14.05.2008., srijeda
Bok ljudi! Ja sam ona dosadna Milky čiju sliku Saba, nažalost, stalno stavlja na blog. Ne znam kaj da točno napišem, ali me Saba već mjesecima tupi da napišem post   .
Inače, ja sam jedna čudakinja, luda za životinjama (a pogotovo mačkama!!!), Londonom i medicinom (buduća kirurginja  ), vegetarijanka koja gotovo nikad ne propušta priliku da nekome zgadi meso, razredna luzerica (ne pijem, ne pušim, ne fiksam se, itd.) i volonterka u Spasu 3 godine.
Imam zlatnog retrivera i 3 mačke (slike u drugom postu)....
Od mene nemojte očekivati puno slika jer je naš fotograf ipak Saba, a i njezini su postovi puuuuuuno zanimljiviji od mojih...
I da, ovaj post posvećujem dvjema cool curama koje sam upoznala na natjecanju iz biologije (Ines i Dina)!!!
Dodatak by Sabina:
Sorry Mijuška kaj ti se ovak ubacujem u post, ali upravo sam pogledala PowerPoint "Uvod u aktivizam" kojeg su objavili Prijatelji životinja na svojoj stranici i putem kojeg pozivaju na sastanak ove subote u 18 h, tam kod njih u Gajevoj (Zg) i moram staviti link jer je prezentacija odlična i obavezno ju morate pogledati! Don't worry, kratko traje i dobru pjesmu su stavili
Link
A kaj se tiče tog okupljanja članova, idemo zar ne Mia?  Samo se sjeti Jeffreya Massona i njegovog predavanja o knjizi "Kad slonovi plaču" ...
|
01.05.2008., četvrtak
Spasići - domaćini na susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu
Bok! Evo me napokon. I da, nisam zaboravila na ovaj blog, recimo da se samo nisam javljala nekoliko tjedana  . Hehehe. Ovaj će post biti "malo" dulji i recimo da ću tak nadoknaditi ove prazne datume kad ništ nije bilo napisano.
Part one
U subotu je u Varaždinu bilo prilično krcato, ipak je to bio prvi dan susreta hrvatske katoličke mladeži, a došlo ih je oko 12 000.
Neki Spasići - Lucija, Mia (Milky), Marko, Sara, Damjan (Damac) i ja smo bili pomoćnici (iliti domaćini kak nam je pisalo na akreditaciji) u našoj crkvi Dobrog Pastira. Naša dužnost prvog dana (susret je trajao i u nedjelju) je bila da dočekamo goste i to iz Vinkovaca, Zaprešića, Bosne i još nekih sela, vodimo ih po gradu, budemo s njima na stadionu Sloboda (gdje su, prije mise, nastupili Ivana Husar, Sanja Doležal, Meritas, Thompson i još neka baba koju nitko nije slušal osim jednog svećenika koji je plesal ko lud dok je ona pjevala) i nakon toga ih dopratimo natrag do crkve (tu su ih čekale obitelji udomitelji kod kojih će prespavati). Moja grupa je vodila mladež iz Sarajeva, oni su došli prvi i to u 8 vjutro, a mi smo već od pol bili u crkvi i morali smo presavijati salvete.
Mia opremljena s ruksakom :
Pastiri haha (tak smo si dali ime) ja, Marko, Nikola (voditelj grupe) i Alen (student povjesti, imal je ulogu turističkog vodiča):
Na groblju, bila su im smiješna prezimena s nadgrobnih spomenika, najviše Špičko (pitam se zašto) i rekli smo im da to kod nas nije ništ čudno i da imamo u razredu jednog koji se tak preziva, da bi ga kasnije sreli u gradu. Trgali su se od smijeha.
Stari grad. Rekli su kak je tu mirno i lepo, al onda je kraj nas prešel neki lik na biciklu, onak se luđački derući, tak da su sigurno promijenili mišljenje  .
Još malo mladeži, ne znam od kud su ti:
Trg M. Stančića:
Sestre Marina i Kristina s kojima smo se skompali. I koje su najkul časne koje sam upoznala. Pripadaju sestrama Služavkama Malog Isusa, sestra Marina radi u domu za djecu.
Kupovanje suvenira:
Franjevačka crkva (vidi se i raskopani trg ispred)
Cijela ekipa na okupu ispred fontane, Sarajevo+domaćini:
Mia i Marko sa sestrom Marinom:
Sestra Kristina i Nikola, to je u parku V. Jagića:
U katedrali:
Malo poziranja, ovo mi je zakon slika :
Naš povjesničar hehe:
Vijećnica:
Odmor u kafiću:
A sad ono najbolje-stadion.
Kad smo došli bilo je prazno...
...a posle, ideeeešš kolko ljudiiiii:
Tribine-tu smo mi sjedili:
Sara:
Kape koje su nas štitile od sunca i ujedno bile ulaznice:
Kišobrani. Kiša je malo padala al je malo jače puhalo pa je onaj plavi zastor odletel, a križ se cijelo vrijeme ljuljal:
Kad je bila gotova misa već je bil pal mrak i netko iz crkve je trebal doći sa svijetiljkom pričvršćenom na ribički štap i mahati s tim da svi vide kam treba ići i da se nitko ne izgubi u rulji, ali nije, tak da smo neke morali tražiti po cijelom gradu i to baš mi, a ne Damac, njegov buraz i kum, odnosno sos tim kak je bilo rečeno.
Zadnji smo se vratili i bili smo krepani od umora.
Part two
Mirna i Tanja, cure iz Vinkovaca koje su prespavale kod mene, super su i nadam se da budu opet došle za Špancirfest:
U nedjelju ujutro sam s njima išla na misu, bilo je predstavljanje, svi su ispričali nešto o mjestu iz kojeg dolaze i dali neki simbolični poklon.
Kip Isusa u našoj crkvi:
Naši su izveli neko recitiranje na kajkavskom i imali su nošnje:
Nikola u baroknom kostimu hahahaha:
Deda koji je stal ispred mene i Luce pa nismo ništ vidle i stalno smo mu blicale pod uho:
I još malo naslikavanja pred crkvom...
Eni, Ivica, Tomas, s njima smo se isto sprijateljili.
Ivica:
Damac i ja:
Vozači autobuseva i posljednje minute odmora:
I busevi za kraj:
Znam da ovaj put jesam puuuno pretjerala s tim fotkama...
Ahh događa se 
Ovaj post je posvećen svima koje sam upoznala na SHKM-u. Znam da vas sigurno nikad više nebum vidla al bum vas se sjećala. RULATE!!! HAHAHAHA
Sabina (Saba)
P.S.
Očekujte nove slike uskoro, sutra idem u Dubrovnik i fotić ide s menom!!! I to onaj noviiiii! Uživajte, ja bum! 
|
|
) događanjima. Ovo je naš online dnevnik i tu ćete čitati o našim pothvatima, akcijama i pustolovinama, o svakodnevnom preživljavanju (nije lako biti čudak
