JEDNA DUSA A NAS DVOJE

Prešućeno svjedočanstvo

-Čudno, Martinine su noge jako hladne.

Nakon desetak minuta,
Martina je samo izvrnula okicama i izdahnula.

Ante se na moj vrisak okrene, gledajući ju reče
-Gotovo je, umrla je!
Ubacio je u najveću brzinu,gas je stisnuo do maksimuma.
Marko je isto drhteći, sa očima punim suza rekao,
-Gotovo je, Ana pusti ju da na miru umre...

Božićne pripreme uvijek izazovu kod mene osjećaj sreće.
Okupljanje obitelji, znatiželjne poglede mojih unučića
u lijepo upakirane poklone.
Prosinac, dani kada sam ponovno kod svojih najmilijih.
Tako sam se tješila, daleko od doma.
Često se pitam, kako bih tek preživjela,
da su se ti dani prosinca 1988 drugacije odvili?
Sjećam se kao da je danas bilo.
Znate i sami kad unazad premotavate film.
Posložite ga savršeno, uz analizu događaja,
kao kakav policajac.
Pitam se da li sam uradila pametno,
ili sam davno trebala progovoriti?!

Razmišljajuci uvijek u Božićno doba, o minulim dogadajima,
misli se sukobljavaju, kao da me opominju.
Dakle, tri dana prije dvadesetog prosinca 1988.

Uvečer sam Martinu i Danijela stavila na spavanje,
nakon osam sati (ako su i izdržali do tada).
Pogledala sam nekakav film na tv,
pospano i umorno krenula sam u sobu na spavanje.
Ne znam točno sad, ali čini mi se da sam zaspala
čim sam glavom dotaknula jastuk.

Sanjam neki čudan san, idem u grad, onako zamišljeno,
kao da su me stisnuli svi jadi ovog svjeta.
A onda iznenada, nestane sve oko mene.
Ugledah Gospu, stoji preda mnom i reče
-Ana, od danas se ne moraš ničega bojati,
jer ja ću biti uz tebe.
Kao da je vidjela nevjericu na mom licu,
ponovi iste riječi i nestane.
U trenu sam bila budna, kako opisati osjećaj nakon toga?!

Drmala sam svog usnulog supruga, i govorila
-Marko sanjala sam Gospu. Ne, ja sam ju vidjela u snu!
Ushićeno sam ponavljala, a on mi onako pospan reče
-Prestani pričati gluposti, još će ti netko reči da si luda!
Od daljnjeg spavanja nije bilo niti govora.
Ushićenje doživljenog držalo me u nekom transu.
Zašto? Kako? Zašto se ukazala baš meni?
Pitanja su se sama od sebe nizala u mojoj glavi.
Taj dan je prošao sav nekako poseban, nedorečen...

Sutradan je moja šestogodišnja Martina uzela svetu vodu,
koju sam uvijek imala u kući te me upita
-Mama, zašto ti ne škropiš našu kuću svaki dan
kao baka Ivanka?
Nisam stigla ni smisliti odgovor,
a ona je već krenula posvećivati kuću, dvorište,
ćak i put do kuće brata mog supruga Ante.
Bilo je zaista čudno gledati to malo dijete što sve radi,
ali nitko nije previše vremena posvećivao tom dogadaju.

Osvanula je subota, snijeg na sve strane.
Na zamolbe djece krenuli smo i čitavo popodne proveli u sanjkanju.
Cijelu večer vladala je neopisiva sreća, cika djece po kući.
Čak smo se i nas dvoje ponašali,
kao da smo mrvicu stariji od naših mališana.
Nakon uzbudljivog dana i večeri,
dječica su zaspala a nas dvoje nikako.
Ne znam, bio je to nekakav predosjećaj. Nagovještaj.

Ujutro, oko šest sati do nas dopre tihi jauk.
Marko skoči i reče
-Nešto se sa Martinom dogada!
-Brzo upali svijetlo, odgovorih.
Kad je upalio svijetlo,
vidjeli smo naše dijete otvorenih očiju, prozirnog pogleda....
vriska i panika ispunile su sobu, grabljenje telefona,
pozivanje hitne, oni nemaju auto slobodan!
Dok je Marko zvao svog brata da nas vozi do hitne,
ja sam Martinu umotala u deku, te uz plač, ponavljala.

