specialwoman

srijeda, 31.10.2007.

Only for you, bejb

DIO 1.
Hodajući prema njemu nazirala sam samo hladan, mračan pogled što je jačalo moju nervozu koju sam sigurnim pokretima i stavom pokušavala prikriti. Prilazila sam polako, dobivajući na vremenu da procijenim kakav je, što razmišlja u trenutku kada me ugledao, sviđam li mu se… Vidim smiješak na njegovom licu, no pogled je i dalje nekako budio u meni strah...možda više strahopoštovanje ...
"Napokon..." izustim tiho
"Da...i ja sam se radovao ovom susretu nakon svih onih razgovora... Nadam se da će nam bit lijepo ova dva dana. Isplanirao sam ti pokazati sve ljepote ove moje male državice. Vidjet ćeš da te nisam lagao…mali smo i u velikom broju stvari zatvoreni, ali imamo prekrasnu prirodu… Naravno, prvo jedna duuga kava"
"Jedva čekam..." veselo odvratim...
Bilo je prekrasno, baš onako kako smo i zamišljali taj naš susret…prepun smijeha, razgovora, a sve upakirano predivnim pejzažima. Dan je bio lijep, te smo mogli nesmetano da uživamo u suncu i svim ljepotama koje nam je pružao taj dan. Nakon kave i obilaska svega onog što mi je namijenio pokazati to jutro, odveo me na ručak u jedan fini restoran nedaleko od njegove vikendice. Bio je nježan i obziran, pazio je na mene nekim očinskim načinom. To mi se sviđalo...navikla sam da me se tetoši i pazi, i takav đentlmenski način obraćanja mi je odgovarao ali i imponirao. Ručak je lagano odmicao kraju i bili smo pri kraju deserta...on je već pojeo krempitu, a ja dovršavala palačinku. Odjednom oboje zašutimo i izgubimo se u svojim mislima. Nakon par minuta šutnje trznem se i započnem neki razgovor da razbijem ovaj napeti trenutak među nama. Taman počnem da pričam o predivnom jezeru gdje me danas vodio, kad osjetim da me on uopće ne sluša. Gledao je u mene i rekao oštro "Zar misliš da nije vrijeme?"
...znala sam da je naša prethodna šutnja bila početak...ali nisam znala jesam li spremna na to...
Srce mi počne jače da kuca, neki strah mi se uvuče pod kožu i nespretnim pokretom ruke ispadne mi vilica sa stola.
Nasmiješio se: "Digni tu vilicu s poda i odluči se želiš li to ili ne"
Podizanje vilice s poda dalo mi je par trenutaka više da se saberem i smirim.
"Da, želim to. Oprostite na mojoj reakciji…" počnem da persiram, te pogledam u pod.
"U redu. Imaš li tangice na sebi?"
"Da" odgovorim tiho. Osjetila sam da je to njegovo pitanje bilo suvišno…kroz tipkanja mi je jasno davao do znanja da obožava samostojeće čarape i tange…znao je da ih imam na sebi.
"Skini ih i stavi na stol da ih vidim" mirno reče kao da je to svakodnevna pojava skidanje gaćica i stavljanje na stol s jelom.
Restoran je bio pun ljudi ali nitko nije gledao u nas pa sam pažljivo ispod suknje bez naglih pokreta činila što mi je naređeno. Skinula sam crvene tange i stavila ih na stol.
Zabavljalo ga je kako ja to spretno i neprimjetno radim, a još više ga je zabavljao moj pobjedonosni smiješak kad sam to i napravila. Tangice su bile vlažne i on je to primijetio, podigao ih je i pomirisao. Zasramila sam se jer su neki ljudi za susjednim stolom primijetili našu igru. Nisam se ni snašla pozvao je konobara da plati račun.
Konobar je kimnuo da dolazi a ja sam ga panično upitala "Da ih maknem sa stola? Konobar će doći..."
"Jesam ti dozvolio da mi se obratiš?" cinično mi je odbrusio. Opet osjetim onaj Njegov mračan pogled na sebi… zašutim.
Konobar priđe i donese račun te pogleda u tange na stolu, a potom i u mene. Bila sam crvena od stida i gledala ravno u pod. Dok je on plaćao ja sam stajala ko kip i željela da nestanem sa zemlje. Stiskala sam nervozno ruke i čekala Njegov sljedeći potez. Digao se i rekao "Onda? Idemo!"
Laknulo mi je...dignem se, uzmem tange sa stola i skrijem ih u šaku, nakon čega me on oštro pogleda. Bez razmišljanja ih vratim na stol i ubrzanim korakom krenem ispred njega želeći „pobjeći“ iz restorana što prije. Osjetila sam sreću i olakšanje što je sve gotovo...bojala sam se da ne bi bilo još toga u javnosti ali ...valjda je procijenio da mi je ovo za prvi put dovoljno. I bilo je...

DIO 2.

Sjeli smo u auto i zaputili uz jednu visoravan. Okoliš je bio predivan i ostavljao me bez daha, zelenilo i krošnje drveća, a među njima more. Oduševio me odabir mjesta na koje me vodio, upijala sam svaku njegovu riječ kojom mi je što ljepše želio približiti svoju malu zemlju. Opet sam se opustila uz njega, a njegov smisao za humor nije skidao osmjeh s mog lica. Stali smo negdje na sredini prostora goleme visoravni…tu nije bilo gužve.
Pomislih da ćemo stajati malo i gledati, pričati, smijati se, kad izusti:
- „Digni nogu na konzolu, i polako skini čarapu.“
Srce mi počne da kuca jače nego bi trebalo i opet osjetim tremu. Skinem čizmu, pa čarapu, a potom uslijedi naredba i za drugu. Pažljivo je promatrao moje pokrete i prešao mi nježno rukom preko noge.
- „Izađi van iz auta i potrbuške legni na haubu!“
Uzme čarape koje sam skinula i prvo ih veže oko mojih zglobova na rukama, a onda za retrovizore na autu tako da sam bila skroz nagnuta nad haubom. Grubo je svojim nogama razmaknuo moje, i prošaptao u uho:
- "…neka tako ostanu..."
Osjetim da mi je suknja podignuta i da me vjetar šiba po guzi. Nisam mogla da vidim gdje je, ali znala sam da me pohotno gleda. Sama ta pomisao da me proždire očima, da me želi, poza u kojoj sam se nalazila, mogućnost da netko može da naiđe…sve me to beskrajno napaljivalo.
Trudila sam se da u odrazu stakla na šajbi pohvatam što se događa... ugledam samo njegovu siluetu iza sebe i osjetim dodir na ulazu moje pice… instinktivno se skupim, povučem na tren ali ne mogu spriječiti njegov ulaz… odmah… grubo… i do kraja…
U ovakvoj poziciji jedino što sam mogla je da ga osjetim, da osjetim njegove čvrste prodore u sebi. Koncentrirala sam se na njih, dok je on gledao moje tijelo kako se uvija. Znao je da me ima, da potpuno kontrolira moje uzbuđenje...moje uživanje osjećao je kroz trzaje mog tijela, čuo je moje stenjanje...
Pratila sam njegov ritam i dok ga je ubrzavao počela sam da se mičem, bez obzira na vezanje pratila sam njegove pokrete, nabijala se i uživala…beskrajno sam uživala...osjećala sam da je moj vrhunac blizu, da raste…osjetim Njegove usne na mom vratu, jezik koji se približavao mom uhu..a onda i šapat:
-"Ja ne bih svršio da sam na tvom mjestu, bez dozvole".
Ugrizem se za usnu da ne odgovorim i još više trznem prema njemu, nabijem se na njega…i ... svršim... Znala sam da ne smijem ali to je bilo jače od mene, nisam mogla da se kontroliram, i nisam podnosila činjenicu da me doveo do vrhunca i to očekivao od mene…odjednom ništa više ne osjetim, izišao je iz mene.

Čula sam samo korake koji se udaljavaju. Okrećući glavu, pokušavala sam da ga vidim, ali pozicija u kojoj sam se nalazila to mi nije dopuštala. Osjetim se opet zarobljeno, prestrašeno…preostajalo mi je samo da čekam…mrzila sam poziciju u kojoj nemam kontrole, u kojoj ne znam nastavak...a ovdje ga nisam znala…
Pet minuta ni zvuka…samo vjetar…ogoljena na haubi u bespuću bojala sam se koraka koji se trebaju vratiti…bojala, ali ih i priželjkivala…

Čula sam korake i osjetila da mi je sve bliže…Očekivala sam njegov dodir, glas, poljubac, udarac…nešto…
Trznem se od boli…užas… guza peče, vrištim od šoka!!! Trebalo mi je par sekundi da shvatim što mi se dogodilo.. Imala sam osjećaj da sam dobila 100 bičeva po guzi odjednom, i u trenu shvatim da je on otišao po „jeb…“ koprivu.

Dok sam trpila žarenje stiskajući zube i šake od boli mislila sam samo o tome da ne spusti koprivu niže od dupeta. Strah od udarca po usminama me preplavio i stiskala sam se, a on je znao da se toga bojim. Namjerno bi tu i tamo vrškovima koprive lagano dotakao usmine da osjetim da sam u njegovim rukama, da može što želi sa mnom…želio je da osjetim da ima potpunu kontrolu…i imao je…osjetili smo to oboje…

Osjećaj neugode je prolazio a dodiri Njegovih ruku odavali su mi da je koprivu bacio što me smirivalo i opuštalo…rukom se primicao mom međunožju te sam osjećala opet uživanje i smiraj. Bila sam jako vlažna…dirao me prstima po njoj i razmazivao moje sokove prema ulazu u guzu. Stavio je prvo jedan prst u nju da vidi kako reagiram, a kada je vidio da uživam u tome zadovoljno se nasmijao:
- „Bejb, pa ti si me željna tu?“
Stavio je još jedan prst a kad je shvatio da ulaze kao u maslac, nježno me širio dodavajući jedan po jedan. Nakon lagane slatke boli koja prethodi ulazu u anus, osjećala sam ugodu.
Prste je zamijenio nečim debljim i nabio se na mene. Prosiktao je kroz zube grabeči me za kosu:
- „Voliš u dupe, kujo? Reci mi?!“
- „Da…jako, volim jaaakoooooo, obožavam“
Nabijao se u mene bez kontrole, jednostavno se prepustio instinktu, želji, strasti, uživao dok me širio svojim glavićem, dok sam ga ja lagano stezala, stiskala guzu praveći mu lagan otpor…sad je već Njegova napaljenost prešla sve granice...

