nePitaj ništa, šuti...

utorak, 30.01.2007.

Smrdilo je odavno
smrdilo je kao od uvjek
strašno je smrdilo

krepavali smo od smrada
samo sam ja slutio
da su se kobasice pokvarile

30.01.2007. u 19:54 • 10 KomentaraPrint#

petak, 12.01.2007.

za ROBBIA i MATIJU...

odjednom se neki osjecaj stvorio u meni...i potakao me na pisanje ovoga sto ce te danas vidjeti...
ovaj post cu posvetiti dvjema osobama...

prvo cu se posvetiti osobi za koju sam tek nedavno shvatio koliko mi zapravo znaci i koliko je toj osobi stalo do mene...zapravo je zacuđujuće što se ta osoba odvžila meni to reći i pritom još pokušala pomoći...hmm...zapitajte se...da li imate osobu kraj sebe koja bi se odrekla vas kao prijatelja i zbog toga sama patila samo da bi vas uputila na pravi put...da bi vas maknula od onoga što nije dobro...samo da bi vam pomogla iako bi možda i ona ispaštala...rijetko tko može sada reći da...jer smoći hrabrost i reći...ne, ako ne prestanete s tim opijanjem,pusenjem,itd. ja vise necu biti u vasoj blizini...možda bi vam se na prvi pogled činilo kao da vam je postavljen ultimatum...i odreagirali biste obrambeno...ali razmislite malo...ako vam netko želi pomoći, i usto vam je dobar prijatelj...zar nije logično da ćete se u ime prijateljstva odreći nećega što vam samo šteti,a uopće ne pomaže...
A SADA VAS SVE MOLIM JEDAN GROMOGLASAN APLAUZ ZA TU OSOBU!!!

a sada posveta...druga osoba kojoj ću se posvetiti je MATIJA...ali ne moj brat nego kum i prijatelj koji je puginuo 27.12.2002...da već su prošle 4 godine otkako nije sa nama...a kao da je danas onaj dan u glavi, kao da mi se i danas sve poruši kad se sjetim tog dana...kao da je i danas TU SA NAMA...kad se malo zapitam...svatko moze poginuti na svakom svom koraku...nikad neznas...ali opterecivati se s time gdje ce te pogaziti auto ili kada ces se poskliznuti i pasti sa 6-erokatnice...nema smisla...zavijati svaki svoj dan u crno...znam da on nebi htio da to radim...i zato pokusavam svakim danom biti sve vedriji veseliji i pokusavam ljude odvrnuti iz crnog i pokazati ima bijelu stranu života...
DAKLE MATIJA, VIDJET ĆEMO SE JOŠ JEDNOM, ALI NADAM SE NE UBRZO...

možda postoji vrijeme
ali to nije danas
da se razbiju stijene
ali to nije danas

možda ima nade za sutra
možda u svima nam leži
nada za bolja jutra
ali to nije danas

možda jednom dosegneš sreću
možda ispune ti se snovi
možda spasiš se od boli
ali to nije danas

samo nemoj da se dogodi
da ostaneš bez nade
jar kad ipak rezmisliš
što je to jučer,danas,sutra...

12.01.2007. u 09:57 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.10.2006.

ending is tearing my endless soul

posvećeno nothingman-u(koji je meni everythingman)

u beskonačnici dolazi kraj koji je početak početka koji vodi do novog kraja i tako u nedogled...ali treba li vjerojati da postoji kraj...treba li vjerovati da postoji samo početak koji traje...treba...treba li uvijek iz bezizlazne situacije tražiti izlaz...a dali treba ne tražiti izlaz kada situacija ima izlaz...koliko pitanja u mojoj glavi...zbog jednog mozaika...samo stojim i gledam i neznam kako prići...pomoći...nekad mi dođe osjećaj da izgubim bitku...da izgubim rat...da se jednostavno prepustim...neka se dogodi što se dogodi...ali onda se sjetim ozarenog lica...i opet počne ono kidanje...osjećaji koji me rastavljaju dio po dio...pokušavam izdržati i iako mislim da nema nade...koračam dalje pognut pod teretom kojeg nemogu ispustiti...nesmijem...NEŽELIM...nekako se rušim...posustajem,a to mi se nije događalo prije...kao da sam došao do kraja svega...i postavljam si pitanje...A ŠTO SAD...HOĆU LI NA OVOME OSTATI...brzopleto dajem sam sebi nepromišljen odgovor NEĆU...a zapravo posustajem sve više i više vičući iz sveg glasa NEĆU NEĆU...sve gok se taj gromoglasan glas ne pretvori u tihi šapat kojeg guta moj znoj...moja krv...polako počinjem krvariti..ali tako da nitko ne primjeti...dok sasvim ne iskrvarim i dok se sa posljednjim dahom života borim da ne posrnem...da ne ispustim dragocijeni teret...posrćem...padam...nestajem...teret se pretvara u očaj...nezadovoljnost neuspjehom...nezadovoljnost prema greškama koje sam napravio...nezadovoljnost prema egu,ponosu koji me držao na životu toliko dugo da bi me na kraju mogao izdati...heh...kako je sve prevrtljivo...malo daje traži zauzvrat još manje...ali to manje pretvaram u više...pa u još više...pa u još više...sve dok me nakon poraza neudari ona stara prijateljica poraza...grižnja savjesti...pa pitanja...ideje...ŠTO AKO...dok na kraju ne ostane samo krivnja i pogled koji želi,a tijelo koje nemože...

