Spasite bebe
utorak, 29.06.2010.
U svijetu je svake godine 50 milijuna pobačaja
U svijetu je svake godine 50 milijuna pobačaja. Taj broj odgovara broju žrtava Drugog svjetskog rata”, upozorava prof. dr. Olimpia Tarzija, predsjednica Svjetske alijanse žena za život i obitelj koja okuplja konfederacije iz 50 zemalja. S njom je u Zadru nedavno razgovarala novinarka Glasa Koncila Ines Grbić. O toj izjavi može se možda različito misliti, ali ne može se o njoj ne misliti. Pedeset milijuna ljudskih života u tijeku svake godine započinje i ubrzo nasilno završava u majčinim utrobama. Može se ublaženo govoriti o prekidima trudnoće, ali tu zaista svaki put umire jedan započeti ljudski život. Trudnoća se prekida da se taj novi ljudski život ne bi rodio.
Svakome je jasno da novi čovjek počinje svoj život u času začeća, kad se spoje muško sjeme i žensko jajašce. To novo biće, makar u prvi čas imalo samo jednu stanicu, nije dio ni očeva ni majčina tijela, ima vlastiti genetski kod, sasvim je novo biće. Državni zakon nema o tome što odlučivati, a naravni, biološki zakon svoje je već rekao. Ljudi koji ne žele te nove ljude vrše abortuse, pobačaje.
Dr. Olimpia Tarzija primjećuje: “Umjesto riječi pobačaj koristi se dobrovoljni prekid trudnoće. Jer ‘lakše’ je dobrovoljno prekinuti trudnoću, nego ubiti dijete. Dijete se naziva produkt začeća. To znači prevariti ženu! Nijedna trudna žena neće reći suprugu da čeka produkt začeća.”
Stručnjakinja sve to govori stručno, a riječ je za mnoge o bolnom pitanju. Razumije se da žena neće reći mužu da čeka “proizvod začeća” kad se raduje majčinstvu - a kad se boji djeteta, onda govori o pobačaju ili već nekako. A nije zapravo riječ o načinu govora, nego o vrlo neugodnoj stvarnosti. Novo se biće najavilo, a roditelji ga ne žele, nisu ga predvidjeli, ne znaju kamo bi s njim. Zašto su ga začeli? Zar su - barem podsvjesno - računali s mogućnosti pobačaja? Ima li smisla pitati smije li se u ljubavni odnos ulaziti uz rizik pobačaja? Kako istinski uživati ako je tu uključena mogućnost usmrćenja djeteta? A kako uopće bračno živjeti s tolikim opterećenjem? Zar je svaki cijeli zagrljaj toliko opasan? Ima li lakih odgovora?
Živko Kustić, Jutarnji list
