S
S Zagreb - alternativa POSTOJI
26.10.2007., petak
Priča o spalionici koja smanjuje ukupnu emisiju CO2 je znanstvena besmislica
|
Prema IPCC (Good Practice Guidance and Uncertainty Management in National Greenhouse Gas Inventories, 2000), spalionice otpada generiraju 0,7 do 1,2 tone ugljičnog dioksida (CO2) po 1 toni spaljenog otpada. Ovaj podatak se odnosi samo na komunalni otpad, bez potpornog fosilnog goriva tj plina. Od te ukupne količine otpada koji izgori nastaje 33 do 50% CO2 koji potječe od biološkog otpada, a 50 do 67% ugljičnog dioksida CO2 potječe od ne-biološkog otpada. Znači za Zagrebački potencijalni slučaj, gdje bi se spaljivalo cca +385.000 tona otpada: 0,95 tona CO2 po 1 toni komunalnog otpada (srednja vrijednost) 0.95 x 385.000 = 365.750 tona CO2 godišnje Od toga je cca 59% (srednja vrijednost) ne-biološkog porijekla znači ne može se više vratiti u kružni ciklus ugljičnog dioksida u prirodi. 365.750 x 0,59 (%) = 215.793 tone CO2 godišnje koji sudjeluje u povećanja efekta staklenika. Znači bilanca zajedno s onim CO2 koji nastaje od gorenja zemnog plina (+220.000 tona CO2/god) daje bilancu od 215.793 + 220.000 = 435.793 tone CO2 godišnje ili cca 2% ukupne emisije CO2 Republike Hrvatske. Uz cijenu tone CO2 od 20 EUR/toni, spalionicu bi trebalo ''kazniti'' sa troškom od 8.715.860,00 EUR ili cca 64 miliona kuna godišnje. Sve ovo ukazuje da spalionica vodi u krivom, neodrživom smjeru, a sve što napravimo danas ostati će našoj djeci pa i nama samima. Hoćemo li uništavati resurse kojih već danas ima premalo, i proizvoditi otrove od njih, ili ćemo ih u reciklažnom ekološkom procesu neprestano obnavljati i optimalizirati njihovo korištenje. |
24.10.2007., srijeda
O potrošnji plina i troškovima vezanim uz rad spalionice
|
Spalionice otpada troše 0,12 do 0,42 m3 plina, po 1 kg spaljenog otpada. Uzmimo srednju vrijednost potrošnje, 0,27 m3 plina po kilogramu spaljenog otpada: 385.000.000 kg otpada x 0.27 m3 plina, dobiti ćemo 103.950.000 m3 plina godišnje. To nas vodi do činjenice da spalionica samo izgaranjem plina, godišnje baci u atmosferu +220.000 tona CO2 godišnje. Ove emisije pridonose zagađivanju atmosfere i globalnom zatopljenju, te povečavaju godišnje emisije CO2 u Republici Hrvatskoj za +1% (tu nije uračunato gorenje ugljika ne biološkog porijekla, plastike, gume itd.). Cijena plina je 2.1361 kn/m3 (Gradska Plinara Zagreb). 103.950.000 m3 x 2.1361 kn = +222.000.000 kuna. +222 milijuna kuna svake godine (bazirano na prosječnoj potrošnji) za održavanje pogona koji uništava resurse koje možemo reciklirati i ponovno upotrijebiti, te od njih pretvara otrov. Ovaj trošak može se kretati od 98 milijuna kuna do 345 milijuna kuna godišnje. Sad vam je jasno kako je Detroitska spalionica u gubitku više od 1.000.000.000,00 $. Više od milijardu dolara duga koje mora grad mora podmiriti do srpnja 2009. |
22.10.2007., ponedjeljak
Hoće li Detroit zatvoriti masivnu spalionicu otpada?
