Spasite bebe
četvrtak, 26.02.2009.
Priča o bebi, koja je ostala živa
MAJKA je bila trudna u 37 godini života i naglo počela krvariti u 2 mj. trudnoće. Otac je poznavao ravnatelja (prijatelji, vrlo dobri čak) najvećeg i najpoznatijeg rodilišta u RH. PROFESOR - ravnatelj je preuzeo MAJKU pod žurno, spasio majku a dijete i nije bilo dijete, već je OCU objasnio da to oni inače zovu „mućak“.
PROFESOR je nakon skoro godinu dana dočekao presretna OCA koji mu donosi vijest da je MAJKA u 38 god. ostala trudna (već imaju dvoje djece - uopće ne male) ali to treće su željeli i začeli potpuno prirodno. PROFESOR obavlja prvi/e preglede (uža specijalnost – ginekološki kirurg, vrstan), sve je OK i naređuje tada još DOCENTICI a danas prof.dr. da dalje vodi i nadzire trudnoću. DOCENTICA je specijalizirala sa odličnim na prestižnom sveučilištu u USA, opremljena je najmodernijim uređajima – identičnim sa onima u USA.
DOCENTICA je tada bila vrlo popularna i poznata u RH zahvaljujući svojim čestim nastupima na TV.
MAJCI i OCU ponosno pokazuje svoju ordinaciju, objašnjava čuda tehnike koje nema nitko na Balkanu, obavlja prvi ultrazvuk i MAJKA i OTAC BEBU vide na ogromnom ekranu, u boji, crno-bijelo, sa svih strana i sve titraje, grčenja i pokrete oko BEBE i BEBE same, čuju srce, dobivaju sličicu svoje BEBE duge tada samo 28 mm duge.
DOCENTICA predlaže učiniti nekakav test rizika (godine roditelja su kao rizične i još neki detalji) te OTAC i MAJKA ispričaju apsolutno sve o svojoj bližoj i daljoj rodbini, sve bolesti, zvanja, uzroke smrti, sve , apsolutno sve... i sve se to bilježi u nekakav moćni stroj u kojeg stanu svi podaci o toj obitelji od „stoljeća sedmog“.
DOCENTICA predlaže uzeti plodovu vodu i tada se na ekranu događa nešto za MAJKU i OCA fascinantno: poduža igla za uzimanje uzorka dotakne, NE i probije kožu na lijevoj strani majčina trbuha, slučajno je tu i BEBA koja ISTOG trena počne iz sve snage „bježati“ na sasvim drugu stranu. Igla još nije probila kožu trbuha a BEBA se postavila u siguran položaj na drugoj strani maternice.
Ne, nisu je čuli da plače i zove MAMAAAA, ali sve je jasno da jasnije nije moguće – BEBA je ZNALA da se mora maknuti igli!
BEBA MISLI! – BEBA je ČOVJEK!
28 ILI KOJI MILIMETAR DUŽA - ALI ČOVJEK!
MISLI, OSJEĆA, BOJI SE, BRANI SE!
DOCENTICA nalaže ocu da najvećom mogućom brzinom taj uzorak odnese na KBC (par minuta oštre vožnje) prof.dr. „toj i toj“ inače OCU prepoznatljivo prezime iz tiska jer je to godina u kojoj se izrazito puno pisalo u cijelom svijetu o kloniranju, naročito kloniranju ljudi. Ista prof.dr. je kao znanstvenik i autoritet govorila javno što to zapravo je te objašnjavala argumente za i protiv znanstvenika cijelog svijeta u svezi kloniranja životinja i posebno kloniranja čovjeka.
KBC je ogroman i OTAC predlaže MAJCI da ostane u automobilu. MAJKA se ne želi odvojiti od uzorka, prolaze staklenim hodnikom, gledaju ogroman broj bolesne, tek rođene ili nešto starije djece, nevjerojatnih deformacija....
OTAC proklinje u sebi samog sebe što MAJKU nije natjerao da ostane u automobilu. Štovana prof.dr. ih dočekuje, u ozbiljnim je godinama, Einstein frizure i izgleda.
Znastvenica, neupitno.
Uzima uzorak, predlaže OCU i MAJCI isto što i DOCENTICA - da barem još 3-4 sata ostanu u ZG, opreza radi.
MAJKA i OTAC odlaze kod ujaka, kilometar dalje, umirovljenog liječnika, specijalista, neuropsihijatra, dugogodišnji staž i relativno blistave karijere.
