Razmišljanje jednog luđaka 2

subota, 11.02.2017.

Hej...ti.....otvori prozor raširi ruke evo pjesme anđela da nestanu muke..

U odajama svoga srca
Želim nekog kao ti
Jer sad si moja tiha patnja
Sad te ljube moji sni...
Zbog tebe često padnu kiše
Oči moje gube sjaj
Volim te sve više više
Bez početka vidim kraj

U odajama svoga srca
Želim nekog kao ti
Jer sad si moja tiha patnja
Sad te ljube moji sni...
Zbog tebe često sunce sije
Očima mi vračaš sjaj
Pored mene tebe nije
Bez početka vidim kraj

U odajama svoga srca
Želim nekog kao ti
Jer sad si moja tiha patnja
Sad te ljube moji sni
Zbog tebe često dođu zime
Očima mi kradeš sjaj
Jednom ćeš mi reči ime
Pa nek s tobom vidim kraj

11.02.2017. u 20:56 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.02.2017.

Da ti oblacima mogu reci hvala
Uvijek bi se sunce iza oblaka krilo
Da ti oblacima mogu reci hvala
Na svijetu bi oblaka premalo bilo

Da ti oblacima mogu reci hvala
Za sve male i velike stvari
Da ti oblacima mogu reci hvala
Za prijateljstvo tvoje duse
Koja nikad ne stari

Da ti oblacima mogu reci hvala
Za sve one sate, razgovore duge
Da ti oblacima mogu reči hvala
Za ono puno sreče kad otjeraš tuge

Da ti oblacima mogu reči hvala
Neznam gdje bi oblaka toliko stalo
Zato ću riječima reči ti hvala
Jer u mome srce mjesta za tebe nikad nije malo




05.02.2017. u 17:34 • 0 KomentaraPrint#

subota, 12.11.2016.

Na današnji dan 12.11. 19.. godine Bog me poslao na ovaj svijet i odmah mi nabio križ na leđa...upoznat iskustvom Isusa odmah sam na kraj križa stavio kotačiće..neka klizi...tako i život..neka klizi..ko ga je..   :)


Životom se život zove
Život koji život živi
Zvjeri ga ,traže , love
Anđelima on se divi
Postojan je,mira nema
To je život mog života
Zamke smišlja ,zamke sprema
U tome je draž, ljepota
Ja sam on ..on je ja
Bolimo se ,volimo
Pazimo i mazimo
Bolujemo,robujemo
Penjemo,silazimo
Moj život i ja
Ja sam on..on je ja
I tada ljubav dođe
Nametne se meni..njemu
Upitno je sve šta prođe
Jer ljubav je temelj svemu
Životom se život zove
Život koji život živi
Zvjeri ga traže love
Za sve zvjeri ljubav krivi...


















12.11.2016. u 21:24 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 08.11.2016.

Kad bi morao napisati nešto o sebi,napisao bi samo:
Psssssssssssst!!

08.11.2016. u 18:41 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.11.2016.

Ovu sam noć zamišljen izjavom "Svi mi mislimo da smo Bogom dani" pogledao u dubinu sebe u upitao svoju dušu  i svoje srce :
Kada ću više prestati...gubiti one koji me vole ....i one koje i sam volim....
Uvijek sam tražio krivca u nekom ili nečem drugom a u biti sami smo krivi za sve šta nam se dešava.
Shvatio sam da je jurnjava za poslom napravila od mene robota naviknutog da rješava probleme na poslu,popravlja kvarove,izmišlja sklopove....robota koji je sve u životu zapostavio zbog posla i gotovo izgubio ono što voli..u glavi pobrkane misli..tema na temu..pitanje za pitanjem..a odgovora nema..
Ovu sam noć zamišljen izjavom "Svi mi mislimo da smo Bogom dani" pogledao u dubinu sebe , zatvorio oči,mislio i razmišljao o svemu dobrom i svemu lošem u mom životu .
Naučio sam od mudrijih toliko emotivno doživjeti misli, toliko se posvetiti toj svom glupom,brzopletom,unutarnjem biću, da sam jedva zaustavio one glupe kapi što ponekad teku iz oka i osjetio sreču...resetirao sam se na tvorničke postavke....upalio auto i otišao doma...i nadam se da nije kasno da ispravim sve pogreške koje sam učinio....ne treba praštati ako nismo spremni oprostiti do kraja,ne trebamo biti ono što nismo, budimo ono što jesmo...kad sam se ovu noć vratio iz dubine svog ponora...shvatio sam da postojim...
...

