Day I Died
26.12.2005., ponedjeljak
A Problem?!?
|
I have a problem that I cannot explain I have no reasons why it should have been so plain, Have no questions but I sure have excuse I lack the reason why I should be so confused, I know, how I feel when I'm around you.......itd. svira jedna od mojih nadražih pijesma.Slušao sam je davno.Bilo je to vrijeme kad sam se osiječao potpuno,saveršeno,sretno! Osiječao sam se kao čovijek koj je imao sve,koj je svijetlio od sreče toliko da su ga zvali: "BLINK-BLINK"Skoro nitko mi nije mogao skinuti smile sa lica osim...... Osim jedne osobe koja je to i učinila!Nije to htijela,ja sam je prisilo da to napravi.Kako se kaže sam sam sebe pokopao.Puno je vremena prošlo.....dani su padali jedan iza drugog,svijet je mijenjao,ljudi su se mijenjali ko što,na kraju krajeva,promijenio sam se i ja!To iskustvo me naučilo nešto,ali...na nešto me je i prisilio...Tj. prisilio me tražiti tu izgubljenu sreču,to prošlo savršenstvo koj je BEEN LEFT BEHIND!I tražeći tu prošlu sreču izgubim se u svijetu di sam samo ja ,di je moj egoizam ispunjen,di nemogu biti sretan za sebe a kad su drugi sretni tu im sreču pokušavam uništiti....izbrisati....tako da ih dovedem u tu istu moju situaciju....jer se bojoim samoče...boljim se tame tog tužnog svijeta!Ali zato postoji razum...da baš on...onaj Renesansni razum zahvaljujuči kojega shvatiš da ništa nije izgubljeno dok ima života,dok još dišeš...On,uz pomoč tvojih (mangledled by your frustrations)frendova te izvuče na vedro i sunčano mijesto,koje,naše godine trebaju predstavljati za nas!FollowTheSun |