specialwoman

četvrtak, 04.10.2007.

Slomljeni prkos

Jutro je bilo kišovito i tmurno, što je pojačavalo moju želju da ostanem duže u krevetu. Kiša je kuckala po prozoru a ja sam je uživajući slušala i valjala se u toplom prekrivaču. Misli su mi lutale Njemu, osjećajući žudnju i strast za njegovim dodirima i poljupcima. Tako sam Ga željela danas...ali ne kao Mastera, već kao Davora, željela sam nježnost i toplinu koju mi je rijetko kad samu davao. Odlučila sam ga nazvati i reći mu to...da danas želim biti s NJIM...
Nakon kratkog telefonskog razgovora u kojem sam mu rekla da dolazim i dala do znanja da želim miran dan, nježan i klasičan sex, pohitah u wc da se pripremim, zadovoljna svojim izborom...Već sam pomalo bila umorna od njegovih sve zahtjevnijih zadataka i željela sam malo odživjeti "normalan" život, mirniji, bez boli, bez strasti, bez onih slatkih kušnji u kojima sam ipak neizmjerno uživala. Bila sam opuštena i odmorna nakon napornog tjedna i upravo takva nedjelja mi je i trebala.

Ušla sam u njegov stan, mokra od kiše, s namirnicama u punim vrećicama koje su odavale da se spremam na svoje kulinarske majstorije koje je obožavao. Vrećice odložim na radnu plohu u kuhinji, veselo doviknem da sam stigla i počnem skidati sa sebe mokru odjeću. Nije odgovarao, no nisam reagirala na to...skinula sam čizme, uzela ručnik iz wc-a i stala trljati njime svoju potpuno mokru dugu kosu...
Podignem pogled prema dnevnom boravku i zastanem. Stajao je u fotelji vidno uznemiren te mi je odmah direktno hladno rekao "Zar misliš da ću se ophodit prema tebi onako kako tebi dođe taj dan?"
Nije mi bilo do svađe ni prepirke, niti mi se danas slušao taj njegov zapovjedni ton...htjela sam samo provesti s njim u stanu jedan običan miran dan. "Davore, molim te shvati! Ne želim danas...imala sam naporan tjedan, i želim samo malo odmora".
Digao se naglo, došao do mene i prilijepio mi toliku šamarčinu da sam izgubila ravnotežu i pala preko stola. Uopće mi se takvo ophođenje prema meni tada nije svidjelo...pa zar nemam pravo ne željeti svoj položaj na jedan dan? Zar ne može shvatiti da želim predah, da imam i svoj običan život koji me crpi... Vidjevši da mi ponovo prilazi, ustuknem i povučem se prema kuhinji a kad me stjera u kut podignem ruke da me zaštite od njegovog mogućeg drugog udarca. Vidjela sam da je bijesan ko ris i shvaćala i zašto, ali jednostavno nisam željela popustiti i pokorit mu se taj dan.
Zastao je iznad mene i naredio mi da spustim ruke i da mu dozvolim da me ošamari. Instinktivno sam planula, ali sam samu sebe smirila u trenu shvativši svoj položaj pred njim...Spustila sam polako ruke i namjestila mu obraz, zatvorila oči i očekivala pljusku.
"Ne!" rekao je "Otvori oči, pogledaj me i zamoli da ti je dam!".
Pogledam ga i opet prevlada moj prkos. Drsko mu kažem "Molim Vas Gospodaru dajte mi šamar"...i doletio je svom silinom na istu stranu lica. Znala sam da me namjerno pljusnuo u istu stranu da me jače zaboli. Toplina mi se slila u obraz a oči se napunile suzama. Rukom sam nehotice gurnula vrećicu na pod koja je pala a sve u njoj se razbilo u tisuću komada...Kleknula sam i počela kupiti s tla neke namirnice šuteći i nadajući se da će ga proći ljutnja. Tako je i bilo, lupio je bijesno šakom o stol i izašao iz kuće zalupivši za sobom vrata tako jako da se cijela zgrada zatresla. Čim je izašao, briznula sam u plač, dok mi je vrući obraz pulsirao od udarca...Nakon nekog vremena sam se smirila i nastavila pospremati ručak.