Ranio sam svoju dušu
Krv je tekla kap po kap
Ali došao je s uma vjetar
Odnio je  krv u slap
Sad se  duša srcem budi
Bistre misli glavom teku
Pogledajte mene ljudi
Preplivao sam svoju rijeku
Rijeku patnje,rijeku boli
Rijeku sreče i veselja
Moje srce opet voli
Ispunjena mu je želja
Sad nek život teče ,teče
Neka se čuje u sav glas
Iskreno od Boga dano
Sam u sebi nađi spas...





05.11.2016. u 07:22 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 16.10.2016.


Tebi.....

U noći
tamo gdje ljubav budi nebo
I poziva zoru
Da donese dan
Polako otvaraš oči
Dosadna stvarnost zamjenjuje san
Nošena tako snovima
Brojiš svoje bisere
Dok život sa7upljač godina
Još jedan biser ne ubere
Čuvaš ih...
Doboko skriveni u tebi
Biseri bogati ljepotom
Privuci ogledalo k sebi
Druži se sa životom..
Još uvijek..
Sutonom svojih nadanja
Dočekuješ svitanje
Možda jučer možda sada
Postavlja se pitanje
Možda jesi možda nisi
Ali još uvijek žena
Čvrsta i postojana
Samo svoja sjena..
Dotakni dušu...
Zaplači
Nek vjetrovi pušu
Nek padaju kiše
Nek ranjeno srce zakuca tiše
Nek uzavre krv venama tvojim
Nek priznaš sebi
Hej ja se bojim..
Prihvatiti ljubav
Sve bistro
Sve jasno
Za pravu ljubav
Nikad nije kasno...






16.10.2016. u 11:34 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.09.2016.

Svako jutro kad pogledam ogledalo vidim istu budalu. Toliko je velika da sebe i ne primjetim.
Moram kupiti novo ogledalo....

Odraz u tišini ogledala
Zamišljen promatram lik
Krv je u venama zastala
Duša prosula krik...
Aaaaaaaaaaa
Zar sam to ja?
Gledam se i zovem more
Nek valovima obriše bore
Gledam se i zovem dugu
Nek bojom svojom odnese tugu
Gledam se i zovem Boga
Nek makne starost s lica moga
Gledam se i zovem mladost
Da bar još jednom
Osjetim radost...
Tad zastanem....
Ne to nisam ja...
To je moja duša umorna..
Izmučeno srce
Zbog života ranjiva
Dva oka sanjiva..
Hej ogledalo...
Odrazu života
Znaj da nije
Važna ljepota
Važno je ono šta nosiš na duši
Duše ljepota i tvoj odraz ruši..

Lijep sam..majke mi..




26.09.2016. u 08:10 • 0 KomentaraPrint#

subota, 24.09.2016.

Utjeha u tvojoj kosi
Crnoj poput noći
Ljubavi prkosi
I govori..
Poleti i sakri se
Krilima premjesti oblake
Nedaj se
To su samo ružne navike
Poleti još više više i više
Dopusti životu nek voli nek diše
Kad umornih krila
Kreneš prema dole
Ne plaši se
Anđeli te vole
Dati će ti snagu
Snagu koja može
Prkositi vragu
Ne bježi iz kože
Svoje kože ,svoga tijela
Svojih misli,svojih djela
Jer ti si ti
Jer ja sam ja
Oboje nevolja
Dva zrna na planeti
Između dobra i zla
Razapeti...
Suci svoje patnje
Borci svojih nada
Krvnici svojih suza
Uvijek srce strada
A ne mora
A ti???
Ima li od tebe ljepše
Možda samo cvijet
Tek procvale trešnje
Zagrli svijet
Izađi iz sjene
Posluži se  čarima žene
Svojim srcem
Svojim tjelom
Svojim djelom
Hej ti...
Ti jaka poput vuka
Ti nježna kao lane
Ne znamo šta život nosi
Ujutro kad svane
Zapamti
Utjeha u tvojoj kosi
Crnoj poput noći
Ljubavi prkosi
I postoji...




24.09.2016. u 08:27 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 21.09.2016.