Mic po mic – ispričaju što se događa. Ujak, govori OCU: „Mali, ja sam uvijek govorio da si ti pametan i bistar dečko; pa kaj ti stvarno vjeruješ doktorima? Oni ti pojma nemaju, ja sam npr. u 40 godina rada za jednu te istu bolest 4 puta mijenjao i terapiju i postupak i proceduru; prošao pola svijeta, bio u svim svjetskim centrima medicine moje specijalizacije i smjera; medicina ti nije znanost; to nije matematika gdje su 2+2=4 od kada je svijeta i vijeka... Medicina je neistraženi svemir, dubok i mračan i tek smo zapalili malu svijeću u tom ogromnom mračnom prostranstvu - medicini!“
Par dana iza DOCENTICA poziva MAJKU i OCA:
BEBU treba ABORTIRATI!
Svi podaci moćnog stroja koji je ubilježio podatke o obitelji, sva ispitivanja na KBC + ovo + ovo govore da je rizik 1:100 a treba biti 1:1000 (otprilike takav odnos makar su brojke bile drugačije). BEBA se može roditi sa barem 10 teških maloformacija, mentalno, fizički, duhovno...
Ukratko - ABORTUS je rješenje, najbolje i najsigurnije.
MAJKA rezolutno odbija, nikada to nije napravila niti će. OTAC, zagledan u ekran u sada već nešto veću BEBU postavlja tisuću pitanja... DOCENTICA strpljivo odgovara i objašnjava, predlaže da se vide za tri dana, neka razmisle..., ali ona ostaje kod svojeg savjeta. Medicinsko (vrhunsko) obrazovanje joj nalaže takav stav i savjet.
Tri dana i dvije noći za pamćenje! MAJKA se uopće ne dvoumi – ABORTUS ne dolazi u obzir;... gleda u onu sličicu i 28 mm „veliku“ bebu, nikada ni pod koju cijenu ne želim ubiti nikoga a najmanje svoje dijete.
OTAC je suglasan, ali i duboko zamišljen hoće li moći uz dvoje zdrave i već velike djece brinuti se o trećem, možda teško bolesnom bude li DOCENTICA u pravu.
DOCENTICA ih dočekuje na vratima ordinacije, saznaje odluku roditelja i govori da moraju odlučiti danas jer BEBA je već toliko velika da abortus više iza danas i nije dozvoljen. Tako nekako glasi objašnjenje: sad je, odjednom, TOLIKO VELIKA BEBA DA JE POSTALA ČOVJEK !!?? - a prije tri dana, što je BILA prije tri dana?
TKO JE postavio taj rok? Do tada je abortus i dozvoljeno, od tad više ne?
OTAC isprati MAJKU iz ordinacije i vraća se DOCENTICI. .... „Znate, vaša BEBA se možda i može roditi potpuno normalna, ali rizik je ogroman, ja vam mogu reći koliko će biti visoka i teška sa npr. 21 godinom, koju će boju očiju imati, približan IQ, ali znate, djeca te BEBE tj. Vaši unuci bi mogli imati bla, bla, bla... “
OCU definitivno puca film: „ Polako, čekajte štovana DOCENTICE, jer Vi to tražite da se ja igram Boga i odlučujem o onom koji će se ILI NEĆE roditi npr. 2025. godine?
Prošlih tri dana nisam spavao i dobro proučih Abrahama na kušnji... Ne, moju BEBU NEĆETE UBITI! “
Nekoliko mjeseci kasnije rodio se divan dječak, 3700 gr, 52 cm. Živahan, čvrst i potpuno zdrav.
Danas ima 11 god. i 4 mj. Visok je 160 cm, 47 kg, svi razredi 5.0; uz redovno školovanje polazi informatiku i jezike, igra košarku u klubu, planinari i do 20 km dnevno, vozi bicikl 25 kilometara u „cugu“, izvanredne mašte i nevjerojatna osobna dnevnika kojeg piše, zna predsjednike ili premijere barem 35 država a sa šest godina je znao prepoznati zastave pola zemalja svijeta i neke precizno nacrtati.
www.politika.com
nedjelja, 22.02.2009.
Zemlja pripada živima!
Papa Ivan Pavao II., 22. kolovoza 1984.
utorak, 10.02.2009.
Majka Tereza o pobačaju
Imam jedno uvjerenje koje bih rado podijelila sa svima vama: Najveći uništavac mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati? Čak i u Svetom pismu stoji: "Čak i kad bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, ja ga neću zaboraviti." Ali danas se ubija milijune nerođene djece, a mi na to ne kažemo ništa. U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi.
Za mene su nacije koje su legalizirale abortus najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele - ne žele više ni jedno djete - i dijete mora umrijeti.
Ja vas ovdje molim u ime malih: Spasite nerođeno djete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu!
(Iz govora Majke Tereza, kada je dobila Nobelovu nagradu za mir, 10. prosinca 1979. Oslo)