Šljassss! - osjetim udar po leđima
ŠOK!!!
Stisnem dupe jako. Osjetim da mu se to svidjelo…opali me ponovo remenom po leđima tek toliko da napravim opet to stiskanje…a potom ubrza ritam i nedugo nakon žestokih udaraca u guzi svrši unutra. Izvadi ga i obriše o dupe izvana, odmakne se koji korak i ostane da uživa u prizoru još koju minutu…
Čujem klikanje upaljača i naslućujem njegov smiješak.
Odveže mi ruke i naredi mi da se okrenem, sjednem na haubu raširim noge i počnem da se mazim pred njim. Povlačio je dimove cigarete i zanimljivo me gledao, proždirao me pogledom dok su mu se krajevi usana zadovoljno širili. Nije mogao dugo ostati miran i to promatrati već mi je prišao i napunio pičku, prst po prst...
- “Hoću da te raširim bejb, trebat ćeš mi tako široka za poslije. Znaš da je ovo tek predigra...“
Uhvati me za kosu i povuče mi glavu prema nazad, ugrize me jako za vrat i još jače i brže gurne svoje prste u moju pičku. Ubrza ritam…Zatvorim oči i prepustim se užitku, stenjala sam i čvrsto ga stiskala rukama moleći ga da mi dopusti da svršim…Nakon što mi dozvoli, počnem da svršavam tako intenzivno, glasno i dugo… osjećala sam da me gleda...i da uživa u tome…
Nakon toga sam se smirivala i polako dolazila k sebi od ekstaze koju mi je priuštio.
Primakao mi se i jako me zagrlio…ni riječi…ni poljupca…samo zagrljaj, podigao mi je glavu svojom rukom...pogledao me u oči još zamućene strašću i zaštitnički me poveo u auto.

Na putu do vikendice sabirala sam si misli. Usput ožednimo i stanemo pokraj malog dućana da kupimo piće. On je uzeo Colu u konzervi, a ja ledeni čaj. Nakon nekog nesuvislog kratkog razgovora tijekom vožnje dodam mu Colu iz kese, koju mi on vrati i kaže:
- „Bejb, ja volim da mi je Cola topla kad je pijem“.
Pogledam ga zbunjeno, a on samo posegne u džep i doda mi kondom. Zastanem jedan tren i u nevjerici pogledam limenku pa opet njega…
- „Dakle, navuci ga preko limenke... i strpaj u sebe bez prigovora. Ne želim da neravnine cesta u mojoj zemlji prođu kod tebe nezamijećeno. Vrijeme je da vidiš i loše strane ove zemlje“ nasmije se i nastavi
- „e da…no no svršiti u autu, trebaš mi zvjerski napaljena u vikendici…jasno?“

četvrtak, 04.10.2007.

Virtualan vrhunac jednog odnosa

Taj čovjek me znao bolje od ikog, a nikad ga nisam vidjela. Sve moje tajne, skrivene želje, osjećanja i misli upijao je kao suha zemlja koja čeka kišu. Svaku moju fantaziju spremno je dočekivao i detaljno analizirao, svaki moj loš dan bio je loš i njemu...jednom riječju znao me. A znala sam i ja njega...barem sam mislila tada da je tako...

Dvije godine tipkanja bile su iza nas, dvije godine zajedničkih suza i sreće.
Rijetkima sam dopuštala da me vide, rijetkima se otvarala...najčešće sam se skrivala iza maske, oklopa, koji me štitio od ljubavnih poraza i razočarenja, nisam htjela osjećati ljubav da bi me manje boljelo kada nestane.
Imala sam iza sebe dovoljno životnih promašaja, dovoljno razočarenja i tuge, te sam mu predložila da se nikad ne sretnemo, kako bih se slobodnije i iskrenije prepustila neznancu bez bojazni za tugom koja redovito prati potpuno prepuštanje nekom.

"U redu" prihvatio je moj zahtjev pomalo zadovoljno
"...ali ako ikada poželiš da me vidiš u realnom svijetu, ja ću prekinut svaku komunikaciju bez dodatnih objašnjenja" ozbiljno je odvratio.

Tako je počela naša virtualna komunikacija...Početkom našeg tipkanja nisam ni slutila da će trajati ovako dugo i da će biti tako duboka...nisam ni slutila da potpunom strancu mogu dati svoje srce i to preko neta. Njegova nedostupnost me činila hrabrijom te davala neograničeno povjerenje, znala sam da mi je dozvoljeno sve reći. Kada sam osjećala nešto što ne smijem, s njim se činilo da smijem, kada sam maštala o nečem nenormalnom- s njim se činilo normalnim...s njim je sve bilo tako stvarno i životno lijepo, jednostavno i bez osuda, s njim je bilo sve dozvoljeno.
Volio je sve što radim i mislim, volio je osjećaj moje sreće jer je kroz nju i on bio sretan...nije ništa uzimao za uzvrat, samo je davao, i to ga je činilo ispunjenim.

"Htio bih biti tvoj Dom" reče mi jedno jutro. Nisam bila baš posebno upućena u taj termin pa zastanem pred monitorom.
"Dom?" ponovim nakon kratke stanke...
"Da, to je vrhunac jednog odnosa, a mislim da bih s tobom mogao doći do vrhunca. Život je kratak, a ja osjećam da to želim s tobom" objasni kratko
"Dobro...ne znam što je to ali ako misliš da mogu naučiti, prihvaćam" veselo mu odvratim
"Ne znaš da se tako zove ali ti zapravo to već poznaješ, voliš i osjećaš"
Uskoro je počeo pričati o bdsm-u i svim čarima tog odnosa, izvlačio je na površinu neke moje fantazije, pričao o iskustvima nekih ljudi...Svidjelo mi se i prihvatila sam tu "igru".

Postepeno sam se privikavala da me čovjek kojeg zapravo na neki moj virtualni način i volim naziva kujom, kučkom, da se odnosi prema meni kao prema nekom manje vrijednom. Ja sam tada shvaćala to dosta osobno i nisam razumjela zašto želi upropastiti sve dosad stečeno među nama, no imala sam dovoljno povjerenja za nastavak.
Prvo vrijeme sam željela svog frenda nazad, no kako je vrijeme odmicalo takav me odnos sve više ispunjavao i u njemu sam počela osjećati neke druge stvari do tada meni nepoznate. Voljela sam se po njegovoj naredbi dirati onako kako on to kaže i na način koji on zamišlja, voljela sam odrađivati naredbe koje mi je postavljao a koje su postupno bivale sve teže. U nijednom trenutku nisam to radila u svrhu svog užitka, već Njegovog, a ujedno bi Njegov užitak bivao i moj.

Naša bdsm virtualna veza je trajala još pola godine i buktala sve jačim intenzitetom. Sve smo već prošli zajedno, sva iskušenja, zadatke i kazne. Bila sam sretna i sigurna da takav život želim, i to s Njim. "Normalan" život i sexualna uzbuđenja bez bdsm-a bili su mi nezamislivi i jedno jutro sam mu natipkala u mail-u:
"Gospodaru, mislim da smo došli do vrhunca naše virtualne bdsm veze. Ja želim s Vama ostvariti vrhunac i u realnom životu. Iako je naš dogovor bio da se nikad ne vidimo, ja osjećam potrebu da vam se predam u pravom smislu te riječi. Iako znam da ovim mail-om kršim dogovor i riskiram sve... mislim da to moram. I kao što ste jednom rekli: život je kratak, i osjećam da trebam to da uradim- i to s Vama. Nebitan mi je fizički izgled, nedostaci i mane...ja Vas jednostavno -volim "

* * *

To je bio naš posljednji kontakt...od tog dana ga nisam više čula, niti dobila ikakvu informaciju o tome gdje je, što radi i zašto nije makar vratio nekakvu poruku s pozdravom. Njegov nick je nestao, na moje mail-ove nije reagirao, mobitel isključio... Bila sam povrijeđena i ljuta na njega...a vremenom sve ljuća na sebe...kao da sam izgubila dio sebe njegovim odlaskom. Najgore od svega je bilo to što je želja da se nikada ne vidimo bila moja, a sada sam to tako jako htjela. Predala sam mu dušu i srce i htjela sam i tijelo...napokon sam htjela riskirati sve i osjetiti ljubav...

Prošla je skoro godina dana...Vrijeme je odmicalo i ja sam se počela miriti sa činjenicom da ga više nikada neću vidjeti. Moje ljubavne veze su se svodile na površna upoznavanja i sex, a svaki ulazak u nešto dublje s nekim rezultiralo bi mojim bezrazložnim prekidom. U svakom od svojih ljubavnika tražila sam Njega...bila sam nesretna i tužna i iako je vrijeme činilo svoje još uvijek mi je bio u grudima, duboko zakopan sa tračkom nade u ponovan susret, makar i virtualan...

Jedno jutro upalim računalo i vidim njegov nick...srce mi se uzlupa kao da će iskočiti iz grudi...od straha protrnem ne znajući da li da ga kliknem...i kliknem ga...

"Hy"
"Hy" odgovori
"Zar je moralo onako da završi?"
"Jesi to ti?" upita zbunjeno
"Zar me se više i ne sjećaš?" uvredljivo i razočarano mu odgovorim
"Ne mogu ovako da ti objasnim, želim se naći s tobom"
"Želiš se odjednom naći sa mnom nakon godinu dana? Sjetio si se odjednom da postojim! Moji osjećaji te nisu zanimali sve ovo vrijeme, kao ni ja, nije te bilo briga za neprospavane noći, i uplakane dane koje si mi ostavio ...a mislila sam da smo imali nešto posebno. Ne želim susret s tobom, ne želim te vidjeti, ne želim da me povrijediš kao onda... " počnem da pišem toliko brzo želeći mu u trenu izgovoriti svašta dok su se oči punile suzama...
"Molim te da dođeš na Trg u 20h. Imat ću crvenu jaknu i bit ću ispod sata" odgovori kao da ga nije briga za sve ono što sam počela tipkati...kao da se to ništa ne odnosi na njega...
Počnem da tipkam, međutim on već prekine i nestane u crnilu chata...

