Poslije drugog EP-a (
Alfaro Vive, Carajo!) nastupaju uglavnom po napuštenim kućama i klubovima diljem zapadnog SAD-a. Koncert u Los Angelesu sa posjećenosti od 9 ljudi je čudnovato privukao pozornost
Flipside Recordsa. Tako, 1996. izdaju prvi „pravi“ album
Acrobatic Tenemen. Poznati po stalnoj energiji, tvrdoglavoj upornosti, te neprestanim turnejama, At the Drive-in sve više napreduju. 1997. izlazi EP
El Gran Orgo na kojem pokazuju i svoju melodičnu stranu, no glazbena dubina i originalnost su i dalje ostali dio njihove prepoznatljivosti.
In Casino Out je izdan 1998., EP
Vaya 1999. a nakon njih 2000. godine slijedi sigurno najuspješniji album
Relationship of Command. Na vrhuncu karijere bend ulazi u razdoblje „nedefinirane praznine“. Bixler i Rodriguez osnivaju
Mars Voltu, dok Ward, Hajjar i Hinojos (koji se kasnije pridružuje Volti) formiraju
Spartu. Iako razlozi razlaza benda nikad nisu objašnjeni, pretpostavlja se da je razlog bio prije svega u glazbenim neslaganjima (to postaje vidljivo usporedimo li uratke Volte i Sparte). 2005. At the Drive-in izdaju kompilaciju This Station is not Operational na kojoj se mogu naći i obrade
Pink Floydai
Smithsa, te specijalno DVD izdanje. Njihovi kompleksni teškopamtljivi, tekstovi, njihova nevjerojatna snaga koja vas unese u pjesme i povede na sasvim nova i nepoznata mjesta daleko od ovog surovog svijeta čine ovaj bend jednim od najvećih u posljednja dva desetljeća. I ako se jednog dana odluče ponovno okupiti ne moraju se bojati da će im se na koncertu pojaviti samo onih devet entuzijasta.
DILLINGER ESCAPE PLAN,The
Prije nego su se 1997. okupili u New Jerseyu, članovi DEP odlučili su u budućem bendu ispraviti greške iz svojih prijašnjih grupa. Nije smjelo biti greške u sviranju i kad su krenuli u svijet iste godine s EP-jem 'Dillinger Escape Plan' gotovo sve je već bilo savršeno. Nedostajao im je još malo intenzitet i zgusnutost što su imali iduće godine s 'Under The Running Board'. 1999. su izdali svoj prvi album 'Calculating Infinity' na kojem je bend uklopio milijardu rifova i brdo mijenjanja. Otada su u prvoj ligi underground metal bendova te ih se naglašava prvenstveno kao prvoklasne instrumenaliste (naime nevjerojatnom brzinom sviraju i izmjenjuju dionice), a imaju i auru čudaka jer je svijetu predstavljena neobična glazbu za koju je vrlo brzo skovana odrednica jazz-metal. Intenzitet vokala i distorzije smjestili su ih u metal, ali tehnika i raznolikost sviranja natjerala je ljude koji smišljaju žanrove da uz Dillinger stave "jazz"(!?). Na brojnim turnejama pokazuju da sve ono što odsviraju u studiju i što se može čuti na ploči, su i kadri odsvirati uživo do krajnjih granica savršenstva. 2001. godine mijenja se vokal, do tad smatran jedinom slabijom točkom benda. 2002. su objavili EP 'Irony Is A Dead Scene' s Mike Pattonom, a dvije godine kasnije 'Miss Machine', prvi s novim pjevačem. Glavna karakteristika Dillinger Escape Plana i dalje ostaje živčanost. Brzi bubnjevi, puno rifova i vokal pred raspuknućem su ono po čemu će ostati zapamćeni.