Vrijeme ručka je odavno prošlo, a on se nije pojavljivao ni javljao. Nisam ni ja htjela njega zvati jer sam se bojala reakcije i mogućeg ponovnog napada na mene. Premda sam znala da nemam nikakvo pravo da određujem želim li nešto ili ne, ipak sam taj dan bila prkosna i tvrdoglava i jednostavno me taj tren nije bilo briga...Znala sa da će me kazniti zbog toga i da s dva šamara nije riješena stvar, pa sam čak pomišljala da odem kući i izbjegnem novi sukob iako bi ga to silno razljutilo.
Ipak sam odlučila otići...već je kasno i imala sam još neriješenih obveza i priprema za nadolazeći radni tjedan. Servirala sam mu stol da ga sačeka jelo jer je sigurno gladan. Nedostajale su masline koje sam kupila u tegli a koje najviše voli. Uzmem teglu i otvorim je...još samo taj detalj i gotovo..trebam prespavat ovaj dan-najbolje je tako za oboje. Ova nedjelja je upropaštena…
U tom trenutku misli mi prekine zvuk otvaranja ulaznih vrata. Ah, vratio se...nadam se da je bolje volje...ponizno ću mu se ispričati za svoje ponašanje i zamoliti ga da mi dopusti da odem kući danas...valjda će imati razumijevanja.


Uđe u kuhinju i ošine me svojim mračnim pogledom, a u hodniku čujem korake i muške glasove. Zaledim se od straha i ispustim teglu s maslinama koja se raspe po podu...masline se razbježaše po cijeloj kuhinji, a on zaurla "Skidaj se, znaš što te čeka zbog onog svog ponašanja". Na trenutak nisam znala što da napravim...znala sam da nema smisla proturječit jer je moj položaj bio više nego podređen, a glasovi iz hodnika su odavali da me čeka tortura koju sam zaslužila.
Kao hipnotizirana stanem se svlačit gledajući u pod, a suze same potekoše niz moje obraze. Vidjevši moje suze, podigne mi rukom bradu, pogledam ga u oči a On se primakne mom uhu i šapne "Nemoj plakat, budi jaka, tvoj prkosni karakter treba lomiti...Ali kad ga slomim bit ćeš mi zahvalna na tome..."
Skinem se do kraja i ostanem čekati iduću zapovijed sad već malo hrabrija nego prije..njegove riječi su mi dale snagu da se počnem nositi s posljedicama svog ponašanja te kleknem, uhvatim Ga za nogu i ponizno ga upitam "Želite li nešto posebno da Vam napravim danas Gospodaru?". Odgurne me nogom kao psa i rekne "Meni kujo ne, mene nisi zaslužila danas...dajem te njima dvojici da se igraju s tobom koliko ih volja. Ima da budeš ko bubica, da te ne čujem, da nisi pisnula..."
Nakon par sekundi osjetim hladne ruke kako mi hvataju glavu te stavljaju na vrat kolajnu. Preda mnom se ukažu dvije gole gromade od čovjeka s crnim maskama na licu. Izgledali su s tim maskama tako stravično da me obuzme jeza...a još više kad jednom u ruci vidim crni bič. Primijetio je u mojim očima strah od njega te je lupio s njim o pod. Udarac je odzvanjao u mojim ušima tako snažno da sam se instinktivno stresla i pognula glavu bojeći se da me ne ošine...Onaj drugi mi dobaci rukavice koje sam brzo obukla te pomislila kako bar na rukama neću imati vidljivih tragova. Kao da mi čita misli, moj Gospodar zaurla "Ne, danas ne! Skini ih! ".. i ja ih skinem... Povučena za kolajnu nađem se na stolu u dnevnom boravku. Bio je niži ali sasvim velik da me cijelu razapnu i vežu za njegove noge. Moje tijelo je bilo rašireno po cijelom stolu a guza je virila na kraju taman onoliko koliko treba za nesmetano igranje njome.