Po kucanju moga bila
Jos si uvijek moja mila
Moja voljena
Moja željena
Moj osmijeh
Moj grijeh
Tek kad pomislim da te ne volim
Nebo zapara galeba krik
Pogledavsi k nebu ugledam tvoj lik
Tvoj osmijeh ispod sunca
Suncu daje sjaj
Dok drhtim pored tebe
Znamo ...tu je kraj
Nastanjen u meni
Učinio je svoje
Jedini je uspio razdvojiti nas dvoje
Ne plači
Ja ću uvijek biti tu
U sjaju sunca
Dašku vjetra
U kapi kiše
I iako  neće biti više
Moga tijela
Mojih želja
Ja ću uvijek biti tu
Zato ne plači
Zagrli me zadnji put
Da ti šapnem
Opraštam ti sve
Sve rane i sve boli
Za sve je krivo srce
Koje ludi kada voli
Opraštam ti sve
Moja voljena
Moja jedina
Vrijeme je
Ustani i idi
Ovo nije krevet za dvoje
U kutku sobe već anđeli stoje
Sad je red na njima
Da me čuvaju i paze
U ovom sam životu
Prohodao sve staze
Osvrni se još jednom
Zadnjim dahom
Ja te molim
Moje oči če ti reči
Koliko te volim..
Hvala ti..











21.09.2016. u 08:14 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.09.2016.

Kad bi mogao birati kako ću umrijeti volio bi umrijeti u tvom zagrljaju slušajući otkucaje tvoga srca koje mi je nesebično pružalo ljubav,utjehu....
Samo ...od svih srca koje sam imao....ti još ne postojiš...gdje se skrivaš

Pokaži se...priđi
S neba pred mene siđi
Čekam te životom
Skriven iza oblaka
Očaran tobom
Za vijeke vijekova..

Pokaži se....priđi
Dotakni mi usne usnama
Da osjetim čar tvog dodira
Nek prokuha krv venama
Nek krene val nemira
Ne bojim se...
Želim te....

Požuri se...priđi
Moje lice više nema mjesta za bore
Moje srce više nema mjesta za nade
Moj život više ne želi usamljene zore
Hej bože ko mi ljubav krade
Uzalud bogatstvo u svemu sto poželiš
Kada se skrivaš sam u svojoj sjeni
Kad prazan jastuk svojim dahom djeliš
Hej ljubavi da mi više kreni


13.09.2016. u 12:41 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.09.2016.

0hv5t7l2 0u dv7j2 85p7 k702
J2d694 85d p5d6u
6245 7h v702

11.09.2016. u 20:30 • 0 KomentaraPrint#

Ponekad ,kad smo možda najsigurniji u sebe pojavi se netko i napravi kaos.
Nastani se u mislima,kupi stan na najvišem katu mog nebodera pa kao prvi susjed do mozga neda mu mira.....kaos u mislima...postane prisutan....


Nestani...

Ti nemirna pjeno morskih valova
Nestani i vrati mir
Pješčanih žalova
Pošalji nemir
Dubinom svemira
Do raja i pakla
Do odaje
Gdje srce od stakla
Priču prodaje
Pravi se važno
Kako je snažno
Tad dođeš ti
Nemirna pjeno
Predivna ženo
Uđeš u misli i ostaješ
Prisutna postaješ
Ne nestaješ
Ne prestaješ
Tajne odaješ
Priče prodaješ
Vidim te
U kapima kiše
Odsjaju duge
Odlazi više
Koljevko tuge
Ne slamaj mi srce
Pusti ga da prosi
Ljubavi miris
U tvojoj kosi....

Nestaniiiiiiiiiiiiiii.......
Aaaaaaaaaaaahahahhahahaaaa.





 




11.09.2016. u 09:19 • 0 KomentaraPrint#

petak, 09.09.2016.