|
Grad Detroit do kraja ove godine treba odlučiti hoće li zatvoriti spalionicu koja spaljuje preko 700,000 tona otpada godišnje. Ista spalionica je zadužena za više od milijardu dolara (+1,000,000,000 $) koje bi trebalo biti plaćeno do srpnja, 2009. Detroit kao alternativu sprema strategije recikliranja u kombinacijama sa ostalim ekološkim i alternativnim metodama zbrinjavanja otpada. |
21.10.2007., nedjelja
ZA i PROTIV spalionice
|
Hrvatska se nalazi na velikom prijelaznom razdoblju i upravo sada donosi odluke koje su bitne za ekološki razvoj, zdravlje ljudi i očuvanje okoliša. Problem zbrinjavanja otpada takav je da se nameću tvrdnje kako je spaljivanje otpada najprihvatljivija opcija njegovog zbrinjavanja. Nažalost, istina je potpuno drugačija. Grad Zagreb planira graditi spalionicu otpada u Resniku (7 km Jelačićevog trga) kapaciteta 385,000 - 420,000 tona godišnje, a ista bi nakon spaljivanja proizvodila gotovo 100,000 tona otrovnog pepela, koje se opet mora vrlo oprezno zbrinjavati. Medutim, ono što lobisti spalionice ne govore javnosti i tako je obmanjuju, danas je veliki ekološki problem u cijelom svijetu. Navesti ćemo razloge za i protiv. Pod za spalionicu govoriti ćemo o informacijama kojima spalioničari obmanjuju javnost, a protiv, govoriti će o pravoj istini, i alternativi. Spalionica - industrija otrova ZA: Alternativa ne postoji, tj otpad se mora spaljivati. PROTIV: Istina ne može biti dalje od ove tvrdnje. Otpad nije smeće! Prevencija nastanka otpada, recikliranje i sortiranje otpada u samom nastanku i kompostiranje potpomognuto mehaničko biološkom obradom (MBT) mogu postići daleko bolje rezultate od spalionice otpada. Spalionice otpada mogu smanjiti količinu otpada za 70%, no ostavljaju toksični pepeo i ostatke filtera koji se moraju pažljivo zbrinjavati. Spalionica proizvodi čak do 30% toksičnog pepela od ukupne količine spaljenog otpada. ZA: EU legislativa traži od Hrvatske da spaljivanjem zbrinjava otpad. PROTIV: EU direktiva o odlagalištima je osmišljena da smanji količinu odlaganja neobrađenog otpada, s naglaskom na organski otpad (prema planu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, organski otpad neće se prikupljati do 2015). Ne postoji naputak koji tvrdi da je spaljivanje jedina opcija obrade otpada. Recikliranje, kompostiranje, anaerobna digestija i MBT (bez spaljivanja) su jeftinije i čišće opcije obrade otpada koje podržava i potiče EU direktiva o odlagalištima otpada. ZA: Beč, i drugi veliki gradovi imaju spalionicu otpada u samom gradu, što dokazuje da su spalionice sigurne. PROTIV: Beč trenutno ima 2 spalionice otpada u gradu: Spittelau, koja je poznata po tome što služi kao primjer zagovaračima spaljivanja te Flötzersteig, koja je samo u Rujnu 2004. godine , 12 puta ispustila više od dopuštene razine Sumpor-dioksida. Ta spalionica je do sada imala više kvarova i požara koji su uzrokovali velika zagađenja. Do sada nisu rađene nikakve studije na temu zdravlja ljudi koji žive u blizini spalionice, no velike razine teških metala su zabilježene na voću i povrću koje je uzgajano u blizini spalionice. The Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što ju je požar oštetio. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionici, te su zahtjevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podjelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, 4. srpnja 2002. u spalionici izbija požar te se okolica opet onecišcuje. U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittelaua iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također prosvjedovalo. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode. Ukoliko ni tradicionalno pažljivi Austrijanci nisu uspjeli zaštiti svoje stanovnike od posljedica spaljivanja otpada, teško je zamisliti što se sve može desitit u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se nezna gdje nestaje gotovo polovica opasnog otpada. ZA: Nove spalionice nisu prljave i opasne poput starih PROTIV: Spaljivanje otpada je najstariji oblik zbrinjavanja otpada u ljudskoj povijesti. Sve u što nas spalionicari uvjeravaju je da nas filteri u potpunosti štite od otrova, što je glupost. Iako posljednjih godina postoji određeni napredak u smanjivanju emisija iz spalionica, one su još uvijek glavne odgovorne za naglo povečanje dioksina u svijetu (jedan od najjačih otrova proizvedenih rukom čovjeka). Najopasniji zagađivači, dioksini i furani, mjere se samo jednom do dva puta godišnje te se tvrtke o tome ranije obavještavaju. Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji potvrđuju da kontinuirano praćenje razina dioksina pokazuju 8 puta veće razine otrova od najavljenih mjerenja. Usprkos najavama o predstojećim mjerenjima razina dioksina koje spalionice emitiraju, redovito krše zakonski dozvoljene limite. Na primjer, 1999. i 2000. godine, svaka je spalionica otpada u Velikoj britaniji, koja je bila podvrgnuta mjerenjima, višestruko prekoračila zakonski dozvoljene limite. Prva znanstvena studija koja je pokazala kako učestalost pojave raka ovisi o prostornoj udaljenosti od spalionice otpada objavljena je 1996. godine (British J. Cancer). Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7,5 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva... Studija je provedena na velikom uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju. ZA: Planirana spalionca otpada je korisni projekt jer stvara energiju, te je spalionica zapravo energana. PROTIV: Studije pokazuju da se recikliranjem štedi daleko više energije nego što bi spalionica proizvela. Izvještaj koji je proizvela tvrtka Sound Resource Management Group Inc. donosi rezultat da u prosjeku, recikliranje štedi 3 do 5 puta više energije od spalionioce komunalnog otpada. Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja, transport i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri ćemu štedimo i prirodne resurse. ZA: Spaljivanje otpada sa energetskom uporabom je usporedivo dobro, čak i ekološko, kao i recikliranje. PROTIV: Posljednje studije koje su usporedile cikluse prerade stakla, drva, papira, kartona, plastike, aluminija, čelika i metala općenito ukazuju da recikliranje proizvodi višestruko manje štetnih emisija od bilo koje druge metode gospodarenja otpadom – uključujući odlaganje i spaljivanje otpada. ZA: Spalionica otpada nam je potreba zbog zbrinjavanja mulja iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda (cca 80,000 tona godišnje). PROTIV: To je takoder velika laž jer taj mulj se može zbrinjavati na mnoge ekološke načine poput: 1. Termička hidroliza 2. Mokra oksidacija zrakom Pošto je tema stručna i ozbiljna, više informacija možete potražiti kontaktom na Zelenu Akciju, te smo voljni ponuditi znanje kako bi se ovakvi projekti pokrenuli i u Hrvatskoj. ZA: Pepeo dobiven iz spalionice je inertan, tj nije opasan za zdravlje i okoliš. PROTIV: Od oko 100,000 tona pepela koji će se proizvoditi u spalionici – nijedna od 3 različite kategorije pepela nije inertna, upravo suprotno, većina tog otpada je vrlo je opasna po okoliš ali i ljudsko zdravlje. Povucimo crtu od Splita do Koprivnice, i od Zagreba do Osijeka. Dobit ćemo točku koja je zapravo 'sredina' Hrvatske, 30ak km istočno od Zagreba. +100.000 tona otrovnog pepela, tamo bi se odlagao svake godine na deponij otvorenog tipa, na močvarnom području koje je više puta bilo poplavljeno, uz kojeg u blizini prolaze 2 rijeke. Pepeo se tada planira cementirati u nekakve kamene oblike i tako odlagati na hrpu, u visinu. Kiša, vjetar, sunce i svi ostali prirodni utjecaji, potaknuti i kemijskim procesima unutar samog pepela, rastapaju ovaj cement, te otrovi na različite načine dolaze u prirodu, zrakom, vodom, na gumama transportnih kamiona i slično. Govorimo o otrovima poput dioksina, furana, teških metala, živa, olovo, arsen, kalij, talij, kadmij, krom, berilij... Spalioničari pokušavaju opravdati lokaciju i deponij samo neprestano govoreći kako to nije opasna šljaka :) ZA: Prekasno je za zaustavljanje projekta spalionice. Grad Zagreb već