Razmišljanje jednog luđaka 2

srijeda, 31.08.2016.

Ovo je nastalo nakon konzumacije čilija, nakon što
mi je čili spržio mozak!!!!!!
Ako se ova smjesa u mojoj glavi uopče može nazvati
mozgom!!!

Dođi i ostani
Primi me za ruku
Na tren zastani
Dovedi brod u luku
I baci sidro
Zauvijek
Nikada nemoj
Otploviti više
Kao da oduvijek
Za tebe diše
Moj dodir
Moj grijeh
Moj očaj
Moj smijeh
I nek budem
Tvoje more
I nek kradem
Tvoje zore
U beskraju noči
Predivne tame
Kad naše duše
Ostanu same
Tad digni sidro
Iz moje luke
Oko mog vrata
Objesi ruke
I zaplovi samnom
Po moru bez kraja
Da odvedem tebe
U kraljevstvo raja.....

31.08.2016. u 19:23 • 0 Komentara • Print • #

Da je nebo plavo
Plavo kao tvoje oči
Nikada ne bi
Imalo zvijezde
Jer bi sunce
Zabranilo noći da postoji
Plašeći se
Da nikada više neće
Uživati u nebeskoj boji
Tvojih očiju
I zato molim te
Nikad nemoj plakati
Jer tvoje suze biserne
Ugasit će sunce
Rasplakat će nebo
I pustiti zvijezde
Da svojim sjajem
Ukradu suze
Tvojim očima
Vrate suncu sjaj
I nebu boju
Anđela

31.08.2016. u 07:27 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 30.08.2016.

Samo za tebe....

Dodir...
samo jedan dodir
Usnama
Pogled...
Samo jedan pogled
Očima
Da osjetim uzdah
U tvojim grudima
Pomisliš
Moja si jedina...
Neznaš
Vjetar sam s planina
Divlja duša
Nemirna
Dolazi zabluda
Kao nekada
Dodir
Samo jedan dodir
Tvojih usana
Smirio je vjetar s planina
Ukrotio dušu anđela
Umirio krv u venama
I poželio da budeš
Moja voljena

30.08.2016. u 16:47 • 0 Komentara • Print • #

petak, 26.08.2016.

Sjeti me se kada vidiš
Moju sliku ispod ruža
Sjeti me sa kada vidiš
Ime moje..bivšeg muža

Sjeti me se kada vidiš
Da u tebi suza ima
Sjeti me se kada vidiš
Ostala je samo zima

Sjeti me se kada vidiš
Djete naše,njene suze
Tad joj reci što me nema
Što joj život oca uze.

Sjeti me se kada vidiš

26.08.2016. u 08:04 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.08.2016.

Zašto sad ti
Ljubav je slijepa
U mom srcu nema mjesta više
Zašto sad ti
Toliko lijepa
Opet će suze
Postati kiše

Zašto sad ti
Još volim drugu
Iako znam da me ne voli više
Zašto sad ti
Ukradi mi tugu
Da napokon srce zakuca tiše

Zašto sad ti
Anđeli traže
Mjesto za mene
Gore iznad duge
Zašto sad ti
Kad opet zbog žene
Vlak mog života
Više nema pruge

25.08.2016. u 07:51 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 21.08.2016.

Dok letim na krilima svojih misli i slažem oblake kako bi stvorio samo svoje nebo pitam se imam li uopće potrebe sletjeti.
Oblake kojima slažem slagalicu svog neba našao sam na mostu iznad ponora vlastitog iskustva uspavanog u odajama straha jer još uvijek se bojim da ću opet ponoviti iste greške. Stojeći tako na sredini mosta hrvao sam se sa odlukom na koju stranu ići.
Jedna strana mosta vodi putem mojih želja a druga strana mosta široka je cesta mojih potreba. Želim li imati tolike potrebe i da li je uopće potrebno imati želje. Pitanje je na koje ću u oblacima svojeg neba tražiti odgovor.
I sad se budi savjest....taj propali saveznik razuma koji umu ne dozvoljava da vlada.
Savjest,ta kukavica koja uvijek mora imati pravo i sad i opet po tko zna koji puta ..evo je...ustala je iz svoje postelje i budno prati moje poteze. Tek što sam izložio svoj prvi oblak na nebu mog života savjest se umješala i napravila smutnju,postavila pitanje : Razmišljaš li da ti se nebo može toliko svidjeti da ostaneš?
Razmišljaš li šta se može desiti kad zapušu vjetrovi ?
Hočeš li uspjeti složiti oblake kao sada ili češ krenuti nekim novim putem?
Savjest ima pravo.
Zašto slagati nešto što dahom vjetra u trenu može biti uništeno.
Misli se zbune,krila zaklope a java zamjeni san.
Želim li imati tolike potrebe i da li je uopće potrebno imati želje pitanje je na koje odgovor neće dati oblaci,pitanje je na koje će odgovoriti život..a ja ...i dalje ću na krilima svojih misli tražiti način da stvorim svoje nebo. Nebo ispod kojeg ću biti sretan,nebo ispod kojeg ću osjetiti ljubav,nebo koje će k sebi primiti svaki oblak koje moje srce zavoli,nebo koje će postojati samo u mojem snu...i znam da ću ga jednom imati...pa makar na krilima svojih misli nosio svoju dušu u neki novi život.

Tebi koja očima govoriš
Usnama gledaš
Tebi koja postojiš
Koja dušu svoju nedaš
Ni vragu
Ni bogu
Ni zemlji
Ni nebu
Pišem ovu pjesmu
A još ne znam temu....
Al onda krene
Riječ na riječ
Stih na stih
Znam
Ti nisi jedna od njih
Koju želim
Koja će moja biti
Voljeti me
Sniti
Ali ipak postojiš
Vidjeh te..
I dok hodamo tako
Pod istim nebom
Dok nas isto sunce grije
Pitam se
Kom si želja
A kom potreba
Možda bog još odlučio nije
Hej
Pogledaj se
Spremi suze
Lijepa si
Dušom čista
Kao potok voda bistra
I nek te ponese
U dahu
Vjetrom tvojih misli
Da stvoriš svoje nebo
I osjetiš se voljenom
I osjetiš se sretnom
Zauvijek

Hvala S.F.

Neznam kako ni na koji način..jedna istina bila je dovoljna da shvatim sebe i vratim se kući...k sebi

21.08.2016. u 21:38 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.08.2016.

Zbogom

Nošen dahom sna
Pišem ti zadnje stihove
Odlaziš i bacaš me do dna
Sad imaš ruke njegove
Borim se….
Krik mog očaja razdire tamu
Ustajem ,ne prestajem
Zamišljati te samu
Borim se…
Klečim koljenima obasutim soli
Na podu do duše ispijene tugom
Proklinjem srce zašto te još voli
Kad ti si svoje poklonila drugom
Borim se…
Borim se.. ne stajem
Ni s vragom ni sa bogom
Do smrti se kajem
Što si meni rekla zbogom

07.08.2016. u 23:58 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	kolovoz, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31