Why them?!?!?!?!?!?!?!
U ovom postu sam htjela pisatzi o povratku u školu i naručenoj mangi ali sve to mi se čini nevažnim sada.Stoga mjenjam temu.Bog je nepravedno biće.Uzima nam ono što nam je najdraže.Naše roditelje,sestre,braću,prijatelje...nama ostaje samo da se nadamo da im je sad bolje...da su sada na nekom boljem mjestu...gore...s Bogom...i da su sretni...a mi tugujemo za njima...jer smo zapravo sebični...nama fale...plačemo jer ih nećemo više vidjeti..nećemo vidjeti kako se smiju,neće nam višepraviti društvo,uveseljavati nas svojim postojanjem...u našem srcu ostaje praznina...al njima je sada bolje...na boljem su mjestu...al plačemo i smatrajući da nije fer što nemogu više živjeti...udahnuti svjež zrak...roniti morem...čuti pjev ptica i njihanje drveća...pa na kraju...ako čovjeka nismo ni znali...već njegove bližnje...zaplačemo samo gledajući ih takve...užas...al zapravo..nije On nepravedan...uvijek netko mora biti povrijeđen...meni je smao žao što su to u zadnje vrijeme ljudi do kojih mi je jako,ma najviše stalo...a ako to mene boli,kako li tek boli njih...al kako je becky rekla...Bog ima svoj razlog...eh da...čudni su putevi Božji...ovo je kao kasni upload...određeni će znati zašto...ljudi,samo znajte da san uvik uz vas...i ako trebate rame za plakanje tu sam...čovjeka da se izjadate...eto samo sam to tribala reći...hvala na slušanju...tj.čitanju...prijatelju uz tebe sam!!!..i cijela tvoja...ekipa kraj crkve...mi smo uvijek tu...jedva čekam ponovno vidjeti tvoj osmijeh...probati tvoju preuljenu pizzu...you will always have us...in any moment...we all love you...budi siguran...pusa svima...pogotovo tebi...sreću van želim...
05.03.2007. u 20:58 | 73 Komentara | Print | # | ^
