BOŽE, hvala ti!

subota, 23.09.2006.

Terorizam, izazov današnjega vremena



Huntigton smatra islam prijetnjom Zapadu. Po njegovu mišljenju, religija je glavna snaga koja mobilizira i motivira čovjeka, a kako su sastavni dio zapadne civilizacije individualizam, liberalizam, ljudska prava, jednakost, sloboda itd. za Huntigtona postoji procijep između »Zapada i ostatka«.


Je li islam prijetnja Zapadu?

U svemu tome islam predstavlja, po Huntigtonu, prijetnju te se ta ista religija ozbiljno sukobljava sa zapadnim liberalizmom. Huntigton ne vidi toliko problem u fundamentalistima koliko u islamu koji je za njega druga kultura, a muslimani su oni koji su uvjereni u »nadmoć svoje kulture, a opsjednuti nedostatkom moći«. Lewis govori o sukobu kultura, ali po njemu za konflikte nisu odgovorni muslimani, nego islamisti. To mišljenje dijeli i Bill Clinton.

Massarrat ne vidi korijene sukoba primarno među kulturama, nego unutar kultura. Po njemu je brza i jednodimenzionalna globalizacija u arapskim društvima prouzročila duboke socijalne rane. Posljedica globalizacije u arapskom svijetu je otuđenje i kriza identiteta. Šeik Fadlullah ne niječe mogućnost rata zbog različitosti kultura, ali ne vjeruje da je kultura islamskog svijeta glavni protivnik Zapadu, budući da nema za cilj uništiti drugu kulturu. Većina analitičara odbacuje Huntigtonove tvrdnje tvrdeći da on operira klišejima.
Ima intelektualaca koji zastupaju mišljenje da se najveći broj islamističkih grupa posebno bori protiv vrijednosti zapadne moderne, kao što je individualizam, pluralizam, materijalizam i religiozna indiferentnost. Militantni islamisti ne odbacuju čitavu modernu jer tehnološka dostignuća koriste itekako u svojoj borbi.
Trebamo tražiti dijalog kultura i dobro se informirati. Ali tako dugo dok militantnim islamističkim vođama uspijeva uvjeriti druge da samoubojičkim i terorističkim napadima vrše Božju volju, terorizam neće prestati. Taj terorizam potiče još više arogantnost Zapada prema muslimanima i njihovoj kulturi. Mir i sigurnost na svijetu samo su onda mogući ako ne dopustimo da se »tobožnji sukob kultura« još zaoštri.
Po Al-Azmu, islamisti žele u prvome redu islamsku obnovu, a to je jako malo povezano s kulturnim ili političkim preporodom, a puno više sfanatizmom i primitivnošću. Po Krämeru se islamisti ne brane toliko od zapadnih ideja koliko od dominantnosti Zapada.
To tvrdi i Osama Bin Laden, najtraženiji terorist (ako je još živ), u intervjuu koji je u ožujku 1997. dao Peteru Bergenu negdje u Afganistanu: »Vladi SAD-a smo objavili rat... jer je ona na direktan i indirektan način podupiranjem izraelske okupacije Palestine počinila nepravedan i težak zločin. Vjerujemo da odgovornost za smrtno stradale u Palestini, Libanonu i Iraku počiva na SAD-u. Vlada SAD-a se tim teškim zločinima odriče humanitarnih osjećaja. Ona je prešla sve granice te se ponaša kako se dosada nije ponašala ni jedna sila na svijetu, pa čak ni imperijalistička. Židovima propuštaju sve kroz prste, a arogantnost i oholost Američke vlade ide tako daleko da su okupirali Saudijsku Arabiju. Zbog tih i drugih čina agresije i nepravde proglasili smo džihad protiv SAD-a...
Propašću Sovjetskog Saveza SAD je postao arogantniji i oholiji, oni se smatraju gospodarima ovoga svijeta te uvode tzv. novi svjetski poredak...
Oni žele zaposjesti naše zemlje, opljačkati naša bogatstva, nametnuti nam upravitelje koji trebaju nama upravljati i zahtijevaju da se s time trebamo složiti. Ako se s time ne slažemo, onda vele da smo teroristi.«
Zanimljiv je i intervju koji je u studenome 1999. dao Fazlur Rahman Khalil, vođa militantne islamističke grupe i desna ruka Bin Ladenu. On tvrdi u tom intervjuu da je SAD objavio islamu rat. Po njemu je tvrdnja da su oni teroristi smiješna: »Moramo razlikovati između terorizma i svetog rata. Džihad ne znači: tu naprijed je jedan Amerikanac, ubijmo ga. To bi bio terorizam. Sveti rat je precizan odgovor na djela tlačitelja. Ako npr. ubijemo jednoga američkog časnika u Karachiju zbog toga što je počinio zločine nad muslimanima, onda je dobio odgovor koji zaslužuje. Mudžahedini ne ubijaju nevine ljude, za razliku od američkih vojnika. Islam respektira sve ljude, pa čak i židove i kršćane...«