Pogledam na sat...bilo je 18h, vani je padala kiša...znala sam da ću otići tamo, znala sam da moram i željela sam to. U meni se miješala mržnja, bijes, ljutnja i sreća što ću ga napokon vidjeti. Bojala sam se tog susreta, i svoje reakcije kad ga ugledam...

20.05h je...stojim pod satom i čekam...nije došao. Pomislim kakva sam glupača i kako sam se opet dala prevariti tako u ljude. Pomislim kako me je čak i virtualno moguće povrijediti...hoću li se ikada moći ikom prepustiti i imati povjerenja u ikog kao u njega, zašto mi je to učinio kad je najbolje znao koliko se bojim ljubavi i koliko mi je snage trebalo da nekog zavolim ko njega, koliko hrabrosti mi je trebalo da ga poželim u pravom smislu te riječi...

"Dobra večer" moje misli prekine ugodni ženski glas djevojke u crvenoj jakni.
"Dobra večer" tiho izustim a na licu mi se jasno vidjelo iznenađenje i neugoda.
"Ja sam Marina, njegova sestra. Znam da ti ništa nije jasno, ali sve ću ti objasniti...da odemo u kavanu, tamo je mirnija atmosfera za razgovor?"
"U redu" rečem zbunjeno i krenem s njom.

* * *

Sjedila je nasuprot meni i nakon nebitnog uvodnog čavrljanja o kiši i vremenu, nekim detaljima o sebi počela je ozbiljnijim tonom.
"Da više ne davim o sebi i glupostima...sigurno očekuješ da ti štošta objasnim..."
"Pa kada ON nije bio u stanju da dođe i objasni mi, bila bih ti zahvalna da mi barem kažeš čemu izaslanik i čemu uopće kontakt sa mnom nakon godine tuge i bola koje mi je priuštio?" rečem pomalo bezobrazno
"paaa, žao mi je što je sve tako završilo s vama ali, ...prije godinu dana on je preminuo. Bolovao je od teškog oblika raka i pravo čudo je što je poživio toliko... Jedva sam mu probila šifru na mail-u i pronašla i nick. Znala sam da postojiš, i da si ga samo ti održavala na životu. Pričao nam je o tebi i žalio što te nikad neće upoznati...volio te...rekao je da osjeća da mu ti daješ snagu za život i da uz tvoju ljubav ne žali što će otići. Osjetio je s tobom ono što neki nikada nisu...ostavio je i pismo za tebe..."
U nevjerici sam je slušala dok su njene riječi počele da mi odzvanjaju u ušima a slane suze u mojim očima nekontrolirano klizile niz obraze.
Otrgnem joj pismo iz ruke, dignem se sa stolice i otrčim plačući vani na kišu...krenem ne razmišljajući ni gdje ni zašto...hodala sam dugo tako izgubljena po Zagrebu ne mogavši suspregnuti suze ni sjećanja na naše cjelodnevne razgovore i mailove, chatove i osjećaje koji su bili tako stvarni i iskreni.

Prošlo je dosta godina od kada sam ga izgubila...nikad se nisam oporavila do kraja od tog gubitka. Izgubivši njega izgubila sam i dio sebe. Udala sam se za prekrasnog čovjeka s kojim imam i djecu, sretan i miran život koji svatko može samo poželjeti.

* * *

Moglo bi se reći da sam sretna, barem onoliko koliko to sebi dopuštam da budem.

Nikada nisam nikog tako voljela kao njega...s njim je otišao dio mene, kao i želja za nečim što nazivaju bdsm...kako bi on znao često nazivati -vrhuncem jednog odnosa...

Uspomene koje mame smiješak

...sjedim za kompjuterom i razmišljam...mogu reći da imam sve što jedna žena može poželjeti i bez nabrajanja o dobrom poslu, mužu koji me obožava, situiranosti, obrazovanju, neovisnosti, poštovanju.... no ipak nešto u mom životu nedostaje...Znala sam da taj dio ispunjavam povremenim tipkanjem na bdsm-u ali više mi ni to nije bilo dovoljno. Željela sam to i da osjetim...

Život mi je bio presavršen, upravo onakav kakve sretaste u ljubićima, što znači bez akcije...kretao se u onom smjeru u kojem sam ja htjela, bez skandala, turbulencija, adrenalina, držala sam svoj život u strogim okovima i davala mu smjernice u onom pravcu u kojem su to drugi očekivali da ide, dok sam svoje želje i maštarije potiskivala i ne dopuštala im da iziđu van. Često sam znala s ljudima tipkati o svojim "zabranjenim" fantazijama i onom što bi voljela da mi se dogodi, o onom što bi voljela doživjeti...o nečem što će promijeniti moju idiličnu svakodnevicu i čega ću se sjećati cijeli život...željela sam nešto što će mi izmamiti smiješak na lice u svakom trenutku...nešto što će mi netko nametnuti bez pitanja a ja u tome beskrajno uživati...

Nakon što sam završila članak, još jednom ga detaljno s punom pažnjom pročitam, i zadovoljno mailam direktoru. "Oborit će ga" pomislim.

Direktor novinske kuće je bio jako zahtijevan i moj najveći kritičar koji nije birao riječi ako mu se nešto ne bi svidjelo. Imala sam strahopoštovanje prema njemu i uvijek mi je jako stalo da se moja priča i članak svide baš njemu. Bio je naočit zgodan muškarac, četrdesetih godina, prosijed, pravilnih crta lica s prelijepim zubima. Znala sam ga ponekad krajičkom oka pogledavat, jer je budio u meni znatiželju. Svi u poduzeću su se znali okrenuti za mnom i mojim skladnim tijelom, no on nikad nije odreagirao na mene, iako sam ponekad i namjerno znala izazivati ga svojim dugim vitkim nogama te se kao slučajno naginjati nad njegovim stolom...uvijek se u tim situacijama pravio da ne postojim što me izluđivalo. Nitko nije znao puno o njemu što me dodatno privlačilo, a imao je odlike vođe. Odriješit, ponekad i bezobrazan u nastupu, ali uvijek pravedan i rijetko nasmijan.

...pogledam na sat i iznenadim se da sam posljednji djelatnik u redakciji i da je već dobrano odmakao kraj mog radnog vremena.

"...opet zadnja..." pomislim, složim si uredno papire na stolu, uđem na net u "history", "files", "cookies" i ostale ikonice u kojima obrišem tragove koji bi me mogli u firmi povezati sa bilo čim vezanim za bdsm i mojim sklonostima tome. Ljudi bi me sigurno drugačije gledali da znaju da želim biti podložna. Uh, to bi bio kaos, posebno kada bi podređeni meni, znali za to...Uvijek sam bila posebno oprezna i pokušavala ostaviti dojam šefice koja dominira. Bilo je situacija na poslu kada je trebalo donijeti pravu odluku, kritizirati nekog, pa čak podijeliti i otkaze što sam hladno odrađivala ne želeći ni u jednom trenutku da itko osjeti da se nećkam, da žalim ili popuštam u bilo čemu.

Saznanje da želim da me netko šamara, dominira, naređuje mi, dovelo bi do pada moje autoritativnosti, smješkanja i podcjenjivanja...izgubila bih sve ono što sam godinama gradila...jednom riječju- mogla bih slobodno da spakujem kufere i tražim novi posao..a to nikako nisam smjela ni htjela sebi dopustiti.

Uspijevala sam ostavljat na ljude dojam hladne kučke i vješto prikrivala ranjive osobine za koje sam smatrala da štete poslu...ne samo poslu...takav sam dojam znala ostavljat i u privatnom životu ne dopuštajući ikakvu bliskost. Rijetki su oni koji su uspijevali doprijeti do mene i mojih osjećaja...

Automatski, već iz navike sam sređivala i gasila sve u kancelariji a misli su mi letjele prema bdsm-u i mom "virtualnom" Domu. Zabavljale su me Njegove naredbe koje sam dobivala netom a koje sam slijepo izvršavala. Današnji zadatak je bio obući se izazovno, obavezno imati minicu na sebi i visoke štikle i cijeli dan na poslu biti bez gaćica...

Tipkali smo već godinu i pol dana svakodnevno i znali sve jedno o drugom. Virtualna dominacija s njim je bila prelijepa, osjećala sam da mi On može pružiti sve to o čemu maštam...ali, nisam imala hrabrosti povući tu granicu i sresti se s Njim i u stvarnom životu. Kada bih Ga upoznala znala sam da bi završili zajedno, a probleme takve vrste sam mrzila. Bilo je sigurnije rasplamsavat maštu virtualno i uživati u sigurnosti klasičnog života. Znao je kako razmišljam po tom pitanju i često se šalio da će me zaskočiti jednom, da će me oteti, da Ga neću ni vidjeti ni upoznati, da će mi samo pokazati ono što želim i nestati iz mog života. Smijala sam se Njegovom načinu na koji mi je želio udovoljiti i dobiti ono što smo oboje htjeli ali ja nisam imala hrabrosti za korak naprijed...U dubini duše mi nije bilo smiješno to što bi govorio...to sam u stvari i priželjkivala...da me uzme, da me ošamari, nazove kujom, veže, pojebe...

Znala sam da su te fantazije i očekivanja nerealna jer o njemu sam znala samo Njegov nick kao i on moj...Znao je da se bavim novinarstvom i da sam udana..i to su svi tragovi koje je imao iz realnog svijeta o meni. Ponekad sam žalila što ne zna više stvari o meni ali istovremeno mi je to ulijevalo sigurnost da u realnom svijetu neće doći do susreta.


Osjetila sam umor, odagnala te slatke misli i krenula kući...na izlasku sam upalila alarm, ukucala i posljednji broj šifre kad začuh otvaranje vrata iza mene. Pokušam se okrenut ali su me čvrste ruke već zgrabile. Pokušala sam se otrgnuti iz naručja ali bio je jači od mene, gurnuo me uz zid, stisnuo jako a drugom rukom ukucao ponovo alarm i deaktivirao ga. Počela sam vikati ali stavio mi je svoju ruku preko usta i još jače pritisnuo uz zid.