jednog dana shvatit ćeš
koliko mi značiš
jer ja sam tunel
a ti moje svjetlo
ja sam ptica
a ti moje nebo
nemoj plakati dok budeš čitala
nego se nasmiješi
i iako možda nebudem tamo
uhvatit ću taj osmijeh
i uokviriti ga
u najljepši zalazak
što ga je PETAR PAN ikad izmislio
jer smo zajedno
i kad nismo
i kad je najteže
tvoje oči meke
vade me iz lanaca
i kao leptir zbog tebe letim

ZBOG TEBE JE JOŠ JEDNA
DUŠA SLOBODNA NA OVOME SVIJETU...

i zato je ne napuštaj

22.10.2006. u 22:50 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.10.2006.

MoZaIk

eto...razmišljah danas malo...i iako svi vi mislite da to zapravo i nije dobro...ja se nisam dao...unatoč strašnoj glavobolji...

tko ima živaca neka čita

ćudno...nekad mi se činilo važnim ako me netko nazove fejkerom ili da kopiram nekoga...kad zapravo pogledam...nije daleko od toga...ali nije nitko daleko od toga...izdaleka izgledam kao savršeno ujedinjena slika a zapravo sam vrlo složen mozaik koji ima dijelova toliko mnogo da se i ne neziru...a slaže se još uvijek...i zapravo prestaje početkom nečeg drugog...a svaki dio tog mozaika je već proputovao milijunima ljudi...kako ovo smiješno zvuči...ali kad sagledaš od svakoga uzmeš po nešto...na nekome primjetiš smiješan izgovor...polako on srasta s tobom...postaje dio tebe...jednostavno...ti postaješ dio njega...vidiš nešto...strašno ti se svidi...eto novog dijela mozaika...i tako se mozaik slaže i slaže i nastaje nova osoba...mlada...zatim se mozaik razvija sve dok odjednom ne postane dio nečijeg mozaika kao lijepa ili ružna uspomena...i da se svi ti djelići nekoga ujedinjeni pod jednom osobom sada nalaze u mozaiku nekoga tko je ovaj mozaik neprekidno gledao...i kao slagalica koja ne prestaje...bezbroj kombinacija...nikad dvije iste...dva mozaika koja srastaju zajedno...u jedno...iz njih se još rađaju dva nova mala mozaičića koja zatim rastu...uvećavaju se...
zapravo rađamo se kao ljepilo...i ljepimo za sebe sve što nam se sviđa...reflektiramo svijetlost ovisno o broju boji prozirnosti i ćistoći naših dijelova mozaika...ali...ipak...nekada se i mozaici ruše...ali zapravo ne ruše se...nego se samo reformiraju...i postaju drugi mozaik sastavljen o istih dijelova...ali nije isti kao onaj prije...i opet se na dijelu pokazuje najveća umjetnica sa svojim kombinacijama...a unutar jednog dijelića mozaika nalazi se mozaik koji je veći od cijelog mozaika...to je mozaik koji pohranjuje događaje kao male djeliće...osjećaje...ovaj mozaik e može stvarno srušiti...dok će se veliki mali mozaik reformirati...mali veliki mozaik će se srušiti...pokušat će se reformirati...ali teško...osim ako opet ne posudi magiju prirode...preuzimanje...i uz mnoge druge mozaike opet će izgraditi svoj mozaik...svoj mali veliki mozaik...
a sada zamislimo da nema drugih mozaika...nema mozaika od kojih bi naš mozaik preuzimao dijelove...on će izbljedjeti...zahrđati...polako će vjetar raznositi njegove dijelove...oni će se rasipaati ali ih neće imati tko pokupiti...i tako će se okameniti...propasti...i još jedan mozaik je izgubljen...