Kakvu predodžbu o Bogu imaju islamistički teroristi?

Kakav je to Bog na kojeg se pozivaju ti teroristi? Treba se pitati radi li se stvarno o Bogu Muhameda ili o potpuno apsurdnoj predodžbi Boga u islamu. Islamističke vjerske vođe obećavaju teroristima da će nakon samoubojičkog napada ići kao mučenici u nebo. No, mora se reći da Kuran zabranjuje samoubojstvo: »Ne ubijajte se, Alah je milosrdan« (sura 4, 30) ili: »Ako netko ubije jednog čovjeka, to je kao da je ubio čitavo čovječanstvo; i ako netko drugom čovjeku spasi život, to je kao da je čitavom čovječanstvu spasio život (sura 5, 33 - slobodan prijevod autora). Ti reci Kurana osuđuju svaki oblik ubojstva. Ipak je po Kuranu ubojstvo čovjeka dozvoljeno ako ga osudi država u kaznenom postupku. Kuran ne opravdava vlastitu osvetu.


Kako gleda Zapad na islam?

Nakon terorističkog napada na SAD mnogi ljudi kao i mediji na Zapadu islam smatraju ekstremnom religijom u kojoj je dozvoljeno nasilje. Britanski »Daily Telegraph« je pisao: »Islam je vjera koja odobrava sve oblike nasilja.« Ibn Warraq, nekadašnji islamski intelektualac koji je tu religiju napustio, piše u francuskom časopisu »Marianne«: »Naravno da ima i modernih muslimana; ali islam po sebi nije moderan. Islam je totalitarna ideologija.« A u njemačkom »Sternu« stajala je rečenica koja se je puno puta čula u islamskom svijetu: »Muslimani bi trebali svoju vjeru širiti i oružjem.«
No, mora se reći da ako se studira ozbiljne islamske učenjake, brzo se uviđa da Kuran zabranjuje nasilno širenje islama. Osim toga, Zapadu još uvijek nedostaje fundirano znanje o islamu i džihadu. Sigurno je da ljude na Zapadu zbunjuju i izjave tzv. istinskih predstavnika islama koji tvrde da islamski nauk odobrava teroristička djelovanja. Stoga bi se trebalo ozbiljno pozabaviti izvorima i tradicijama na koje se pozivaju zagovornici krvavog i nasilnog džihada.
Tako dugo dok nije potpuno jasno odobrava li islamski nauk terorizam u bilo kojem obliku, neće biti stvarnog mira. Nemuslimani će uvijek imati strah od islama koji odobrava terorizam, a to bi imalo daljnje posljedice za suživot muslimana i nemuslimana.
Islam prevedeno znači: preko predanja Bogu naći mir. Oni koji ubijaju u ima Alaha nazivaju isto svoju vjeru islamom. Kad bi ti, kako to tvrdi Hadayatullah Hübsch, uzeli ozbiljno proroka Muhameda i Kuran, onda ne bi dolazilo do »islamskog terorizma«. Ona dalje tvrdi da tako dugo dok nije jasno je li islam identičan s ognjem, mačem, mržnjom i terorom ili ipak s milosrđem, pravdom, ljubavlju i brižljivošću, ne može doći do pravog zajedništva na svijetu. A da bi se za to stvorile pretpostavke, potrebno se je dobro informirati o toj vjeri, a i s islamske strane trebaju doći jasni odgovori.