Vidjevši da sam se skamenila od šoka leđima još uvijek okrenuta njemu, začujem muževnu poluglasnu naredbu "Umiri se!" Nisam mu mogla vidjeti lice...samo osjetiti njegov dah na svom vratu, čvrste ruke oko sebe i miris njegovog parfema. Osjećala sam i otkucaje svog srca, strah i uzbuđenje koje mi obuzme cijelo tijelo..i saznanje da se to upravo dešava. Drhtala sam, što je on i osjetio te sad već sigurniji u svoje kretnje, makne ruku s mog lica, s mog tijela. Počnem se okretat prema njemu na što me on zaustavi...bilo je jasno da ne želi da ga vidim. Pognem glavu gledajući u pod a on mi prihvati obje ruke iza leđa, zarobi ih lisicama i kao zatvorenika odvede u kancelariju. Stanem kod svog stola čekajući što će se dogoditi... Šutio je neko vrijeme, a njegov pogled sam osjećala na sebi iako mi nije bilo dozvoljeno da ga vidim. Prišao mi je i stavio povez preko očiju, posjeo me na stol i rukom prešao preko mog koljena. Nastavio je polako preko bedra, ispod suknje i prstima mi lagano dotakao klit. Tako zarobljena osjećajući njegove ruke na sebi zadrhtim...

- "mmm...jako dobro..." rekao je vidjevši da nemam gaćice a vjerojatno je bio i zadovoljan onim što je dole zatekao s obzirom da sam bila već jako napaljena...

- "...ali,... tko?... ne..."

...pljuss!!! ...

- "Netko ti je dozvolio da pričaš?!"

Osjetim se ponižena a crvenilo udari u lice...

- "Ali..." ...pljass!!...doleti mi šamar i u drugu stranu...

Zašutim...tišina jedan trenutak...odjednom osjetim bol na tjemenu, jako me povuče za kosu i poklekne pred sebe...povuče mi glavu naprijed...osjetim velik komad mesa kako mi šamara lice. Otvorim usta i on mi ga zabije do kraja..jezikom sam ga čučala unutra i osjećala njegovu veličinu...bio je tvrd i jako velik...osjećala sam da curim dole i da me sve ovo strašno uzbuđuje.

U jednom trenutku pomislim "što to radiš? pa nisi ni vidjela s kim to radiš? pa kamere su svuda oko tebe..."
On kao da mi čita misli i osjeća da sam odsutna ošamari me i zabije ga skroz u grlo do kraja...ostanem bez daha...povraća mi se...uhhh...izvadi ga i dopusti mi da se priberem, a onda me ponovo povuće za kosu, digne. Čujem kako je pobacao sve s mog stola na pod i prsima me polegne na njega...podigne moju oskudnu suknjicu i ošine me po guzi. Mislim da je to bio remen koji je skinuo sa svojih hlača. Zapeklo je jako, a još više kada je ponovio udarac na isto mjesto..Jauknem od bola, nije me štedio, nekoliko minuta me kaišao a onda opet tišina...Osjetim hladni gel po guzi...godilo mi je..mazao me po cijeloj guzi a onda došao i do rupica...osjećala sam ugodu i zadovoljstvo a zatim trenutnu jaku bol...ušao je svom silinom u guzu ali je kliznuo unutra...Jebao me u guzu baš onako kako ja to volim, vezanu, išamaranu, poniženu, odzada...uživala sam i pomicala svoje tijelo naprijed i nazad prateći njegov ritam jebanja. Stenjala sam a onda osjetim kako mi i sprijeda stavlja nešto hladno u picu. Bila sam potpuno ispunjena u svim rupama...osjetio je da beskrajno uživam...čuo je moje zadovoljne uzdahe i nastavljao dalje još jače...

Kada sam se približila vrhuncu, upitala sam Ga smijem li svršiti na što je on odgovorio da sam bila dobra kuja i da mogu. Svršavala sam kao nikad do tada jako dugo i jako intenzivno a onda počela smanjivat tempo dok se nisam potpuno umirila...osjećala sam njegov tvrdi još u sebi. Trenutak je mirovao, a onda ga je izvadio, okrenuo me, poklekao i drkajući ga svršio po mom licu, kosi, povezu...osjećala sam samo toplinu njegove sperme po sebi i spravicu koja je još uvijek nadraživala moju pulsirajuću picu. Otvorila sam usta i halapljivo tražila spermu, oblizavajući se...obrisao je svoj kurac o moje obraze i otišao na trenutak...

Ostala sam sama klečeći pored stola i razmišljala o svemu. Bilo je nevjerojatno..upravo ono što sam cijeli život željela da mi netko napravi. Vratio se, izvadio mi spravicu iz pice, odvezao mi ruke, poljubio me onako uprljanu od svojih sokova tako nježno da taj trenutak i danas pamtim...taj poljubac je bio najljepši koji sam do tada ikad osjetila..pun ljubavi i osjećaja...

Otišao je i ostavio me s povezom na očima u tišini svoje kancelarije...


Sutra sam došla na posao nešto kasnije zbog nekih obveza...zatekla sam čudnu situaciju u uredu...Djelatnici su se okupili i pozdravljali sa Direktorom...

- "Što se ovdje događa? Zašto niste na svojim radnim mjestima?" pitala sam pomalo ljutito svoje podređene.

- "Direktor nam je upravo saopćio da odlazi iz firme pa smo ga pozdravljali" odgovori jedan od njih

- "Nečuveno, samo tako doći i reći da odlazi usred najvećeg posla..." prosiktala sam.

Odjednom spazim i Direktora, koji zamoli ljude da se vrate poslu a mene da dođem u njegovu kancelariju.

- "Zovete me zbog članka? Nadam se da je u redu, potrudila sam se sinoć oko njega..." počnem odmah ne pridavajući pažnju tome što odlazi. Pa valjda sam ja taj njegov potez trebala malo ranije znati? Što on misli, tko je on? I tko će sada preuzeti njegovu funkciju? Pomalo ljutita sjednem u fotelju bez da sačekam njegovo odobrenje za to.

- "Nisam te zvao zbog članka. Ja odlazim, i htio sam ti reći da si ti osoba koja preuzima moju funkciju u firmi. Ti si jedina osoba koja to može i kojoj vjerujem" kaže smirenim tonom.

- "Drago mi je to čuti ali ja bih radije da vi ostanete, osjećam se sigurnijom pored vas. Vi uvijek znate donijeti pravilniju odluku i imate iskustva u ovom..ja sam ipak samo novinarka, ne Direktor. Ne znam hoću li moći obnašati tako odgovornu funkciju u Firmi..." spustim pogled i nesigurno ušutim.

Sad već odrješitije podigne glas i nastavi:"Nisam te doveo da te pitam želiš li to, već da ti saopćim da od sutra počinješ jer ja hitno odlazim."

- "U redu" dignem se i krenem ljutito prema vratima..."Sutra selim u ovu kancelariju, molim da odnesete svoje stvari danas tijekom dana" pomalo prgavo mu odbrusim i izađem.


Sutra sam već bila u njegovom uredu i privikavala se na novu poziciju...upalim njegov komp s ciljem da obrišem sve njegove nebitne fileove i podatke koji nemaju veze s poslom...Odjednom protrnem kada ugledam dokument u wordu s naslovom "bdsm". Srce mi se uzlupa kao da će iskočiti...otvorim ga i pročitam...

"...Nadam se da se ne ljutiš što sam ti skrivao tko sam...morao sam sve do sada...bilo mi je prekrasno, uvijek ću te se sjećati i voljeti... tvoj Davor"



...više Ga nikad nisam vidjela...ostavio mi je samo ono što sam neizmjerno i jedino od Njega željela, a to su uspomene koje mi i sada izmame smiješak na lice...

Slomljeni prkos

Jutro je bilo kišovito i tmurno, što je pojačavalo moju želju da ostanem duže u krevetu. Kiša je kuckala po prozoru a ja sam je uživajući slušala i valjala se u toplom prekrivaču. Misli su mi lutale Njemu, osjećajući žudnju i strast za njegovim dodirima i poljupcima. Tako sam Ga željela danas...ali ne kao Mastera, već kao Davora, željela sam nježnost i toplinu koju mi je rijetko kad samu davao. Odlučila sam ga nazvati i reći mu to...da danas želim biti s NJIM...
Nakon kratkog telefonskog razgovora u kojem sam mu rekla da dolazim i dala do znanja da želim miran dan, nježan i klasičan sex, pohitah u wc da se pripremim, zadovoljna svojim izborom...Već sam pomalo bila umorna od njegovih sve zahtjevnijih zadataka i željela sam malo odživjeti "normalan" život, mirniji, bez boli, bez strasti, bez onih slatkih kušnji u kojima sam ipak neizmjerno uživala. Bila sam opuštena i odmorna nakon napornog tjedna i upravo takva nedjelja mi je i trebala.

Ušla sam u njegov stan, mokra od kiše, s namirnicama u punim vrećicama koje su odavale da se spremam na svoje kulinarske majstorije koje je obožavao. Vrećice odložim na radnu plohu u kuhinji, veselo doviknem da sam stigla i počnem skidati sa sebe mokru odjeću. Nije odgovarao, no nisam reagirala na to...skinula sam čizme, uzela ručnik iz wc-a i stala trljati njime svoju potpuno mokru dugu kosu...
Podignem pogled prema dnevnom boravku i zastanem. Stajao je u fotelji vidno uznemiren te mi je odmah direktno hladno rekao "Zar misliš da ću se ophodit prema tebi onako kako tebi dođe taj dan?"
Nije mi bilo do svađe ni prepirke, niti mi se danas slušao taj njegov zapovjedni ton...htjela sam samo provesti s njim u stanu jedan običan miran dan. "Davore, molim te shvati! Ne želim danas...imala sam naporan tjedan, i želim samo malo odmora".
Digao se naglo, došao do mene i prilijepio mi toliku šamarčinu da sam izgubila ravnotežu i pala preko stola. Uopće mi se takvo ophođenje prema meni tada nije svidjelo...pa zar nemam pravo ne željeti svoj položaj na jedan dan? Zar ne može shvatiti da želim predah, da imam i svoj običan život koji me crpi... Vidjevši da mi ponovo prilazi, ustuknem i povučem se prema kuhinji a kad me stjera u kut podignem ruke da me zaštite od njegovog mogućeg drugog udarca. Vidjela sam da je bijesan ko ris i shvaćala i zašto, ali jednostavno nisam željela popustiti i pokorit mu se taj dan.
Zastao je iznad mene i naredio mi da spustim ruke i da mu dozvolim da me ošamari. Instinktivno sam planula, ali sam samu sebe smirila u trenu shvativši svoj položaj pred njim...Spustila sam polako ruke i namjestila mu obraz, zatvorila oči i očekivala pljusku.
"Ne!" rekao je "Otvori oči, pogledaj me i zamoli da ti je dam!".
Pogledam ga i opet prevlada moj prkos. Drsko mu kažem "Molim Vas Gospodaru dajte mi šamar"...i doletio je svom silinom na istu stranu lica. Znala sam da me namjerno pljusnuo u istu stranu da me jače zaboli. Toplina mi se slila u obraz a oči se napunile suzama. Rukom sam nehotice gurnula vrećicu na pod koja je pala a sve u njoj se razbilo u tisuću komada...Kleknula sam i počela kupiti s tla neke namirnice šuteći i nadajući se da će ga proći ljutnja. Tako je i bilo, lupio je bijesno šakom o stol i izašao iz kuće zalupivši za sobom vrata tako jako da se cijela zgrada zatresla. Čim je izašao, briznula sam u plač, dok mi je vrući obraz pulsirao od udarca...Nakon nekog vremena sam se smirila i nastavila pospremati ručak.