Možeš misliti o meni šta želiš....takav sam..
Kad bi znala gledati ..kad bi barem znala gledati...možda bi bio tvoj kralj...možda tvoj rob....a možda bi ti i dozvolio da vidiš i ono šta imam u sebi i čime se ponosim DUŠU

Moja je duša skrivena
Iza zidina mojih strahova
Čista i nevina
Na križanju svjetova
Pritajena čeka
Doči će taj dan
Poteći će rijeka
Ostvariti će san
Probudite se vjetrovi
Nek urlaju nek pušu
Hej ..moja dušo
Nađi srodnu dušu

09.09.2016. u 23:20 • 0 KomentaraPrint#

Postojiš
Osjecam miris tvoje kose
Postojiš
Tražim tvoje lice u kapima rose
Postojiš
Vjetrom odnosiš tugu
Postojiš
Na nebu nacrtaš dugu
Postojiš
Krv si što u meni teče
Postojiš
Kao lijek za usamljeno veče
Postojiš
Možda postojimo  skupa
Postojiš
I ostaješ vječna
Kao đačka klupa...
Postojiš

09.09.2016. u 08:48 • 0 KomentaraPrint#

petak, 02.09.2016.

Ležim pokriven nitima svile
Na pučini mora pokajnika
Zrakom lete dobre vile
Nose nadu za smrtnika
Pokora...
Istina vračena istini
Laž protiv laži
Ustani i ostani
Milost traži
Nada...
Postojana i jedina
Vjerna i odana
Kad dođe predivna
Kad je nema prodana
Smrt...
Jedina nepobjediva
Nepredvidiva i stroga
Jedina nepredvidljiva
I od samog Boga
Ležim pokriven nitima svile
Na pučini mora pokajnika
Zrakom lete dobre vile
Ipak sam rođen za sretnika

02.09.2016. u 21:32 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 31.08.2016.


Ovo je nastalo nakon konzumacije čilija, nakon što
mi je čili spržio mozak!!!!!!
Ako se ova smjesa u mojoj glavi uopče može nazvati
mozgom!!!


Dođi i ostani
Primi me za ruku
Na tren zastani
Dovedi brod u luku
I baci sidro
Zauvijek
Nikada nemoj
Otploviti više
Kao da oduvijek
Za tebe diše
Moj dodir
Moj grijeh
Moj očaj
Moj smijeh
I nek budem
Tvoje more
I nek kradem
Tvoje zore
U beskraju noči
Predivne tame
Kad naše duše
Ostanu same
Tad digni sidro
Iz moje luke
Oko mog vrata
Objesi ruke
I zaplovi samnom
Po moru bez kraja
Da odvedem tebe
U kraljevstvo raja.....

31.08.2016. u 19:23 • 0 KomentaraPrint#

Da je nebo plavo
Plavo kao tvoje oči
Nikada ne bi
Imalo zvijezde
Jer bi sunce
Zabranilo noći da postoji
Plašeći se
Da nikada više neće
Uživati u nebeskoj boji
Tvojih očiju
I zato molim te
Nikad nemoj plakati
Jer tvoje suze biserne
Ugasit će sunce
Rasplakat će nebo
I pustiti zvijezde
Da svojim sjajem
Ukradu suze
Tvojim očima
Vrate suncu sjaj
I nebu boju
Anđela

31.08.2016. u 07:27 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 30.08.2016.

Samo za tebe....

Dodir...
samo jedan dodir
Usnama
Pogled...
Samo jedan pogled
Očima
Da osjetim uzdah
U tvojim grudima
Pomisliš
Moja si jedina...
Neznaš
Vjetar sam s planina
Divlja duša
Nemirna
Dolazi zabluda
Kao nekada
Dodir
Samo jedan dodir
Tvojih usana
Smirio je vjetar s planina
Ukrotio dušu anđela
Umirio krv u venama
I poželio da budeš
Moja voljena



30.08.2016. u 16:47 • 0 KomentaraPrint#

petak, 26.08.2016.

Sjeti me se kada vidiš
Moju sliku ispod ruža
Sjeti me sa kada vidiš
Ime moje..bivšeg muža

Sjeti me se kada vidiš
Da u tebi suza ima
Sjeti me se kada vidiš
Ostala je samo zima

Sjeti me se kada vidiš
Djete naše,njene suze
Tad joj reci što me nema
Što joj život oca uze.

Sjeti me se kada vidiš

26.08.2016. u 08:04 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.08.2016.

Zašto sad ti
Ljubav je slijepa
U mom srcu nema mjesta više
Zašto sad ti
Toliko lijepa
Opet će suze
Postati kiše

Zašto sad ti
Još volim drugu
Iako znam da me ne voli više
Zašto sad ti
Ukradi mi tugu
Da napokon srce zakuca tiše

Zašto sad ti
Anđeli traže
Mjesto za mene
Gore iznad duge
Zašto sad ti
Kad opet zbog žene
Vlak mog života
Više nema pruge

25.08.2016. u 07:51 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.08.2016.