-Brzo Marko, brzo! Samo je navukao hlače, jaknu, obuo se,
zgrabio djete i odjurio.
Uzela sam u deku Danijela, koji je plakao,
probuden našom vikom i pojurila za njima.
Vidjela sam da odlaze jureći autom.


Sat vremena do njihovog povratka činio se duži od dana.
Liječnik je rekao da ništa čudno nije otkrio.
Dijete izgleda zdravo, ali zašto je izgubilo svijest ne zna.

Nakon sat vremena, Martina je počela povračati,
te smo se sad svi zajedno uputili u hitnu.
Lijecnik je ponovo pregledao dijete i rekao.
-Da je dijete moje, ja bih odmah krenuo put Mostara.
-Ali mi želimo u Sarajevo!
-Ne bih čekao nikakvu komisiju za upit mogućnosti
liječenja u Sarajevu, jer ovo nisu dobri simptomi.
Poslušali smo liječnika, te u auto put Mostara.
Martina je bila mirna, grickala je štapice
i zaspala sa nogicama u mom krilu.

Panika me gušila, misli su se miješale,
Ante je vozio kao lud.
prevrtala sam svoje dijete, koje nije davalo znakove života,
baš nikakve. Nije disala, i onda uz plač vrisnuh.
-Ma šta da umre, Majko Božja pomozi!

Istog trena Martina je duboko uzdahnula i klonula.
Vožnja do bolnice bila je ispunjena jecajima, šokom, plačem.
Nakon čini mi se čitave vjećnosti od nekih 20 minuta,
stigli smo na Bijeli Brijeg, dječje klinike u Mostaru.
Čekanje na bilo kakvu informaciju dovodio nas je do ludila.

Izgubila sam pojam o vremenu i prostoru.
Pozvali su nas na razgovor.
Obavijestili su nas da je Tina bila u komi oko pola sata,
zbog nedostatka kisika došlo je do oštecenje mozga,
ali sve je srećom završilo pozitivno.
Puni optimizma su odgovorili
-dijete je imalo veliku sreću,
te da ce uz pomoć lijekova potpuno ozdraviti.

Poslali su nas do nje, a ona onako mala, sva rumena,
progovori prve rijeci nakon stanja kome.
-Mama, da li ti znaš koliko je meni žao,
što je dida Anđelko umro?!

18.01.2012. u 17:16 | 30 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (3)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (7)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Mislim da sam naziv bloga govori više od tisuću riječi...tko želi biti dio poetske duše, dobro došao!sretan


HIL-a NY

HIL-a NY photo 10557783_10205028483458531_6045855383560969110_o_zpsbjdvbrcl.jpg

 photo 10548301_10205028489938693_5250161281558758521_o_zpsy5bmxzww.jpg



Susret pjesnika HIL-e NY Zadar 2010
Susret pjesnika HIL NY 2010 Zadar photo 312731_2630855337399_1029468437_n_zpssltyiena.jpg


Susret pjesnika HIL NY 2011 Los Angeles

Susret pjesnika HIL NY 2011 Los Angeles photo 210185_1998195561300_7238292_o_zpsskdbwjzy.jpg



Susret pjesnika HIL NY 2013 Wien

Susret pjesnika HIL NY 2013 Wien photo 963905_10201720654724880_1090212162_o_zpsfaagtch0.jpg



Susret pjesnika HIL NY 2014 Zagreb


Susret pjesnika HIL NY 2014 Zagreb photo 10495290_10205028505739088_9209162618083593594_o_zps4eb9oo8y.jpg



 photo 20160430_113810_zpsbwk3npqv.jpg



Izborna Skupština HSK U Austriji- Wien 2010


Izborna Skupština HSK U Austriji- Wien photo 68494_524053744289921_1573557508_n_zpsc32rzxe5.jpg



HOLLYWOOD,Marilyn Monroe

HOLLYWOOD,Marilyn Monroe photo 204793_1998186801081_5733224_o_zpsjdz3zoh2.jpg




Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


Nekoliko prekrasnih fotografija

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se