Vrijeme ručka je odavno prošlo, a on se nije pojavljivao ni javljao. Nisam ni ja htjela njega zvati jer sam se bojala reakcije i mogućeg ponovnog napada na mene. Premda sam znala da nemam nikakvo pravo da određujem želim li nešto ili ne, ipak sam taj dan bila prkosna i tvrdoglava i jednostavno me taj tren nije bilo briga...Znala sa da će me kazniti zbog toga i da s dva šamara nije riješena stvar, pa sam čak pomišljala da odem kući i izbjegnem novi sukob iako bi ga to silno razljutilo.
Ipak sam odlučila otići...već je kasno i imala sam još neriješenih obveza i priprema za nadolazeći radni tjedan. Servirala sam mu stol da ga sačeka jelo jer je sigurno gladan. Nedostajale su masline koje sam kupila u tegli a koje najviše voli. Uzmem teglu i otvorim je...još samo taj detalj i gotovo..trebam prespavat ovaj dan-najbolje je tako za oboje. Ova nedjelja je upropaštena…
U tom trenutku misli mi prekine zvuk otvaranja ulaznih vrata. Ah, vratio se...nadam se da je bolje volje...ponizno ću mu se ispričati za svoje ponašanje i zamoliti ga da mi dopusti da odem kući danas...valjda će imati razumijevanja.


Uđe u kuhinju i ošine me svojim mračnim pogledom, a u hodniku čujem korake i muške glasove. Zaledim se od straha i ispustim teglu s maslinama koja se raspe po podu...masline se razbježaše po cijeloj kuhinji, a on zaurla "Skidaj se, znaš što te čeka zbog onog svog ponašanja". Na trenutak nisam znala što da napravim...znala sam da nema smisla proturječit jer je moj položaj bio više nego podređen, a glasovi iz hodnika su odavali da me čeka tortura koju sam zaslužila.
Kao hipnotizirana stanem se svlačit gledajući u pod, a suze same potekoše niz moje obraze. Vidjevši moje suze, podigne mi rukom bradu, pogledam ga u oči a On se primakne mom uhu i šapne "Nemoj plakat, budi jaka, tvoj prkosni karakter treba lomiti...Ali kad ga slomim bit ćeš mi zahvalna na tome..."
Skinem se do kraja i ostanem čekati iduću zapovijed sad već malo hrabrija nego prije..njegove riječi su mi dale snagu da se počnem nositi s posljedicama svog ponašanja te kleknem, uhvatim Ga za nogu i ponizno ga upitam "Želite li nešto posebno da Vam napravim danas Gospodaru?". Odgurne me nogom kao psa i rekne "Meni kujo ne, mene nisi zaslužila danas...dajem te njima dvojici da se igraju s tobom koliko ih volja. Ima da budeš ko bubica, da te ne čujem, da nisi pisnula..."
Nakon par sekundi osjetim hladne ruke kako mi hvataju glavu te stavljaju na vrat kolajnu. Preda mnom se ukažu dvije gole gromade od čovjeka s crnim maskama na licu. Izgledali su s tim maskama tako stravično da me obuzme jeza...a još više kad jednom u ruci vidim crni bič. Primijetio je u mojim očima strah od njega te je lupio s njim o pod. Udarac je odzvanjao u mojim ušima tako snažno da sam se instinktivno stresla i pognula glavu bojeći se da me ne ošine...Onaj drugi mi dobaci rukavice koje sam brzo obukla te pomislila kako bar na rukama neću imati vidljivih tragova. Kao da mi čita misli, moj Gospodar zaurla "Ne, danas ne! Skini ih! ".. i ja ih skinem... Povučena za kolajnu nađem se na stolu u dnevnom boravku. Bio je niži ali sasvim velik da me cijelu razapnu i vežu za njegove noge. Moje tijelo je bilo rašireno po cijelom stolu a guza je virila na kraju taman onoliko koliko treba za nesmetano igranje njome.


Osjetim jak udarac bičem po nogama, zapeklo je ko vrag, potom i drugi, treći, najveću bol sam osjećala kada bi me udario uzastopce na isto mjesto...urlalo mi se a nisam smjela...stisnuh zube i prosiktah od muke koprcajući se na svaki udarac. Pogledam prema kuhinji tražeći Njegovo lice kao spas, jer jedino me On mogao izvući iz ove situacije. Mirno je jeo svoj ručak, i nezainteresirano kao da nitko ne postoji u susjednoj prostoriji, čitao dnevne novine. Gledajući u Njega, došlo mi je za trenutak da ga zovnem, da skrene pogled prema meni, da se sažali nada mnom ali opet onaj prkos u meni nije dao da zucnem. "Izdržat ću" pomislim a moje misli prekine tanka bol na lijevoj bradavici. Željezna štipaljka bila je već na njoj a bol je utihnula...Najviše boli kad ju se stavlja i skida, a ne daj Bože da je okreće ili poteže...to su tek bolovi....Izdržim postavljanje i druge štipaljke a potom počne tortura prema dole…nisam vidjela što mi sve dole rade ali sam itekako osjećala niz različitih sprava koje su ulazile u moje otvore. Bol je bila neizdrživa, a vrhunac je bio vosak koji bi zapekao padajući na moje donje usne…par kapi je upalo uz sami ulaz moje otvorene pičke te sam zaurlala plačući i nemoćno ih moleći da stanu…sjećam se samo da me toliko boljelo da sam počela jecati, nakon čega mi je usta začepio ne povelik kurac, dok je drugi nastavljao uvlačit svakojake spravice u obje rupe. Osjećala sam štipaljke i dole, i bič koji mi je prolazio preko međunožja... Ne sjećam se koliko je trajalo to mučenje mog tijela, dok je moju psihu morila i dalje činjenica da On mirno sjedi i jede ručak.

Na kraju sam bila toliko iscrpljena od bolova da sam se našla u nekakvom ravnodušnom stanju kada ništa nisam osjećala, a sve oko sebe sam promatrala kao da se dešava oko mene, nekom drugom...jedan me klečeći na koljenima ševio u dupe, stavljajući vib u picu, dok se drugi već oblačio jer je netom prije svršio po mom licu. Oči zamazane spermom su se već počele sklapat a tijelo se više nije opiralo na nikakve podražaje. Pokoji šamar bi me lagano osvijestio a tupilo mi je obuzelo mozak. Nekakvo bezvremensko stanje me obuzme, i nije mi bilo bitno tko mi što radi, kako i zašto, nije mi bilo bitno i da zaspem i ne probudim se...zapravo čak to i poželim... Nakon što je i drugi maskirani svršio u mojoj guzi ostanem ležati tako vezana s vibom u sebi, umorna od svega, ali sretna što su otišli.


Sjeo je na fotelju pored mene i gledao tv još nekih pola sata. Ponašao se kao da me nema iako je čuo moj tihi plač još nekih 15-ak minuta...ruke su već bile modre od konopca...cirkulacija je bila slabija i počnem se već lagano tresti od umora i hladnoće. Odveže me nakon nekog vremena i naredi da otpužem do kuhinje i pokupim masline s poda u posudu koju je ostavio pored stolice. Odem do prve masline, podignem je s poda kad zaviče: "Ne! Izvoliš svaku ustima skupit s tla i stavit u posudu."
"Da, Gospodaru…" sad već ponizno i bez razmišljanja izustim…
Svaku sam maslinu kao životinja hvatala ustima i stavljala u posudu. Dok sam ih kupila osjećala sam kako me sve boli po tijelu...a mog ponosa više nije bilo. Od mene je ostao samo onaj životinjski dio mog bića…kao da je ubijeno sve u meni…kao da sam jedno ništa… ponizna i pokorena…


Nakon toga otpužem do Njega i uhvatim ga za noge, zaplačem kao beba osjećajući da mi neizmjerno treba, Njegova ljubav, nježnost, dodir...Da me tada odbio, slomila bih se…
Sagne se, uzme me u naručje onako nagu, i ponese do sobe. Polegne me na krevet i zagrli...sklupčam se oko njega i zagrlim ga jako, čvrsto, kao da držim u ruci neku sigurnost.
"Molim te ostani sa mnom tu" zamolim Ga.
"Hoću, ne volim kad moram biti ovakav, ali ne daješ mi izbor...prkos subice u tebi moram slomit". Ljubio je moje tijelo od vrata do nogu, a u očima su mu se zrcalile suze… Vodili smo ljubav cijelu noć, onako nježno kako sam toga jutra i poželjela i bilo je još ljepše nego što sam i mogla zamisliti...zagrljaji, poljupci i dodiri mog Gospodara činili su me najsretnijom ženom te noći. Tada sam osjetila bliskost s njim koju na taj način nikad nisam...zaspala sam uz Njega sklupčana a pred san mu samo tiho šapnula "Hvala ti..."
Nije ništa rekao, samo me još čvršće primio...