Dok letim na krilima svojih misli i slažem oblake kako bi stvorio samo svoje nebo pitam se imam li uopće potrebe sletjeti.
Oblake kojima slažem slagalicu svog neba našao sam na mostu iznad ponora vlastitog iskustva uspavanog u odajama straha jer još uvijek se bojim da ću opet ponoviti iste greške. Stojeći tako na sredini mosta hrvao sam se sa odlukom na koju stranu ići.
Jedna strana mosta vodi putem mojih želja a druga strana mosta široka je cesta mojih potreba. Želim li imati tolike potrebe i da li je uopće potrebno imati želje. Pitanje je na koje ću u oblacima svojeg neba tražiti odgovor.
I sad se budi savjest....taj propali saveznik razuma koji umu ne dozvoljava da vlada.
Savjest,ta kukavica koja uvijek mora imati pravo i sad i opet po tko zna koji puta ..evo je...ustala je iz svoje postelje i budno prati moje poteze. Tek što sam izložio svoj prvi oblak na nebu mog života savjest se umješala i napravila smutnju,postavila pitanje : Razmišljaš li da ti se nebo može toliko svidjeti da ostaneš?
Razmišljaš li šta se može desiti kad zapušu vjetrovi ?
Hočeš li uspjeti složiti oblake kao sada ili češ krenuti nekim novim putem?
Savjest ima pravo.
Zašto slagati nešto što dahom vjetra u trenu može biti uništeno.
Misli se zbune,krila zaklope a java zamjeni san.
Želim li imati tolike potrebe i da li je uopće potrebno imati želje pitanje je na koje odgovor neće dati oblaci,pitanje je na koje će odgovoriti život..a ja ...i dalje ću na krilima svojih misli tražiti način da stvorim svoje nebo. Nebo ispod kojeg ću biti sretan,nebo ispod kojeg ću osjetiti ljubav,nebo koje će k sebi primiti svaki oblak koje moje srce zavoli,nebo koje će postojati samo u mojem snu...i znam da ću ga jednom imati...pa makar na krilima svojih misli nosio svoju dušu u neki novi život.


Tebi koja očima govoriš
Usnama gledaš
Tebi koja postojiš
Koja dušu svoju nedaš
Ni vragu
Ni bogu
Ni zemlji
Ni nebu
Pišem ovu pjesmu
A još ne znam temu....
Al onda krene
Riječ na riječ
Stih na stih
Znam
Ti nisi jedna od njih
Koju želim
Koja će moja biti
Voljeti me
Sniti
Ali ipak postojiš
Vidjeh te..
I dok hodamo tako
Pod istim nebom
Dok nas isto sunce grije
Pitam se
Kom si želja
A kom potreba
Možda  bog još odlučio nije
Hej
Pogledaj se
Spremi suze
Lijepa si
Dušom čista
Kao potok voda bistra
I nek te ponese
U dahu
Vjetrom tvojih misli
Da stvoriš svoje nebo
I osjetiš se voljenom
I osjetiš se sretnom
Zauvijek



Hvala S.F.

Neznam kako ni na koji način..jedna istina bila je dovoljna da shvatim sebe i vratim se kući...k sebi


21.08.2016. u 21:38 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.08.2016.

Zbogom

Nošen dahom sna
Pišem ti zadnje stihove
Odlaziš i bacaš me do dna
Sad imaš ruke njegove
Borim se….
Krik mog očaja razdire tamu
Ustajem ,ne prestajem
Zamišljati te samu
Borim se…
Klečim koljenima obasutim soli
Na podu do duše ispijene tugom
Proklinjem srce zašto te još voli
Kad ti si svoje poklonila drugom
Borim se…
Borim se.. ne stajem
Ni s vragom ni sa bogom
Do smrti se kajem
Što si meni rekla zbogom




07.08.2016. u 23:58 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.06.2014.

