Razmišljanje jednog luđaka 2

nedjelja, 17.07.2011.

Još dok nisam znala ni kako se zoveš već sam ti počela vjerovati, iako sam nepovjerljive prirode .Slušao si moje priče tako tiho i pozorno da sam ti uživala pričati jer jedino ti nikada nisi rekao :Daj prekini,dosadna si. Iako mi još uvijek ne možeš ili ne želiš reći ništa ,ja te ipak volim. Volim te toliko puno da moj život ne vrijedi ništa ako nemam tebe,ako nisi tu. Svaki te dan moram čuti nekoliko puta,moram osjetiti tvoje dodire nježne kao onaj mali tek neznatno vidljivi povjetarac koji se ljeti šulja između paklenih vrućina samo da nam da znak da još uvijek postoji. TI si taj koji me vodi kroz život,TI si moja ljubav,TI si moje sve.Nemam riječi kojima bi ti mogla opisati sa kolikom čežnjom i kolikim nestrpljenjem čekam dan kada ćeš doći,zagrliti me svojim rukama toliko čvrsto kao da me nikad nećeš pustiti a ja ću skrivati suze da ih ne vidiš ,suze koje će teći od sreće jer na svom vratu osjećam tvoj dah. Nadam se,iskreno se nadam da ću ti se dopasti ,nadam se da kad me vidiš nećeš pobjeći glavom bez obzira jer to sam samo ja ,kakva god bila ,to sam samo ja. Svake večeri prije spavanja kleknem moleći se Bogu što mi je dozvolio da prekrižim još jedan dan na kalendaru našeg susreta,da ti budem bliže…vrijeme neoprostivo prolazi i vrijeme našeg susreta je tu,..došlo je….
Ajme plačem,…Kola hitne pomoći jure ,jure tako brzo da nisam ni svjesna što se događa jer bol koju osjećam toliko je neopisiva i pretvara me u životinju,opaku nemilosrdnu zvijer ,zvijer zbog tebe..
Nema te, više te ne osjećam, ja ti pričam a ti me ne čuješ, ništa mi ne odgovaraš….
Spremna sam umrijeti,otići sa ovog svijeta jer tebe više nema,nema pored mene…
Plač malene bebice trgnuo me iz očajnih misli a riječi umorne babice vratile su me u stvarnost: Rodili ste Gospođo,divnog dečkića,ma kako Vas samo gleda.
Uzela sam ga u naručje i nastavila mu pričati,zauvijek.

17.07.2011. u 21:28 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.07.2011.

Pogled iz ponora u kojem se odmaram ima nebo boje umora. Promatram nebo tražeći zvijezdu koja bi me svojim sjajem podigla iz ovog košmara u kojem se odmaram. Ponor u kojem ležim sasvim je običan a od drugih se ponora razlikuje samo po tome što je samo moj , stvoren iz otpadaka moje podsvijesti i nezadovoljstava moje savjesti. Odmarajući se tako na dnu ponora razmišljam koliko sam dugo ovdje . Zabrinut sam i pitam se zašto se odjednom osjećam sretno , kako se uopće u ponoru svojih dna mogu osjećati sretno ? Izgubljen tako u čitanju crnih stranica vlastitih razmišljanja počeo sam mrziti neznalicu u sebi ,tog vječnog glupana koji uvijek zna da ništa ne zna. Ponosan na svoj ponor jer me ne opterećuje vremenom ,obavezama.raspravama i svakojakim zamkama surovog života pokušavam ustati, samo malo,tek toliko da udahnem barem atom svježeg zraka , tek toliko da provjerim postojim li još uvijek , tek toliko da nekome ispričam koliko mi je lijepo u ponoru, tek toliko da nekoga pozovem k sebi, baš ovdje u moj ponor. Uporan u svojim nastojanjima ustao sam i krenuo pogledati svijet nadajući se da me svijet iz kojeg sam pobjegao u svoj ponor nije zaboravio. Nebo više nije boje umora , vrijeme je počelo teći, obaveze su me potapšale po ramenu , rasprave su krenule a najveća zamka surovog života, zamka zvana ljubav dotakla je moje srce. Iako još uvijek stojim na tankoj žici iznad svog ponora a on uporan i glasan vapi za mojom podsvijesti i zove me da se vratim, nemam snage odlučiti se ,riješiti dilemu ostati ili pasti ? Zamka zvana ljubav iako tek neprimjetno uhvatila se za moje srce i ne dopušta mu da ode , a ja i opet ja , i opet onaj glupi ja najradije bi opet legao u svoj ponor i gledao u nebo umora. Koliko god moj ponor bio ponor koliko god je život podložan ponoru prije ili kasnije znam da ću se vratiti , znam da ću opet ležati sretan na dnu svog ponora tražeći zvijezdu koja bi me podigla na nebu svog umora jer ljubav koja mi je sada djelićem svoga postojanja dotakla srce i natjerala me da ustanem samo je jedna mala zvijezda koju sam ležeći na dnu dna pokušavao naći na nebu svog umora

10.07.2011. u 21:51 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 05.07.2011.

Ponekad izgubljeni u mislima pokušavamo ne preči granicu očaja,granicu koja je zasigurno jedna od najtežih granica ljudskog postojanja. Umorni i oslabljeni zamkama svakodnevnog života prelazimo granicu poštivanja svoje ličnosti i postajemo robovima vlastitih spoznaja.
Na nesreću spoznaje do kojih dolazimo u većini slučajeva ne odgovaraju stvarnim činjenicama već su rezultat vjerovanja današnjeg svijeta kada je lakše vjerovati u zlo nego u dobro. Većina je toliko umorna od problema da je misao da će se desiti nešto dobro samo sjena odavno izgubljene svjetlosti koja nas je obasjavala dok smo neopterećeni ležali u kolijevci ispunjeni ljubavlju roditelja. Kako vratiti taj osjećaj , što učiniti da vratimo moć da je trenutna misao tek samo ono što taj tren ugledamo,misao čista i neopterećena tragovima neželjenih događaja. Izrezani emocionalnim ožiljcima pokušavamo naći izgovor za sve ono što znamo da ne valja ali ipak to učinimo jer je linija manjeg otpora ka dobivanju zadovoljštine u ovom svijetu slamka spasa.Koliko samo ljudi bježi od sna jer se boje probuditi i vratiti se svakodnevnom životu čiji su dani samo neuspjele scene drugorazrednih horor filmova. Penjući se planinom života bio sam i jedno i drugo , mrzio sam dobro jer mi je bilo predobro a kasnije sam mrzio zlo jer sam se sjećao dobrog. Sada polako ovladavam planinom života i ne razmišljam o dobru i zlu, ne razmišljam o noćima i jutrima, ne razmišljam o tome što je bilo, već jednostavno shvaćam da sam cijeli život bio gubitnik samo zato što sam uvijek volio sve i svašta a nikad nisam dovoljno volio sebe.

05.07.2011. u 22:34 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2017 (2)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (9)
Kolovoz 2016 (7)
Lipanj 2014 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Ako želiš ti poklonim cvijet odvesti ću te na livadu gdje ćeš moći odabrati cvijet koji želiš.
Svaki cvijet svojim će laticama biti okrenut ka tvojem srcu. Kad budeš ubrala cvijet , brzo pobjegni i ne okreči se , da ne vidiš kako brzo vene cvijet koji od tuge umire jer nisi ubrala njega da vene u tvojoj blizini!!!

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se