19.10.2006. u 23:01 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 17.10.2006.

zabakunadu

ljudi...moram napisat još jedan post...

za čovjeka koji jede lignje od 40 kuna...za mene u vinskom buretu...i za ono što smo zajedno prošli...sa 17 je našao 15,sa 18 je našao 16, a sa 19...ko zna...post je očovjeku iznimne psihe...
psiha koja može izrasti u mahatma ghandija ako se dobro oblikuje...što je zapravo nemoguće jer je u mojoj blizini...kako opisati tog siromašnog čovjeka koji jede lignje u najskupljem restoranu...zapravo nema opisa...mogu samo reći moj doživljaj toga naizgled ofucanog,izboranog i naboranog starca...izvana izgleda kao još jedna dali-eva kompozicija...neposloženo...nabacano...prljavo...ali nekako prodorno...možda to leži u očima...najbolje će znati njegovih 15 i 16...iznutra...se čini neozbiljnim i nebojažljivim dječačićem...nema prepreke koju ne može prijeći,preskoćiti...preletjeti...
kad je teško srasta u staru maslinu i kao da ima sto godina njegove iskrene riječi pogađaju u srce...i dublje...kroz malo vremena između nas prošle su već mnoge zime...godine kao da su proletjele...a mi kao tek isklesane skulpture stojimo na vjetru koji se odbija od nas...vjetar i bura lome se na nama...njegovi pogledi...nema riječi ...kao kada u jesenje jutro dok gledate otpadanje crvenog lišća pomiluje blagi povjetarac...osmjeh...šala...vic...ha...njegov hod...

moram ti priznati da sam uvenuo kad si rekao...kao brat kojeg nisam imao...uvenuo je dio mene...da bi napravio mjesta za nešto novo veće...ovo još nisam doživio...plakali smo zajedno...nevjerujem...nekad nedobijem ni hvala...a dobio sam hvala...kao...kao da sam poletio...
vrijeme se čini beznačajnom...beskorisnim...neodlučnim...hvala ti...probudio si me kad mi je to najviše trebalo...sve je bilo crno...sivo...ali kraj tebe crne ne postoi zar ne...nemože preživjeti...napadaš ju potiho i kao da sa ruže nestaje lišaj ponovno diše...cvjeta...ma cvjeta u svojim najsjajnijim bojama...

stoga brate moj posvećujem ti ovu pjesmu

3 DOORS DOWN

"I Feel You"

They gave me a life that’s not so easy to live
And then they sent me on my way
I left my love and forgot my dreams
I lost them along the way
Those little things you say
When words mean so much
You never back down
And they all shy away
You always listen to me

And what do I get to get me through these sleepless nights?
And what do I have to hold when no one’s there to hold me tight
And what do I see? the only thing that gets me through this is what I feel and I feel you

And this ain't no bed of nails
But there not roses just the same
Got this road sure can be long
Another endless day, another seven hundred miles that’ll take me further from my home

Those little things you say
When words mean so much
You never back down
And they all shy away
You always listen to me

And what do I get to get me through these sleepless nights
And what do I have to hold when no one’s there to hold me tight
And what do I see the only thing that gets me through this is what I feel and I feel you

I know what you’re going through now
Believe me I live this

And what do I care to get me through these sleepless nights
And what do I have to hold when no one’s there to hold me tight
And what do I see the only thing that gets me through this is what I feel and I feel you

17.10.2006. u 20:36 • 4 KomentaraPrint#

ev me nazad


e da
o čemu pisat

nije lako bit gimnazijalac...ma nije kurac...hmda

eto opet ja...opet meni nešto nedostaje...nešto što nesmiješ tražiti...ali ja ipak tražim...nešto što treba čekati...ali pitam se imam li dovoljno strpljenja...jer nekako me sve to izjeda...kao da...imam sve a nemam ništa...i gledam druge...i ljubomoran sam...i sve me to umara...i počinjem zagađivat sam svoj život...ljude oko sebe...kao da izbljeđuju...no dosta više...još će ljudi poče žile zbog mene rezat...


nego možda mi jedna pesem uljepša dan...

i feel something is missing
cold outside,inside burning
feels like i'm falling down
everything goes black and brown

i hear them calling
i try to stop falling
like i try to catch a wind
or fight the sound
i go deeper into the hole
this fog is smothering my soul

like i'm fighting with a ghost
i feel ewerything is lost
when a speeding dart
hits my heart

eto malo poetry...

hvala svima koji pomažu meni da stojim na 2 noge...hvala







17.10.2006. u 10:27 • 1 KomentaraPrint#

petak, 28.07.2006.

