Cuz I´m broken...
Helo pipli!
Čudno je kako te ljudi mogu razočarati.Dobiješ neki dojam o nekom čovjeku i onda te on svojim djelima tako razočara da nemoreš virovat svojim očima,ušima,ugl.osijetilima koja govore da taj čovjek nije ono što si mislio da je.Jednostavno nemreš biliv it!U šoku san u i ljuta san kako su me neki ljudi večeras razočarali.Ma zapravo boli me qrac,ne zaslučuje se ta osoba pojavit u mom postu al neka.
Btw,ne obazirite se na prethodni post opametila san se:)
Nisam jedna od onih koji su izbjegli ovu štafetu,tako da ćete sad slušati i o meni.Znači,ovako,ja sam dobila štafetu od tije,luce i mye.A moran je proslijediti također 5 osoba,a to su:ivi,animas,sari,matku i klari!
1-
bistra,jako bistra za svoju dob,izrazavas se kao osoba od 16 a ne od 13 godina,pametnija si od svih vrsnjaka,svi bi tribali biti ponosni sto te poznaju.
tija
2-
Volim tvoje stvarno pametne rici koje me potaknu na razmisljanje,ti si potpuno jednistvena osoba,jer nema sigurno ljudi potput tebe.volim slusati tvoje brilliant ideje, potput one sa penjanjem i spustanjem na skolu priko sulje(kanta za smeće). nina
3-
Voliš držat monologe. becky
4-
Jako sam emotivna osoba i to me nekad zna koštati.Također se i lako vežem za neke ljude i najčešće ja bivam povrijeđena.Iznutra sam jedna jako zbunjena,nesigurna i sramežljiva osoba.
Ja
5-
Ne znam pjevati.
Ja
Jeste zadovoljni?Ugl.biše nećete dobiti na ovakve načine.Ugl.u zadnej vrijeme u mom se životu mnogo toga događalo tj. još uvik se događa ali jednostavno...ne želim to iznosit priko bloga...Inače...mislim da gubim ono u što san uvijek bila sigurna...svoju vjeru.Neznan kako ni zašto,al čini mi se da postajem ateist.Jednostavno postajem prevelik realista i skeptik i sve mi se to čini prenevjerojatno.Btw,do sada san bila rimokatolik.I sada san.Valjda.Neznan.Puno toga mi se trenutno odvija u glavi,i zbunjena san,osijećaji i uvjerenja mi se mijenjaju svakog trenutka,izgrađujem svoju osobnost,sebe,odrastam,oblikujem što ću biti u budućnost...
Neznam što mi je ali izgubila sam volju za sve.Za ljubav,druženje,hobije,školu...Imam osijećaj koda se na nikoga ne mogu osloniti...prijatelji...pa bez uvrede ljudi,ali...neznan...svak ima svoje probleme i trudim se biti oslonac svim mojim prijateljima i pružiti im dobar savjet,saslušati ih,ali sve je teže i teže,jer se puno toga nakupi,svi su u kurcu,imaju svoje probleme i pokušavamo se držat zajedno al eto...obitelj...dosta sam se od njih udaljila u zadnje vrijeme...mislims estra ono ddd,to nemoram ni objašnjavati...a ćaća i mater...a jbg...neznan..valjda je i to dio odrastanja...čoviče,to više smeta njima nego meni,lol...nemojte me krivo shvatiti,volim ja njih i sve,al mi više nisu potrebni kao prije,i osijećam kao da nemam o čem s njima razgovarati...a nikog drugog nikad nije ni bilo...
Ljubav..love sucks...samo nakraju budeš povrijeđen...ja nikad nikog nisan ni voljela..iskreno...mislim ono više od prijateljske ljubavi za nikog nisan osijećala...takozvanu kemiju da,ali ljubav nikada...i nitko mene niakd nije volio na takav način...a ja to ni ne očekujem...nikto me nezna toliko u dušu...a i meni se sviđaju krivi tipovi...imam takav peh...al jbg meni je dobro i samoj a i zabavnije je hehe:)
Evo post bez ijedne sličice,zadovoljni?hehe:)pusa&pozz svima!