Osjetim jak udarac bičem po nogama, zapeklo je ko vrag, potom i drugi, treći, najveću bol sam osjećala kada bi me udario uzastopce na isto mjesto...urlalo mi se a nisam smjela...stisnuh zube i prosiktah od muke koprcajući se na svaki udarac. Pogledam prema kuhinji tražeći Njegovo lice kao spas, jer jedino me On mogao izvući iz ove situacije. Mirno je jeo svoj ručak, i nezainteresirano kao da nitko ne postoji u susjednoj prostoriji, čitao dnevne novine. Gledajući u Njega, došlo mi je za trenutak da ga zovnem, da skrene pogled prema meni, da se sažali nada mnom ali opet onaj prkos u meni nije dao da zucnem. "Izdržat ću" pomislim a moje misli prekine tanka bol na lijevoj bradavici. Željezna štipaljka bila je već na njoj a bol je utihnula...Najviše boli kad ju se stavlja i skida, a ne daj Bože da je okreće ili poteže...to su tek bolovi....Izdržim postavljanje i druge štipaljke a potom počne tortura prema dole…nisam vidjela što mi sve dole rade ali sam itekako osjećala niz različitih sprava koje su ulazile u moje otvore. Bol je bila neizdrživa, a vrhunac je bio vosak koji bi zapekao padajući na moje donje usne…par kapi je upalo uz sami ulaz moje otvorene pičke te sam zaurlala plačući i nemoćno ih moleći da stanu…sjećam se samo da me toliko boljelo da sam počela jecati, nakon čega mi je usta začepio ne povelik kurac, dok je drugi nastavljao uvlačit svakojake spravice u obje rupe. Osjećala sam štipaljke i dole, i bič koji mi je prolazio preko međunožja... Ne sjećam se koliko je trajalo to mučenje mog tijela, dok je moju psihu morila i dalje činjenica da On mirno sjedi i jede ručak.

Na kraju sam bila toliko iscrpljena od bolova da sam se našla u nekakvom ravnodušnom stanju kada ništa nisam osjećala, a sve oko sebe sam promatrala kao da se dešava oko mene, nekom drugom...jedan me klečeći na koljenima ševio u dupe, stavljajući vib u picu, dok se drugi već oblačio jer je netom prije svršio po mom licu. Oči zamazane spermom su se već počele sklapat a tijelo se više nije opiralo na nikakve podražaje. Pokoji šamar bi me lagano osvijestio a tupilo mi je obuzelo mozak. Nekakvo bezvremensko stanje me obuzme, i nije mi bilo bitno tko mi što radi, kako i zašto, nije mi bilo bitno i da zaspem i ne probudim se...zapravo čak to i poželim... Nakon što je i drugi maskirani svršio u mojoj guzi ostanem ležati tako vezana s vibom u sebi, umorna od svega, ali sretna što su otišli.


Sjeo je na fotelju pored mene i gledao tv još nekih pola sata. Ponašao se kao da me nema iako je čuo moj tihi plač još nekih 15-ak minuta...ruke su već bile modre od konopca...cirkulacija je bila slabija i počnem se već lagano tresti od umora i hladnoće. Odveže me nakon nekog vremena i naredi da otpužem do kuhinje i pokupim masline s poda u posudu koju je ostavio pored stolice. Odem do prve masline, podignem je s poda kad zaviče: "Ne! Izvoliš svaku ustima skupit s tla i stavit u posudu."
"Da, Gospodaru…" sad već ponizno i bez razmišljanja izustim…
Svaku sam maslinu kao životinja hvatala ustima i stavljala u posudu. Dok sam ih kupila osjećala sam kako me sve boli po tijelu...a mog ponosa više nije bilo. Od mene je ostao samo onaj životinjski dio mog bića…kao da je ubijeno sve u meni…kao da sam jedno ništa… ponizna i pokorena…


Nakon toga otpužem do Njega i uhvatim ga za noge, zaplačem kao beba osjećajući da mi neizmjerno treba, Njegova ljubav, nježnost, dodir...Da me tada odbio, slomila bih se…
Sagne se, uzme me u naručje onako nagu, i ponese do sobe. Polegne me na krevet i zagrli...sklupčam se oko njega i zagrlim ga jako, čvrsto, kao da držim u ruci neku sigurnost.
"Molim te ostani sa mnom tu" zamolim Ga.
"Hoću, ne volim kad moram biti ovakav, ali ne daješ mi izbor...prkos subice u tebi moram slomit". Ljubio je moje tijelo od vrata do nogu, a u očima su mu se zrcalile suze… Vodili smo ljubav cijelu noć, onako nježno kako sam toga jutra i poželjela i bilo je još ljepše nego što sam i mogla zamisliti...zagrljaji, poljupci i dodiri mog Gospodara činili su me najsretnijom ženom te noći. Tada sam osjetila bliskost s njim koju na taj način nikad nisam...zaspala sam uz Njega sklupčana a pred san mu samo tiho šapnula "Hvala ti..."
Nije ništa rekao, samo me još čvršće primio...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.