Dugo nisam ništa pisao….razmišljanja jednog luđaka postala su samo jedna jedina misao…

Nošen dahom sna
Zaplovio sam morem istine
Pustio oluje da unište
Razloge zbog kojih ljubav nestane
Teške su riječi kad ti srce kaže
Ostavi onu koju toliko voliš
Zar ne vidiš da laži istinu traže
Zar ne vidiš koliko je boliš
Zar ne vidiš da noću ona suze lije
Zar ne vidiš da danima više se ne smije
Zar ne vidiš koliko je uz tebe sama
Zar ne vidiš ništa osim onog što je tama

Nošen dahom sna
Lutam morem istine
Lomeći valove ljubavi
Tražim načina da prestane
Teške su riječi kad ti srce kaže
Ostavi onu koju toliko voliš
Zar ne vidiš sumnje zar ne čuješ laži
Uzalud se nadaš i oprost je moliš
Zar ne vidiš da ona samo ljubav traži
Zar ne čuješ vapaj:Molim te kaži!
Zar ne čuješ da te pita zašto mi to radiš
Zar ne čuješ da te pita zašto mržnju sadiš
Kad nema ljepšeg od ljubavi što cvjeta
Od postanka jednog pa do kraja svijeta

Nošen dahom sna
Potonuo sam u moru istine
Tražeći posljednji udah
Molio sam boga da duša živa ostane
Teške su riječi kad ti srce kaže
Ostavi onu koju toliko voliš
Teške su riječi kad ti srce kaže
Zašto se toliko vjerovati bojiš
Zar ne vidiš da je s tobom zato što te voli
Zar ne čuješ molitve kojima te moli
Zar ne vidiš da te drži ko suzu na dlanu
Zar ne vidiš koliku radiš joj ranu

Nošen dahom sna
Plovim morem istine
Teške su riječi kad ti srce kaže
Priznaj sebi koliko se kaješ
Teške su riječi kad ti srce kaže
Odlučio sam da više ne traješ

02.06.2014. u 23:26 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.07.2012.

U tišina svoga bila nestajem.......postojati prestajem...
jer sve oko mene i u meni
posvećeno jednoj ženi
nije dovoljno da opstane
smisao svega postane
padam
rasipam se kao boca od stakla
rasut pred vratima pakla
uzdišem ne bojeći se vraga
ipak priznajem
toliko si mi draga
oslonac moga svijeta
ili samo latica cvijeta
cvijeta koji polako vene
cvijeta koji nema sjene
hej živote opako greško
zašto je voljeti teško....
U tišini svoga bila nestajem..postojati prestajem..

12.07.2012. u 23:28 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.06.2012.

Iako nikad nisam vjerovala da ću postati ovakva kao sada još uvijek se potajno sjećam svih onih dana, svih onih sati i minuta kada je svijet bio moj,vremena kada sam širila ruke i prihvaćala sve oko sebe . Zatvorena u sebe ,skrivena iza svojih sjena ,zaražena opakom ljubavi,ostavljena i sama želim nestati , otići do kraja. Ubijena svojim mislima više me nije briga sviće li zora , jesu li rosne kapi pokrile travu u susjednom parku,nije me briga hoće li sunce izaći i zaći jer zatvorena u svoju sobu sakrivam sebe od svijeta koji ne razumijem.
Jesam li ja još uvijek ja ,ili sam odbačena ljuštura izmućenog tijela,umornog mozga i nerazumljivog srca…jesam li to ja……….jesam li vrijedna da me neko voli ko što ja to želim ,jesam li vrijedna da postojim. Onaj ubijeni dio mene ovladavši mojim emocijama uzima moje srce i dušu ,uzima moj život. Izgubljena na križanju križanja odabirem put bez povratka ,dozivam voljenu tamu i krećem putem nestanka….umirem …ubijam u sebi sve ono što imam i sve ono što nemam…….davno izgubljena svjetlost obasjala je moj mrak ,moju tminu ,uzela je moje patnje ,uzela je mene……..opet se osjećam sretnom….ali ..jesam li napokon našla mir pred vratima pakla gdje čekam da platim sve svoje grijehe ili sam pred vratima raja gdje molim da mi oproste grijeh jer sam se ubila i puste me unutra, u blaženstvo raja. Zvuk otvaranja vrata poput otrovne strelice zabodene u moje srce probudila me iz ove noćne more a sramežljiva zraka sunca koja se borila da me obuzme put je svjetlosti koja će me vratiti u stvarnost. Ali…koja su se vrata otvorila ,vrata pakla ili vrata raja?? Bojim se pogledati i shvatiti da su jedina otvorena vrata ustvari vrata moje sobe i da sve što moram učiniti da bi bila sretna je izići iz svoje sobe i krenuti dalje prateći zraku svjetlosti koja me nikada neće ostaviti….Danijela je opet Danijela…

07.06.2012. u 22:38 • 2 KomentaraPrint#

subota, 21.01.2012.