Takav dan

Uđem u stan, i nađem ga pognute glave rukama obuhvaćajući svoje lice i tupim pogledom u pod. Osjetila sam već u telefonskom razgovoru da je nekako čudan, no samo mi je rekao da nije od volje, da mu je nekako čudan dan…da želi biti sam. Naravno, nisam ga željela pustiti samog, jer gore mu ne može biti-pomislih. Možda ga uspijem oraspoložiti, možda ga nasmijem… Znala sam da svatko ima loš dan i da ponekad i ne trebaš imat razlog da budeš bezvoljan, no nisam se htjela predati dok ne pokušam da namaknem smiješak na njegovo lice.
Brzo sam se istuširala i obukla, diskretno ispod jakne skrila ogrlicu koju mi je jučer stavio i kao što sam već navela na početku doletjela do njega.
Ipak ga nisam očekivala u tom položaju i tako snuždenog. Čuo me al se nije ni pomaknuo, osjetila sam da možda nisam trebala doći, da ga moje prisustvo nervira i smeta…možda sam ga ipak trebala pustiti da odsamuje taj dan…
Nešto se dešavalo u njegovoj glavi, nekakve misli su lutale a prostorija je odisala na tugu. Skinem jaknu i bacim mu se pod noge zagrlivši ih, te se smirim na trenutak očekujući njegovu reakciju. Ništa…nikakve reakcije od njega…primim ga za ruke i pokušavam doprijet do njegovog lica da barem po pogledu, titraju usana zaključim što mu se dešava…nasmijem se lagano, pomazim ga po nogama, te se rukom uz hlače uputim prema gore misleći da će se na njegovom licu ipak ukazati smiješak…
Umjesto smješka ošine me strogi pogled a njegove oči izgube onaj sjaj i postanu mračne. Ustuknem i kao da me ukorio povučem se nazad. Nije to bio ukor kao onaj koji Gospodar daje svojoj subici kada joj želi dati do znanja da je pogriješila…bio je to pogled odbijanja ruke koju mu pružam… Suze mi same poteku niz obraz a ja ih brzo pokušam skriti, okrenem glavu praveći se da se ništa nije dogodilo, i brzim pokretom dlana pobrišem lice nadajući se da ih nije vidio. Ali ne…vidio ih je i kao da su ga zaboljele, kao da se osjeća krivim što su tu, priđe mi i podigne me s poda, zagrli…Tiho ga upitam "Jesam li ja nešto rekla ili napravila…“ Nisam uspjela ni dovršit rečenicu kad stavi svoj kažiprst na moje usne i stisne me čvrsto uz sebe. Potom mi dlanom nježno pomiluje obraz i primakne svoje usne mojima. Taj čaroban trenutak kad nam se usne spojiše trajao je vječno. Lagano otvorim usne i dopustim ulazak njegovom mekom jeziku koji obavije moj…ljubio me dugo to jutro šuteći …osjećali smo jedan drugog pogledom …otvorili smo dušu po prvi put onako iskreno…od tada ništa više nije bilo isto...

Putovanje

...i napokon uđem u vlak... Već danima sam iščekivala naš susret, a sada me do toga trenutka dijeli svega 5-6 sati. Tražio si neke čudne stvari ovaj put, ali pošto znam da sve što kažeš ima svoje razloge, bez razmišljanja i pokorno sam ih izvršila. Iako ne baš oduševljena tvojim izborom prijevoznog sredstva, pomirila sam se vlakom i počela tražiti prazan kupe. Svježe istuširana, izdepilirana, u sexi suknjici sjedam na svoje mjesto i zadovoljno se namještam. Nikad nisam voljela vlakove jer su mi uvijek ostavljali osjećaj prljavosti, i sada ovako svježa i čista promotrim sjedala oko sebe s nekim gnušanjem pazeći da ništa pretjerano ne dotičem. Inače volim putovati u trenirci jer je najkomotnija, no zahtijevao si suknju, čizme, samostojeće i izričito naredio bez gaćica. Pomislim kako bih ipak mogla obući gaćice, pa ih netom prije dolaska skinuti, no čim pomislim na to lagano se zasramim i razočaram samu sebe što mi takve stvari uopće padaju na pamet. Nategnem sramežljivo suknju prema dolje, jer ne želim privlačiti poglede drugih ljudi...želim u miru šta prije doći k njemu, i to upravo onako kako je to On zamislio. Na stolić položim "Sportske Novosti", te pogledam na mobitel koliko je sati. U desnom uglu ekranića na mobu ugledam pisamce..Uh, stigao mi sms, a nisam ga ni čula...valjda nije stigao davno, jer izričito je naredio da tijekom puta čitam poruke i javljam se na sve pozive. Od Njega je naravno..."Voznu kartu pokidaj na dva dijela i baci u smeće. Novu ne smiješ kupiti. Ovdje moraš biti po voznom redu a čime ćeš uspjeti doći ne zanima me.". S nevjericom pročitam još jednom poruku i sva izbezumljena pomislim u sebi ""Jeli on lud! Pa kako da dođem bez karte? Zašto mi to radi? Pa kakve veze ima sad karta s našim odnosom, pa ako ne dođem kako ćemo biti zajedno i proći sve te naše fantazije?" Milion stvari mi se provrtalo u glavi, no nakon par minuta ipak pokidam kartu, bacim je i počnem intenzivno razmišljati o tome što da kažem kondukteru kad dođe.

Bila sam ljuta na Njega kao ris što mi to radi ali i tvrdoglavo ponosna na sebe što sam to i napravila. Pošaljem mu kratak sms "ok"... Pokazat ću mu da se mogu izvući i iz te situacije.

Kako je vrijeme odmicalo postajala sam sve nervoznija i smišljala u glavi priču kojom ću se pokušat opravdat kondukteru. Bila sam sama u kupeu jer nije bilo gužve i pomislih kako je barem to sreća da se ne sramotim pred ljudima. Svjesna svojih zamamnih ženskih atributa i "kurvanjskog" izgleda u krajičku svijesti mi je lutala misao da bi kondukter mogao tražiti i nešto drugo od mene osim pristojnog ispričavanja i uvjeravanja o karti koju sam trenutno zagubila. Zapravo, da budem iskrenija, nisam razmišljala da bi on mogao tražiti već da bi mu ja to morala ponuditi ukoliko bude principijelan i ne smekša se na moj već dobro uvježbani "bambi" pogled...Još veći strah me uhvatio kad sam počela razmišljati da je u pitanju kondukter kojem tako nešto neće ni pasti na pamet, već će me uljudno ispratiti na idućoj stanici. Da ću morati tražiti autobus ili nekog da me odveze do gore... U stomaku mi se nešto vrtilo od nervoze...

U susjednom kupeu čujem kako netko ulazi i uljudno upita karte na uvid...skamenim se...glas je bio pristojan i ugodan...Nakon kratkog vremena, otvore se vrata i mog kupea, i pojavi se muškarac nekih 40-ak godina, smeđe kose, velikih krupnih crnih očiju...

- "Dobar dan, molim kartu" upita uljudno

Počnem kopati po torbici i tražiti nepostojeću kartu...te nakon nekog vremena u čudu mu se obratim "Joj, izgleda da sam je zaboravila kući ili izgubila. Ostala mi je sigurno kući u novčaniku" zabrinuto mu rečem, promatrajući njegovu reakciju.

Nasmiješi mi se, skenira od glave do pete i upita "I što ćemo sad? Ne možete bez karte. Ako ju ne možete kupiti morat ću vas ispratiti na idućoj postaji za nekih 15-ak minuta. Žao mi je ali takvi su propisi i moramo ih se držati. Idem provjeriti ostatak putnika pa ću se vratiti. Vi do tada detaljno pregledajte prtljagu da nije negdje unutra..."

Na izlazu iz kupea sudari se s čovjekom koji je tražio prazno mjesto i još se nije smjestio. Provjeri i njegovu kartu i ode dalje...

Čovjek s hodnika uđe i upita "Je li slobodno?"

"Da" tiho prozborim i klimnem potvrdno glavom.

"Čuo sam slučajno vaš problem s kartom..baš mi je žao da vam se to dogodilo...ako dopustite, ja ću vam platiti kartu" ponudi se pristojno.

- "A što očekujete za uzvrat? Nemam novaca da vam vratim, novčanik mi je ostao kući"

- "Ne očekujem ništa osim ugodnog društva i malo iskrenog razgovora od vas" nasmiješi se

"Dogovoreno" nasmiješim se i pomislim kako mi je ovaj zadatak bio lakši nego sam mislila, te se opustim. Nedugo zatim kondukter se vrati, neznanac plati moju voznu kartu i nastavimo putovanje. Zadovoljna s ishodom ovog postavljenog problema, Masteru sam kratko u sms-u objasnila da me spasio jedan gospodin te da je njegov zadatak ispunjen, da se Njegova kujica snašla i da dolazi po dogovorenom rasporedu vožnje.



Putovanje je bilo ugodno. Pričala sam s neznancem o svemu i svačemu, sve dok me odjednom ne upita: "Obećala si biti za uzvrat iskrena -a nisi".

- "Molim?" zapitam zbunjeno nemajući pojma o čemu govori.

- "Vidio sam na kolodvoru da kupuješ kartu...novčanik si imala a karta je u smeću" govoreći otvori poklopac malog smeća pored stolice iz kojeg se jasno vidjela pokidana vozna karta.

Zacrvenim se i pognem glavu od srama...

"U redu je, nema veze...očito si imala svoje razloge za takav postupak..." nasmije se i ušuti. Zasramim se svog postupka i sjetim obećanja danog na početku putovanja...pomislim da mu sve ispričam, ali mi već na samu pomisao bude nelagodno...Kako nekom da objasnim da sam kujica, da uživam biti poslušna i slušati svakojake zadatke koje mi moj Master zada...kako nekom da objasnim što je to bdsm i dominacija, posebice što je ovaj neznanac izvana odavao izgledom finog i pristojnog gospodina koji je jako daleko od bilo čega neobičnog u životu poput ovakvih sklonosti. Osjećala sam da gubim tlo pod nogama ne znajući kako da se izvučem iz ove neugodne situacije...

pip! pip! ...opet sms...

Pročitam poruku i počnem se meškoljiti na sjedalici kao da sam ugledala đavla a ne pročitala obični sms...Neznanac primijeti taj moj začuđujući pogled koji je promatrao u ekranić mobitela, i shvatio da se nešto opet dešava..