ŽAO MI JE ŠTO SAM PROBAO

kako je teško
proći pokraj tebe
bez pogleda...
bez dodira...
ponekad poželim
ponovo osjetiti
tvoj pogled
tvoj zagrljaj
tvoj poljubac
tvoju RIJEČ

ali nažalost osjećam
da bježimo
što dalje
jedno od drugog
i iako to ne želim
nemogu to spriječiti
...
zapravo mogu...
ali pod koju cijenu??!?

još uvijek odzvanjaju tvoje riječi
neznam...
prijatelj...
nešto više...
ali život teče dalje
no ne želim to
želim da se vrati
i stane
...
kada bili smo ZAJEDNO...

eto nije lako...ali ide...mora...
vjerojatno vas većina neće ništa shvatiti...ali oni koji znaju pozadinu...shvatit će...

28.07.2006. u 23:33 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.07.2006.

NASLOV: nije potreban

hmmmmmmmmm.o čemu sad....
evo nešto iz duše

dali ste ikada poželjeli stajati navrh stijene...i jednostavno se derati dok vas netko ne primjeti...ili jednostavno zaroniti i uživati pod vodom bez težine...ili jednostavno ležati u travi i osjećati milovanje vlati(ili vlatova kako vam milo)...trčati do iznemoglosti...pjevati iz sveg glasa...PRIČATI o bilo čemu....bilo kome...razmišljati...

A dali ste ikada zamišljali da to radite s nekime koga volite???

upravo se tako sada osjećam...sve sam sam napravio...ali želio bih to podijeliti s nekime...samo dijeliti...osijećati...no pitanje je dali bi netko to želio dijeliti sa mnom...

često ugledam DJELITELJE oko sebe...osijetim toplinu koja struji oko njih...i načas me posijeti ljubomora...a zatim sjeta...i naviru sjećanja...i suze...ali tu su prijatelji reći ćete...ali ovo je jednostavno stvar gdje prijatelji nemaju utjecaja...bespomoćni su...i to ih boli...ali nemogu ništa ni ja ni oni...

poželim postati sebičan...uzeti sve za sebe...samo za sebe...no onda se probudim...
jer kako se kaže...NADA UMIRE POSLJEDNJA...

24.07.2006. u 23:23 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2006.

stare stvari sentimentalnost 10+



ovo je za osobu čiji smo maslačci i tratinčice i petri panovi iduboke oći (i normalno ja najzgodniji)...:))))

jednog dana shvatit ćeš
koliko mi značiš
jer ja sam tunel
a ti moje svjetlo
ja sam ptica
a ti moje nebo
nemoj plakati dok budeš čitala
nego se nasmiješi
i iako možda nebudem tamo
uhvatit ću taj osmijeh
i uokviriti ga
u najljepši zalazak
što ga je PETAR PAN ikad izmislio
jer smo zajedno
i kad nismo
i kad je najteže
tvoje oči meke
vade me iz lanaca
i kao leptir zbog tebe letim

ZBOG TEBE JE JOŠ JEDNA
DUŠA SLOBODNA NA OVOME SVIJETU...

i zato je ne napuštaj

a ovo sam našo negdje
neznam ni kad je to napisano

it's all they say
but i don't take it thet way
it' all they say
until i kill in any way

you can tell that i am stupid
or that i am like a little kid
don't dare to attack the ones i like
because if you send them an insoult
i will struck you like a lightning bolt

INSOULTS,INSOULTS
it's all they say
but i don't take it that way
it's all they say
until i kill in any way

i know that this is your little game
because you want some more fame
but know one thing
here in real life
you can get stabbed with a knife

INSOULTS,INSOULTS
it's all they say
but i don't take it that way
it's all they say
until i kill in any way

pa eto tak...
da držim prosijek od 1 posta na dan

21.07.2006. u 17:04 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.07.2006.