Boga kojeg poznam
ne dopušta sve ovo
ništa neznam
sve je staro ,ništa novo
sve osim nade
nada nadu daje
jedino ona
zauvijek traje
i ostaje
nikad ne prestaje
ta jedina nada
nikad ili sada
Boga kojeg poznam
nek zauvijek vlada

21.01.2012. u 21:13 • 0 KomentaraPrint#

Misliti ne mogu
misli više nemam
kad pokušavam misliti
tuđe misli spremam
mislim se sjetiti
da misliti želim
mislima poletjeti
s tobom misli dijelim
misli se traže
mislima se molim
mislima se kaže
mislim da te volim..

21.01.2012. u 21:09 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.07.2011.

Još dok nisam znala ni kako se zoveš već sam ti počela vjerovati, iako sam nepovjerljive prirode .Slušao si moje priče tako tiho i pozorno da sam ti uživala pričati jer jedino ti nikada nisi rekao :Daj prekini,dosadna si. Iako mi još uvijek ne možeš ili ne želiš reći ništa ,ja te ipak volim. Volim te toliko puno da moj život ne vrijedi ništa ako nemam tebe,ako nisi tu. Svaki te dan moram čuti nekoliko puta,moram osjetiti tvoje dodire nježne kao onaj mali tek neznatno vidljivi povjetarac koji se ljeti šulja između paklenih vrućina samo da nam da znak da još uvijek postoji. TI si taj koji me vodi kroz život,TI si moja ljubav,TI si moje sve.Nemam riječi kojima bi ti mogla opisati sa kolikom čežnjom i kolikim nestrpljenjem čekam dan kada ćeš doći,zagrliti me svojim rukama toliko čvrsto kao da me nikad nećeš pustiti a ja ću skrivati suze da ih ne vidiš ,suze koje će teći od sreće jer na svom vratu osjećam tvoj dah. Nadam se,iskreno se nadam da ću ti se dopasti ,nadam se da kad me vidiš nećeš pobjeći glavom bez obzira jer to sam samo ja ,kakva god bila ,to sam samo ja. Svake večeri prije spavanja kleknem moleći se Bogu što mi je dozvolio da prekrižim još jedan dan na kalendaru našeg susreta,da ti budem bliže…vrijeme neoprostivo prolazi i vrijeme našeg susreta je tu,..došlo je….
Ajme plačem,…Kola hitne pomoći jure ,jure tako brzo da nisam ni svjesna što se događa jer bol koju osjećam toliko je neopisiva i pretvara me u životinju,opaku nemilosrdnu zvijer ,zvijer zbog tebe..
Nema te, više te ne osjećam, ja ti pričam a ti me ne čuješ, ništa mi ne odgovaraš….
Spremna sam umrijeti,otići sa ovog svijeta jer tebe više nema,nema pored mene…
Plač malene bebice trgnuo me iz očajnih misli a riječi umorne babice vratile su me u stvarnost: Rodili ste Gospođo,divnog dečkića,ma kako Vas samo gleda.
Uzela sam ga u naručje i nastavila mu pričati,zauvijek.

17.07.2011. u 21:28 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.07.2011.