- "A da me iskušaš i ispričaš mi sve?" zapita me

- "Ne bi razumio...ali nemam izbora" tužno mu saopćim i pružim mobitel...

Pročitao je pristiglu poruku, neko vrijeme razmišljao i gledao u nju, a zatim podigao glavu i pogledao me lagano se smješkajući... Propadala sam u zemlju od srama..kako će reagirati na ovo, što će reći, sigurno misli da sam neka čudna luđakinja...gledala sam u pod kupea i osjećala njegov pogled na mom tijelu...Znala sam da sam mu privlačna, to se dalo primijetiti iz njegovog ponašanja i komplimenata koje mi je dijelio od samog početka putovanja ali ovo što sam tražila od njega je bilo ipak nešto drugo...

- "Naredba je naredba! Izgleda da mi se danas posrećilo napraviti dobru gestu i platiti ti kartu. Ne misliš tako?" rekao je smijuljeći se...

Nakon te rečenice, dignem se i zatvorim zavjesu u kupeu...U roku od minute, od one sramežljive cure pretvorim se u kuju. Vratim se na sjedalo, raširim noge i podignem suknju... Oči mu zasjaše i vidim da uživa u prizoru...nisam imala gačice...počnem se dirati prstima desne ruke po njoj, dok mi je druga ruka lagano prelazila po svojim bujnim grudima pa sve više do usta i opet niže.

Neznanac se počeo meškoljiti na sjedalici..odjednom mu je postalo vruće...uživala sam gledati kako se napaljuje gledajući me...Otkopčao je šlic i izvadio svog već nabreklog iz hlača vani. Dignem se i prihvatim ga rukama i dalje se izvijajući pored njega...liznem ga samo malo par puta i pogledam u oči onako pohotno...malo ga mamim ne želeći ga još staviti skroz u usta...Još malo sam se poigravala s njim a onda ga naglo bez razmišljanja usrčem u usta poigravajući se jezikom unutra s njim...uvlačila sam ga unutra i vani u laganijem ritmu...povremeno ga vadila i obliznula...a zatim ga sve brže i brže pušila dovodeći ga do vrhunca. Uhvatio me u jednom trenu za kosu i jako nabijao na njega tako da sam jedva disala...Uskoro je i svršio u usta a ja sam kao prava Maserova poslušna kujica to lijepo progutala i očistila sve jezikom.

Podigla sam se hladno kao da se ništa nije dogodilo, izvadila iz torbe četku za kosu, počešljala se i vlažnim maramicama obrisala po licu...popravila šminku i otvorila zastore. Zatim sam u ruke uzela mobitel i počela pisati sms svom Gospodaru...

Neznanac je još neko vrijeme bio zbunjen i vjerojatno u glavi vraćao film o svemu što mu se to jutro dogodilo...u kupeu je neko vrijeme vladala tišina i neka čudna atmosfera među nama.

- "Smijem li dobiti tvoj broj mobitela?" zapitao je nakon nekog vremena

Pogledam ga u čudu i pomalo bezobrazno odgovorim: "Ovo nije bilo namijenjeno tebi nego Njemu, i zato se nemoj zanositi svačim"
Na svu sreću našem se putovanju nazirao kraj pa je takva atmosfera bila kratka...

Izašla sam iz kupea uljudno ga pozdravljajući, sišla sam s vlaka i potrčala svom Gospodaru u zagrljaj. Poljubio me nježno i praveći se glup rekao: "Kako si putovala? Nadam se da nije bilo naporno?"

- "Ne Gospodaru, bilo je jako zanimljivo a i imala sam cilj pa je sve lakše" izustim i nasmijem se...
Sretna što sam uspješno izvršila svoj prvi zadatak, predala sam mu se idućih dana u svim našim fantazijama...i uživala neizmjerno u svemu...

Zaslužujem li biti Njegova kuja

Uhvatim na poslu trenutak da odem na net i javim ti se. Znaš moju neostvarenu želju da ti budem kujom. Ne znam zašto baš tad, ali nakon nekog nesuvislog klasičnog razgovora, kažeš mi "Sutra u 22sata izvoli biti na starom mjestu, kupim te autom i vodim gdje kažeš. Ako želiš biti to, prvi korak je da zaslužiš dobiti priliku za tim...Dakle, drugim riječima...zasluži biti moja kuja, pokaži mi da to jesi...daj mi razlog da baš ti dobiješ to mjesto."
Zastanem, pročitam poruku još jednom...pomislim-to je to, prilika da potpuno uđem u taj svijet...i to s njim...potom ga upitam "Postoje li neka pravila kojih se moram držati, očekuješ li nešto posebno sutra?". Pokušavam izvući od njega bilo kakvu informaciju da saznam što zapravo očekuje da mu napravim ali od njega izvučem samo neobičnu porukicu da ga ne smijem ni pipnuti...a sve ostalo prepušta meni...
Eh, bila sam začuđena svojim prvim zadatkom i utučena...pa kako da ga namamim na sebe, kako da ga napalim bez dodira, bez pušenja, bez ševe...dakle, mora me poželjet bez svega toga...moram biti kuja bez njega, bez njegovih naredbi, bez ikakvog vodiča i smjernica....
Sutra dan prođe kroz razmišljanje o tome, da se skinem, da masturbiram pred njim...sve mi se to činilo nekako bez veznim...moj Gospodar ipak očekuje više od mene. Odlučim otići u sexy shop-tamo možda nađem nešto zgodno i maštovito što će me inspirirati za večerašnji izlazak. Uđem pomalo sramežljivo u prodavaonicu i stanem razgledavati sve te silne stvarčice po policama. Pogled se zaustavi na biču i lisicama, a na licu mi se očita blagi smiješak. Naočit gospodin nekih 40 godina tražio je nešto također po policama, no nisam obraćala pažnju na njega. Vidjevši me kako znatiželjno biram iz izloga aparaturu za dominaciju, nasmiješi se i kaže "Imamo iste sklonosti...sub?" Okrenem se i izustim tiho "da" prateći preko oka gdje se nalazi prodavač, da me ne čuje... Vidjevši me nesigurnu, nasmiješi se, uzme me za ruku i kaže..."Ja sam Ivan...idemo na kavu, mora da si nova u ovom svijetu..."
Nisam imala ništa za izgubiti, i silno mi je trebao netko tko ima iskustva u svemu tome da me savjetuje kako izvesti ono večeras...i kava je bila poučna...Ivan je imao beskrajno strpljenja sa mnom i mojim pitanjima o dominaciji. Govorio mi je što Domove pali, kako se ponašati, što obući...prošla sam verbalnu obuku, vratila se u sexy shop, kupila sve potrebno i otišla kući pripremit se za svog gospodara. Ivan i ja smo sve utanačili kako bi moj gospodar bio zadovoljan mnome...obećao je pomoći, i ja sam mu vjerovala jer nisam imala drugog izbora a i on je djelovao zadovoljno večerašnjim planom....


Stajala sam na dogovorenom mjestu, i nervozno čekala Davora. Ne bih ga smjela oslovljavat imenom, ali još uvijek ga nisam doživljavala kao Gospodara...Kasnio je, ali znala sam da to radi namjerno da pokaže svojoj kujici da mora biti strpljiva i čekati bez pogovora. U jednom trenutku zaustavi se auto pored mene...uđem i nasmiješim mu se, očekujući njegov blagi pogled ili poljubac. No on nije pomakao svoje hladno lice...samo je rekao "Jesi spremna zaslužiti me kujo?". Malo me te njegove riječi zabole jer milion puta sam mu dokazala da sam njegova, ali volim ga takvog...Odvažno mu kažem "Naravno, Gospodaru...bit ćete više nego zadovoljni svojom novom kujicom...idemo u moju viksu u Sesvete. Samo da pošaljem jedan sms i što se mene tiče- ja sam spremna".
Ništa nije rekao...samo okrenuo auto i krenuo u već poznatom smjeru moje vikendice. Cijelim putem nije prozborio...krajičkom oka je pogledavao što sam obukla. Vidjela sam da je bio zadovoljan mojim izborom kratke crne minice koja je ocrtavala moje obline i naznačivala da ispod nje nema ništa...crne čizme i vretenaste samostojeće čarape koje su virile ispod kaputa privlačile su njegov pogled, no pravila sam se da ne vidim da me gleda i čekala da dođemo do odredišta...
I napokon dođemo u viksu... ona je bila moje utočište i blago...u njoj su se nalazile svakojake aparature i sve je bilo spremno za večer posvećenu mom Gospodaru. Ušli smo u kuću, on je sjeo uz kamin, natočio si vina i glasno rekao "Onda...da vidim što si mi pripremila". Počnem lagano raskopčavati svoj kaput i rečem mu "Budi strpljiv, čekam gosta. Zanima te kakva sam kujica, zanima te jesam li uopće kujica...e pa sada ću ti pokazati da jesam...cijelim svojim tijelom...samo gledaj...kad kažeš da je dosta, kad poželiš da sam TVOJA KUJA, večerašnja predstava će stati"


