SNAGA NA DJELU!
Ovaj tekst će se nekome možda učiniti kao digresija, zastranjivanje od teme, ali riječ je o nečemu što svi znate, no bilo bi korisno da se toga podsjetite.
Prije otprilike mjesec ili dva Televizija je u večernjim vijestima objavila kratki prilog o blogovima. Pozvali su nekoliko nekompetentnih sugovornika, izmontirali nekoliko nesuvislih izjava, nepromišljeno i površno iskomentirali, sve kako uobičajeno rade. Međutim, tek što su vijesti završile, prilog je osvanuo na www.blog.hr kao klipić koji se mogao pogledati ili sačuvati na kompjuterima blogera i opetovano razmatrati bez ograničenja. To je trenutno izazvalo brojne ogorčene reakcije. Do ponoći je televizijsku vijest komentiralo valjda tristotinjak ljudi, nekoliko stotina ih je izrazilo protest na svojim blogovima, a i njihovi postovi su izazvali veći broj ogorčenih komentara. Do ponoći se najmanje tisuću ljudi gnjevno oglasilo. Kao da se obrušila lavina…
Otprilike pola komentara bilo je jednostavno i izravno prostačenje bez suvišne filozofije, međutim preostali su bili surovo analitički i kritički. Za razliku od prilog koji se pojavi na televiziji, koji završi prije nego se gledatelj snađe, ovaj puta su svi imali priliku reproducirati prilog nebrojeno puta, analizirati svaku riječ i primisao. Prilog je raznesen u atome, a na primjeru njega i cjelokupna televizijska praksa je dobrano očerupana.
Već drugoga dana u nekoj poslijepodnevnoj televizijskoj emisiji koja se prenosila u živo petnaestak minuta se razgovaralo o blogovima, pokušavajući suvislije ustanoviti o čemu je riječ, a u večernjim vijestima je objavljen drugi prilog u kojemu se televizija zapravo posipala pepelom zbog prvoga, pokušavajući ispraviti blamažu od prethodnog dana.
Ako se izuzme vlada i poneki politički moćnici, televizija inače nema toliko sluha za mišljenja i osjećaje gledatelja. Mogu pojedini televizijski kritičari godinama upozoravati na očigledne bedastoće, televizija se ponaša prema poslovici "psi laju, a karavane prolaze". No ovaj puta je ustuknula!
Slučaj o kojem govorim dogodio se neplanirano, spontano, bez cilja koji se želi postići. No je li moguće pobuditi tu snagu smisleno, usmjeriti je za nešto dobro i korisno, ostvariti nešto inače nedostižno?
Uvjeren sam da se može. Možda ne već sada, ali možda već i sada…