OPETH
Gitaristi Peter Lindgren i Mikael Akerfeldt 1990. u Stockholmu osnivaju Opeth, grupu koja širokom opusu švedskog death metala pridodaje notu progresivnosti te akustične instrumentalnosti. Kako se grupa razvijala, tako se Opeth-ova glazba širila u nekoliko dukčijih glazbenih pravaca s pjesmama koje u prosjeku ne traju manje od deset minuta. Impresionirani njihovom originalnosti, Candlelight Records objavljuju njihov prvi LP
Orchid (1995.) na kojem su sudjelovali i basista Johan de Farfalla te bubnjar Anders Nordin. Nakon drugog albuma
Morningrise (1996.) u grupu dolaze novi basista (Martin Mendez) i bubnjar (Martin Lopez,ex-Amon Amarth). Opeth trećim albumom
My Arms, Your Hearse objavljenim 1998., se dokazuje kao glavna snaga u progresivnom metalu s death korijenima. 1999. objavljen je još jedan uspješan album
Still Life, nakon kojeg slijede
Blackwater Park (2001.) na kojem se prvi put mogu čuti i klavijature, koje su u daljnim njihovim radovima redovito zastupljene,
Deliverance(2002.) i
Damnation(2003.),album na kojem Opeth u potpunosti zaobilaze heavy metal elemente i predstavljaju svoju lijepu melidioznost čistom akustikom.
Ghost Reveries objavljen 2005., pokazao se kao povratak benda svom standardnom, jačem zvuku. Treba i spomenuti da je Opeth jedan od onih bendova koji se stalno razvija i traži nove pristupe izražavanja u metal glazbi i kao takvog predstavlja dijelić na metal sceni kojeg se jednostavno ne smije propustiti.
REFUSED
Refused, dok su postojali, su bili vodeća snaga skandinavskog hardcore-a. Poznati po svom specifičnom životnom stilu kao i borbi za prava životinja. Ali, ponajviše po svojim tekstovima, intervjuima i energičnim koncertima kroz koja su prenosili svoju borbu protiv kapitalizma, društvenog kaosa... Refused nastaje 1992.,na samom sjeveru Švedske.Prvu postavu čine: Dennis Lyxzen(vokali), David Sandstrom (bubnjevi), Par Hansson (gitara), Henrik Jansson (gitara) i Jonas Lidgren (bas). Postava se često mijenjala (dolaze Kristofer Steen, Jon Brannstrom, Ulf Nyberg), a od prvobitne ostaju samo Lyxzen i Sandstrom.1993. potpisuju za švedsku izdavačku kuću Burning Heart Records, kada i izlazi prvi LP
This is new deal, a '94 EP
Everlasting. 1995. Refused počinje sa radom drugog albuma
Songs to fan the flames of discontent. S ovim odličnim albumom bend dolazi u sam vrh europske hardcore scene.1998. izlazi najbolji, i nažalost posljednji album
The shape of punk to come na kojem uspješno spajaju hardcore s brojnim glazbenim pravcima (punk, jazz, techno, pop...). Ovaj album se ubraja u ključne i najvažnije hardcore albume ikada. Nakon najvećeg uspjeha, dolazi do raspada grupe zbog neslaganja oko glazbenih i inih razloga. Danas, članovi Refused-a sviraju u brojnim (manje) uspješnim švedskim bendovima.
THERION
Švedski bend osnovan 1987. pod imenom Blitzkrieg, godinu dana kasnije mijenja ime u Therion. 1991. izlazi prvi album
Of darkness. Poznati kao kreativni death metal bend, Therion se razvijaju tijekom godina (počevši s
Beyond Sanctorum iz '92) u avangardnu pojavu cijenjenu među snažnom underground publikom. Njihovi treći (
Symphony Masses: Ho Drakon Ho Megas) i četvrti (
Lepaca Kliffoth) albumi su bili znatno eksperimentalni, tada dolazi i do čestim promjena članova; osnivač benda, Cristofer Johnsson ostaje jedini član iz originalne postave. 1996. izlazi peti album
Theli koji se smatra ključnim albumom benda. Therion na tom albumu eksperimentiraju s klasičnom glazbom s brojnim utjecajima (progresivni rock '70, heavy metal '80, orijentalna glazba...). Problemi s članovima grupe se dalje nastavljaju, pa tako sljedeći album
Vovin (prvi album u kojem se može čuti orkestar) je zapravo Johnssonov solo album u kojem se uspješno kombinira death metal s klasičnom glazbom. Na posljednjem dvostrukom albumu
Sirius B i
Lemuria Therion ide još korak dalje, ukupno 171 glazbenik i pjevač sudjeluju u stvaranju progresivne simfonijske glazbe. Također se Therion smatra glavnim "krivcem" pojavljivanja velikog broja bendova u '90-ima gdje ženski vokali i klavijature postaju više pravilo nego izuzetak.