Pogled iz ponora u kojem se odmaram ima nebo boje umora. Promatram nebo tražeći zvijezdu koja bi me svojim sjajem podigla iz ovog košmara u kojem se odmaram. Ponor u kojem ležim sasvim je običan a od drugih se ponora razlikuje samo po tome što je samo moj , stvoren iz otpadaka moje podsvijesti i nezadovoljstava moje savjesti. Odmarajući se tako na dnu ponora razmišljam koliko sam dugo ovdje . Zabrinut sam i pitam se zašto se odjednom osjećam sretno , kako se uopće u ponoru svojih dna mogu osjećati sretno ? Izgubljen tako u čitanju crnih stranica vlastitih razmišljanja počeo sam mrziti neznalicu u sebi ,tog vječnog glupana koji uvijek zna da ništa ne zna. Ponosan na svoj ponor jer me ne opterećuje vremenom ,obavezama.raspravama i svakojakim zamkama surovog života pokušavam ustati, samo malo,tek toliko da udahnem barem atom svježeg zraka , tek toliko da provjerim postojim li još uvijek , tek toliko da nekome ispričam koliko mi je lijepo u ponoru, tek toliko da nekoga pozovem k sebi, baš ovdje u moj ponor. Uporan u svojim nastojanjima ustao sam i krenuo pogledati svijet nadajući se da me svijet iz kojeg sam pobjegao u svoj ponor nije zaboravio. Nebo više nije boje umora , vrijeme je počelo teći, obaveze su me potapšale po ramenu , rasprave su krenule a najveća zamka surovog života, zamka zvana ljubav dotakla je moje srce. Iako još uvijek stojim na tankoj žici iznad svog ponora a on uporan i glasan vapi za mojom podsvijesti i zove me da se vratim, nemam snage odlučiti se ,riješiti dilemu ostati ili pasti ? Zamka zvana ljubav iako tek neprimjetno uhvatila se za moje srce i ne dopušta mu da ode , a ja i opet ja , i opet onaj glupi ja najradije bi opet legao u svoj ponor i gledao u nebo umora. Koliko god moj ponor bio ponor koliko god je život podložan ponoru prije ili kasnije znam da ću se vratiti , znam da ću opet ležati sretan na dnu svog ponora tražeći zvijezdu koja bi me podigla na nebu svog umora jer ljubav koja mi je sada djelićem svoga postojanja dotakla srce i natjerala me da ustanem samo je jedna mala zvijezda koju sam ležeći na dnu dna pokušavao naći na nebu svog umora

10.07.2011. u 21:51 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 05.07.2011.

Ponekad izgubljeni u mislima pokušavamo ne preči granicu očaja,granicu koja je zasigurno jedna od najtežih granica ljudskog postojanja. Umorni i oslabljeni zamkama svakodnevnog života prelazimo granicu poštivanja svoje ličnosti i postajemo robovima vlastitih spoznaja.
Na nesreću spoznaje do kojih dolazimo u većini slučajeva ne odgovaraju stvarnim činjenicama već su rezultat vjerovanja današnjeg svijeta kada je lakše vjerovati u zlo nego u dobro. Većina je toliko umorna od problema da je misao da će se desiti nešto dobro samo sjena odavno izgubljene svjetlosti koja nas je obasjavala dok smo neopterećeni ležali u kolijevci ispunjeni ljubavlju roditelja. Kako vratiti taj osjećaj , što učiniti da vratimo moć da je trenutna misao tek samo ono što taj tren ugledamo,misao čista i neopterećena tragovima neželjenih događaja. Izrezani emocionalnim ožiljcima pokušavamo naći izgovor za sve ono što znamo da ne valja ali ipak to učinimo jer je linija manjeg otpora ka dobivanju zadovoljštine u ovom svijetu slamka spasa.Koliko samo ljudi bježi od sna jer se boje probuditi i vratiti se svakodnevnom životu čiji su dani samo neuspjele scene drugorazrednih horor filmova. Penjući se planinom života bio sam i jedno i drugo , mrzio sam dobro jer mi je bilo predobro a kasnije sam mrzio zlo jer sam se sjećao dobrog. Sada polako ovladavam planinom života i ne razmišljam o dobru i zlu, ne razmišljam o noćima i jutrima, ne razmišljam o tome što je bilo, već jednostavno shvaćam da sam cijeli život bio gubitnik samo zato što sam uvijek volio sve i svašta a nikad nisam dovoljno volio sebe.

05.07.2011. u 22:34 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Veljača 2017 (2)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (9)
Kolovoz 2016 (7)
Lipanj 2014 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Ako želiš ti poklonim cvijet odvesti ću te na livadu gdje ćeš moći odabrati cvijet koji želiš.
Svaki cvijet svojim će laticama biti okrenut ka tvojem srcu. Kad budeš ubrala cvijet , brzo pobjegni i ne okreči se , da ne vidiš kako brzo vene cvijet koji od tuge umire jer nisi ubrala njega da vene u tvojoj blizini!!!

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se