:'(

dvije duše

danas dvije duše odlaze
što dalje od mene polaze
i neznaju koliko mi je stalo
što je u vodu sve palo
sve što smo imali
jedni u drugima se skrivali
sve što smo djelili
i sve što smo bili

teško je neosjetiti vatru
koju tihe sjene satru
zbog krivih želja i razloga
nestaše ta sloga
i bojim se da više nema nade
da se naše vatre hlade
i da nikad više neće gorijeti
da nikad više nećemo sjati

da sam barem dijete
da se samo sjete
kako je tada bilo lako reći
OPROSTI
ali djeca nismo više
i razdvojit će nas kiše
koje sve lagano ispiru
dok ne živimo u miru

ali nedostajat će najviše
kad loše se piše
vaše rijeći dobrote i utjeha
koja mi daje malo smijeha
kada je najteže i TEBI i MENI
napravi korak i kreni
jer uvijek ću biti tu za tebe
samo se TI sjeti MENE!

ovo je posvećeno DANKU i LUCIJI...žao mi je što se sve izdogađalo pod ovim okolnostima ali preko nekih stvari stvarno nemogu prijeći...

Hvala vam za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno...

20.07.2006. u 16:12 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ovaj blog se sastoji od pozadine poznatije pod imenom background...nekakvih postova koji su zapravo tekstovi i sličica koje uljepšavaju ovaj blog...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

što slušam:(ispod grupe pisat će meni najdraži njihov album)
Breaking Benjamin
-We Are Not Alone
Godsmack
-Changes
-The Other Side
Bullet FMV
-The Poison
Metallica
-Master Of PUppets
S O A D
-svi albumi
ostali bendovi:
Evanesence
10 Years
Lacuna Coil
Iron Maiden
Ill Nino
Drowning Pool
Nightwish
Therion
Snot
Korn
nemogu ih se vise sjetit
e da
od đuke pobro nešto rocka
AC DC
Guns 'n' Roses
i tak
raznolik ja
jako
ali
metal je metal
Fali more drži se kraja


Nasmiješi se jer sutra će bit još gore





neke stvari što slušam

Image Hosted by ImageShack.us
BREAKING BENJAMIN

Image Hosted by ImageShack.us
"The Diary Of Jane"

If I had to
I would put myself right beside you
So let me ask
Would you like that?
Would you like that?

And I don't mind
If you say this love is the last time
So now I'll ask
Do you like that?
Do you like that?

No!

Something's getting in the way.
Something's just about to break.
I will try to find my place in the diary of Jane.
So tell me how it should be.

Try to find out what makes you tick.
As I lie down
Sore and sick.
Do you like that?
Do you like that?

There's a fine line between love and hate.
And I don't mind.
Just let me say that
I like that
I like that

Something's getting in the way.
Something's just about to break.
I will try to find my place in the diary of Jane.
As I burn another page,
As I look the other way.
I still try to find my place in the diary of Jane.
So tell me how it should be.

Desperate, I will crawl
Waiting for so long
No love, there is no love.
Die for anyone
What have I become?

Something's getting in the way.
Something's just about to break.
I will try to find my place in the diary of Jane.
As I burn another page,
As I look the other way.
I still try to find my place in the diary of Jane.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
"So Cold"

Crowded streets are cleared away
One by One
Hollow heroes separate
As they run

You're so cold
Keep your hand in mine
Wise men wonder while
Strong men die

[Chorus]

Show me how it ends it's alright
Show me how defenseless you really are
satisfied and empty inside
That's alright, let's give this another try

If you find your family, don't you cry
In this land of make-believe, dead and dry

You're so cold, but you feel alive
Lay your hand on me one last time

[Chorus x2]

It's alright [x9]


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
"Firefly"

You my friend
You're a lot like them
But I caught your lie
And you know I did
Now I'm lost in you
Like I always do
And I'd die to win
'Cause I'm born to lose

[Chorus:]
Firefly
Could you shine your light
Now I know your ways
'cause they're just like mine
Now I'm justified
As I fall in line
And it's hard to try
When you're open wide

Take my hand
We'll be off and then
We'll come back again
To a different land
Now I like this way
You can go away
If you guess the name
You cannot replace

[Chorus]

Bring me your enemies
Lay them before me
And walk away

[Chorus]

Fuck you firefly
Have you lost your light
Now I hate your ways
'cause they're just like mine
So you lost my friend
Such a sorry end
And I don't know why
So I choke and smile

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se