U tom trenutku pokuca netko na vrata...protresem se, ipak je ovo zbilja...zadrhtim, srce mi zaigra, pomalo me strah...otvorim i ostanem u čudu. Pred vratima je osim Ivana bio i neki neznanac..Zastanem zbunjeno i kažem mu "Ali Ivane scenarij koji smo dogovarali nije uključivao nikog osim tebe!?". Ivan se doimao sasvim drugačije nego danas u kafiću, izgledao je hladnije i mračnije..čim me ugledao na vratima, i prije nego sam to izgovorila, dao je znak onom drugom te prasnuo u smijeh i cinično izgovorio "Scenarij si znala do sada-više ga ne znaš kujo!".
Taj drugi je bio gromada od čovjeka, visok, krupan, mišićav...i prije nego sam se uspjela snaći u ovoj novoj situaciji, osjetim divljačku snagu onog drugog koji me čvrsto uhvatio i bacio na krevet tako lako da sam se zbilja prepala za svoje tijelo pored njega. Okrenuo me na trbuh u trenutku, iz hlača je izvadio lisice i zavezao mi ruke iza leđa. Tada se povukao i pomakao korak dva počevši si skidat remen s hlača...Ivan se tada primakne i reče mi "Ako preživiš nas dvoje, tvoj Gospodar će sigurno bit zadovoljan kujo jedna!! No ne garantiram da ćeš to i uspjeti..."
Okrene me opet na leđa, prema sebi i uhvati me za bedro te počne rukom ići prema gore ispod suknje koja je više otkrivala nego pokrivala moje tijelo...nisam naravno imala gaćice i uskoro osjetim hladne prste u mom međunožju...zadrhtim, i uzdahnem, no on tada svom snagom zarije tri prsta u nju i vikne "nećeš uživat droljo jedna! danas ćeš plakat i trpit!" Osjetim bol i jauknem... ipak je bilo jako i naglo iako sam već bila vlažna...nakon toga strga s mene majicu i ostanem u grudnjaku i suknji… u čizmama...
Onaj drugi je već izvadio alatku i pljesnuo me njime po licu. Bio je debeli i velik i već podosta tvrd. Naredi mi da kleknem na pod, što ja ponizno i učinim, te mi ga zabije u grlo svom silinom...pušim ga klečeći...ruke me sputavaju..vezane su...nikad još nisam to radila vezana...smeta mi, jer ne mogu kontrolirat njegovo kretanje...ne mogu si pomoći navlačenjem njegove kožice, pa me siluje u usta...ne mogu disati pa se zagrcnem, pokušavam se izmaknut i izbacit ga iz usta da dođem do zraka, kad me Ivan uhvati za kosu i nabije me još više na njega "Ne bježi od njega, puši mu ga kurvo! To si i željela, zar ne?!Veliki debeli kurac da ti razvali usta..." U tom trenutku mi nabije svu dužinu kurca u usta, imala sam osjećaj da su i jaja u mojim razvaljenim ustima a penis je derao moje grlo...povraćala sam a on ga izvuče i ostavi me da povratim do kraja po podu, otključa lisice i oslobodi ruke. Osjetim olakšanje....kašljala sam i pokušavala doći sebi kad me Ivan podigne povlačeći za kosu i dovuče na krevet.

Znala sam da su tek počeli i da me sada čeka nešto drugo, da su mi dali samo minutu da predahnem dok njihov opak mozak sprema nešto drugo za mene. Tako je i bilo, nakon što su sve strgali s mene, polegli su me na leđa i razapeli preko cijelog kreveta, vezali mi ruke i noge tako da sam bila kao Isus na križu. Ivan je prišao opet mojim ustima i doslovno mi sjeo na lice zahtijevajući da mu ližem jaja...razlijevala su se po mojim ustima, jezikom sam ih lizala pokušavajući dotaknuti njegov kurac...no njega mi nije još dao...čujem škripu ulaznih vrata i istovremeno osjetim nešto hladno među mojim nogama. Znala sam da nije kurac i prepala sam se jer sam osjetila da se radi o nekom predmetu...hladnoća je odavala da se radi o nekom metalu, a strah je bio veći jer ništa nisam mogla vidjeti. Lako što nisam mogla vidjeti što mi to radi i što stavlja u mene, nego nisam mogla vidjeti je li moj gospodar još tu...jeli on to izašao vani? Osjetim tugu i bijes...nije mu se svidjelo ovo što je vidio, nisam zadovoljila njegovu maštu...a sve do sad sam istrpila...ovo sada više nema smisla-pomislim. Osjetila sam da me metal širi i otvara mi usnice sve više...nakon toga me probije mekan, topli kurac koji jako prodre u mene...ne razmišljam više o ničem, nije mi bitno, želim da sve ovo završi...istovremeno dok je moja pička bila ispunjena isti postupak je ponovio i sa rupicom na guzi, no ovaj put je bilo bolno...zacvilim od bola koliko mi je to dopuštao sad več Ivanov kurac u ustima...ovo dvoje je odlučilo raširiti sve moje rupe na tijelu...


Ivan u jednom trenu stavi povez na moje oči, te pokida sve konopce koji su me držali vezanom i izvadi sve spravice iz mene. Osjetim olakšanje i kažem mu da prestane, da mi više nije bitno biti kuja ako je moj Gospodar otišao. No on ne odgovori na to...legne na leđa i mene natakne na sebe također okrenutu leđima njemu. Malo sam se opirala ali mi doleti šamar koji me primiri... Ušao je bez problema u moju guzu i nabijao me na njegov kurac. "Naguzit ću te kujetino bez obzira želiš li to ili ne"...potom osjetim i u pički još jedan kurac...napokon potpuno ispunjena. Nabijala sam se na obje batine uživajući od zadovoljstva, zaboravljajući na Gospodara i zašto sam tu...osjećala sam ugodu i u meni se probudila želja za kurcem i svršavanjem. Počela sam uzdisati i sve brže se nabijati. I njihovi pokreti su bili sve brži i ja sam jednostavno eksplodirala u orgazmu. Osjećala sam kako i njihove kite pulsiraju i kako im malo treba do vrhunca. Odjednom osjetim još jedan kurac u mojim ustima??? Da li to znači da je moj Gospodar još tu?...iako ne znam da li je to njegov kurac vrati mi se osmjeh na lice i počnem onako droljasto i halapljivo lizati kitu koja mi se nametnula...jezikom ga pušim tako slasno, lagano mu prelazim preko glavića, proždirem ga, usisavam u sebe koliko mogu...rukom mu natežem žilu u korijenu sve dok pulsirajući ne eksplodira u mojim ustima...dio sam progutala a dio mi se slijevalo niz usta...ubrzo zatim nekoliko ruku me skine sa svih kita, baci na krevet i počne svršavati po meni kao po najvećoj drolji.. Već bijela od prethodnog po meni se po cijelom tijelu počnu razlijevati sokovi preostale dvojice...


Ostanem nepomično ležati na krevetu izjebana i umorna, sudionici su se mirno ali brzo obukli i pokupili iz kuće...skinem povez...Gospodara nije bilo u tom trenutku tu..razočarana odem pod tuš da saberem misli...gdje sam pogriješila? Tko je otvorio ulazna vrata? Zar nisam bila kuja? Zašto mu se nije svidjelo?
Obučem ogrtač i papuče i izađem iz wc-a te čujem zveckanje upaljača...netko je u kući. Dotrčim da pogledam...On......pripaljuje cigaru...Nesigurno gledajući u pod promatram ga ponizno krajičkom oka... ne usudim obratiti mu se...nestrpljivo čekam da mi kaže nešto. Bacim mu se pod noge očekujući njegovu reakciju. Pogladi me po kosi...ispriča mi da je cijelo vrijeme bio tu, da im je kimnuo da svrše i odu...da mu se svidjelo to što sam mislila da je on izašao, a nastavila sam biti kuja...zapravo nije on izašao nego je i treći ušao...no uživala sam i svršila usprkos činjenici da nema Mastera...
Dakle, dokazala sam da uživam u tome, da sam kuja...no još i dalje ne znam jesam li njegova??? Ne usudim se pitati...

srijeda, 03.10.2007.

Loša inventura prve polovice 2007

Otprilike polovinom mjeseca kolovoza (datum odabrah iz nekih mojih glupih osobnih razloga) te na samom završetku godine imam običaj pročešljat sve svoje postupke, vratiti film unazad i realno s nogama čvrsto na zemlji zapitati se kako sam provela prethodno razdoblje.
Ako sam u nečem griješila preispitujem se da li je to bilo neophodno, da li mi je trebalo…a ponajviše od svega „seciram“ svoj mozak tražeći uzrok svojim grijesima.

Dobre stvari su dobre, izvučem i njih na površinu, i zadovoljno ih smjestim u još jedan od uspjeha u svom životu, no one me ne zabrinjavaju…one su kao normalne da su tu, i ne trebaju poseban razlog za egzistiranje ni detaljan osvrt.
Dakle, vratim proteklo razdoblje nazad i shvatim da sam u cijelom svom životnom vijeku od svojih tridesetak godina najviše griješila posljednjih pola godine, zapravo da budem preciznija cijelu godinu dana. Zaključno sa jučerašnjim danom, mogla bih reći da je cijela jedna godina bila zapravo pogreška
I tako ja sada razmišljajući naglas i podijelivši tu svoju „sramotu“ sa vama pitam se što mi je to trebalo… Bila sam svjesna (na osnovu prethodnih inventura ) da sam na pravom putu i da mi život ide smjerom kakvim želim. Zašto čovjek radi gluposti, i trebaju li mu one? I zašto čovjek (čitaj: ja) iako zna da radi pogrešno, ne može odoljeti svojim najnižim strastima u sebi, onom najpodlijem i najneiskrenijem u sebi za koje nije ni znao da postoji u njemu. No dobro…neću sad kukati za prošlošću, ona je ipak prošlost, pa tamo treba i ostati… i iako nije daleko iza mene treba zakoračit naprijed i pokušati ne ponoviti ovako poraznu godinu.
Priznajem sebi svoje grijehe, a što je najvažnije pronađoh u sebi i njihov uzrok.

Ima li iskrenost i život bez laži svoju cijenu? Živjela sam dugo takav život i sa sigurnošću mogu da tvrdim da je takav odnos s bilo kim, a posebice sa svojim partnerom, neprocjenjiv…i iako te život ne mazi i donosi ti razna iskušenja, iako ponekad osjećaš ono što ne bi smio, iako ponekad uradiš ono što je loše, ogoliti dušu samom sebi i priznati sebi da si i ti samo čovjek-porazno je.
Netko će potpuno iskren odnos nazvati glupošću i idealiziranjem života, netko će samo mahnuti glavom i reći da smo svi ljudi i da svi griješimo, a samo rijetki će se suočiti sa svojim lažima i nositi s posljedicama svojih postupaka.
I evo sada stojim tu pred vama iznoseći neke svoje misli i razmišljanja o tome može li se uopće biti iskren cijeli život? Duboko se nadam da može, i da je ova moja godina bila samo „skretanje“ s pravog puta.

...Zapravo kad uđeš malo dublje u sve to, shvatiš da je život zapravo naizmjenično trčanje u krug, a svaka akcija zada daljnju reakciju. Bitno je sasjeći negativnu akciju (nebitno od koga) u startu kako se ne bi doveli do cjelogodišnje loše inventure . Za sječu negativne akcije treba biti iskren prvenstveno prema sebi a onda i prema onome do koga ti je stalo, dakle opet se vraćamo na iskrenost…valjda je onda ona ipak temelj svega…

…a možda sam danas samo razočarana u ljude ili još gore-u sebe…