Dugoročna i uspješna borba protiv terorizma

Terorizmu se mora suprotstaviti »ljudskost i ljepota humanih etičkih koncepata«. Trebalo bi se pozabaviti pitanjem nasilja u islamu koji određene duhovne vođe te religije propagiraju. No, najveći problem je pitanje siromaštva u tim zemljama. Poznato je da je u Pakistanu 2001. bilo oko 2500 kampova u kojima se mladima propovijedalo nasilje i terorizam, a zauzvrat su ti mladi i njihove obitelji dobivali odjeću i hranu. Ne može se suzbiti pošast ovog vremena tako dugo dok države poput Pakistana ne financiraju javne škole. Utjecaj tih kampova u kojima se i trenira te propagira mržnja i nasilje tek će onda nestati ako će svatko imati pristup školi. U samom Pakistanu ima danas više od 70% analfabeta, a u mnogim drugim azijskim i afričkim zemljama gdje su muslimani većina gospodarska je situacija kao i postotak nepismenih sličan. Bogate industrijske zemlje trebale bi si uzeti za zadaću da u tim dijelovima svijeta stvore socijalne uvjete koji bi omogućili život dostojan čovjeka.
Ipak treba spomenuti da se i u Zapadnoj Europi, npr. u Njemačkoj, sve islamske udruge ne distanciraju i ne osuđuju nasilje, pa ih država promatra. Postoje škole gdje se uči Kuran i gdje se ljude na najgori mogući način indoktrinira. Državni organi pokušavaju na Zapadu tome ući u trag i takve islamske institucije zatvoriti.
Trebamo tražiti dijalog kultura i dobro se informirati. Ali tako dugo dok militantnim islamističkim vođama uspijeva uvjeriti druge da samoubojičkim i terorističkim napadima vrše Božju volju, terorizam neće prestati. Taj terorizam potiče još više arogantnost Zapada prema muslimanima i njihovoj kulturi. Mir i sigurnost na svijetu samo su onda mogući ako ne dopustimo da se »tobožnji sukob kultura« još zaoštri. To može samo onda uspjeti ako između islamskog i zapadnog svijeta dođe do dijaloga. Taj je dijalog za sve od presudne važnosti.

23.09.2006. u 19:35 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Ljudi koji ljube BOGA i sve njegovo

Free Site Counter





mali odlomak VELIKOG ZNAČENJA

"Naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko". Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu... Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom... To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"
Kardinal Franjo Kuharić (1919 - 2002)

O HAPPY DAY

ISUS KRIST



Središte Ivanova kršćanskog iskustva bio je Isus Krist. Njega susreće i doživljava na razne načine i u raznim područjima. Najprije ga vidi kao kozmičkog vladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatim nazočnog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napose u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bližnjemu.
Krist je Gospodar svemirske vječnosti i neizmjernosti.
Krist je iz vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i duševno preporodi.
Krist je svrha i cilj našim vječnim željama.
Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu.
Da Boga razumijemo postao je Emanuelom, nama sličnim.
Mi se Isusu možemo moliti i ta nam je molitva mnogo lakša jer nam je Isus bliži.
Rado bih studirao Kristov život.
Čitao bih misli velikih ljudi o Kristu i topio bih se u tom oduševljenju proučavajući Njega.
Što više upoznajem katolicizam, to više vidim da je neiscrpljiviji.
Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe mračno i ružno.
Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera... O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoličke.
Katolicizam je univerzalan nosilac istine, morala i milosti.
Život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno su me uvjerili u istinitost katoličke vjere.
Cijeli se moj život kreće oko Krista Gospodina.
Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom čovjeku bez iznimke.
Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa.
Treba sebe posve zaboraviti radeći za našega Gospodina Isusa Krista koji je jedini vječan.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se