ima osigurana sredstva za izgradnju spalionice. PROTIV: Grad Zagreb je započeo komunikaciju oko financiranja sa Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), i Europskom investicijskom bankom (EIB), no obje su mišljenja kako projekt nije proceduralan, te ga zbog toga za sada neće financirati. Mnogo je slučajeva gdje su se spalionice zaustavljale već odmah nakon same izgradnje, ili nakon vrlo kratkog vremena rada, a mnogi su razlozi za to, najčešće pritisak lokalnog stanovništva za reciklažnim aktivnostima do samih projektnih nedostataka spalionice ili nemogućnost financiranja/održavanja iste. Spalionica na makroekonomskom planu predstavlja iznimno skup projekt koji vrlo lako može dovesti do zaduživanja države u mnogo većoj mjeri nego što se planiralo, a to je velika zamka za budžet. Samo održavanje pogona godišnje košta +150 milijuna kuna. Spalionica da bi bila isplativa mora neprestano biti u pogonu i neprestano mora spaljivati otpad. Skupa servisiranja, stručni kadrovi, testiranja spalionice i ovisnost o stranim skupim tehnologijama su dodatne otežavajuće okolnosti. Sve to da bi se uništili resursi kojih na ovom planetu već sada ima premalo. Ako možemo reciklirati, VI to ne smijete spaljivati.  I za kraj, kao osvrt na najave kako će se pepeo od spalionice ugrađivati u ceste, upoznajte se sa pričom o Newcastleu: Pepeo iz spalionice, dijelom leteći pepeo, vrlo je opasan i treba sa njim rukovati na posebne načine. U pokušaju da minimaliziraju štetnost spaljivanja, lobisti spalionica konstantno izvrgavaju činjenice o opasnosti pepela. Tako neki navode kako je taj pepeo inertan, i neopasan te kao takav prikladan za izgradnju cesta. Takav neodgovoran način zbrinjavanja tog opasnog pepela rezultirao je brojnim zdravstvenim problemima stanovništva. U Newcastleu, Engleska, pepeo iz Byker spalionice upotrebljavao se za puteve, parkove pa čak i školska igrališta. Zabrinuti zbog sigurnosti takvog načina deponiranja pepela, lokalne zajednice su tražile nezavisne agencije CAT (Communities Against Toxics) da ispitaju područja gdje se pepeo odlaže i da se utvrdi količine otrova u istom. Testovi su pokazali opasno visoke razine dioksina, aresena, olova i mnogih drugih otrova, te jednu veliku dozu ignorancije na taj problem od strane gradskih vlasti, zdravstvenih ustanova, vodstva spalionice, UK agencije za okoliš i Britanske vlade. U daljnjim istraživanjima su im pomogli i Njemački znanstvenici iz Hamburga, Ergo Laboratories. Ispitali su uzorke iz 23 različita područja širom Newcastlea, a kako su rezultati postajali još sigurniji, vodeći ljudi iz zdravstvenih ustanova, UK agencije za okoliš i spalionice napuštali su svoja radna mjesta. Testovi su pokazali da je koncentracija dioksina bila nevjerovatnih 9500 nanograma I-TEQ/kg, u usporedbi sa dozvoljenim vrijednostima od 5 nanograma I-TEQ/kg. |
16.10.2007., utorak
Zakonom protiv alternativnih izvora energije
|
Jakuševačke elektrane na metan (ZGOS) prisiljene su prodavati električnu energiju po 30% manjoj cijeni od tržišne. Odlagalište u Jakuševcu proizvodi struju od metana nastalog raspadanjem smeća. Zakoni su međutim takvi da struju dobivenu iz alternativnog izvora energije mora prodavati po 30% nižoj cijeni od struje koje distribuira HEP. Tako se ne promiče proizvodnja struje iz alternativnih i ekološki prihvatljivih izvora.  Uz to, postrojenje čak niti ne smije koristiti struju koju sami proizvedu, nego sve mora distribuirati na tržište, a od HEP-a kupuju struju po 30% većoj cijeni. Država ne potiče korištenje metana, koji se dobiva kompostiranjem otpada, dok je metan 20 puta štetniji staklenički plin od ugljik dioksida. Neiskorišten samo odlazi u atmosferu. Prenosi Večernji list, papirno izdanje 16.10.2007. |
14.10.2007., nedjelja
Pojavljivanja u medijima
ALTERNATIVA postoji!
11.10.2007., četvrtak
Deponij otrovnog pepela i šljake
|
Povucimo crtu od Splita do Koprivnice, i od Zagreba do Osijeka. Dobit ćemo točku koja je zapravo 'sredina' Hrvatske, 30ak km od Zagreba. +100.000 tona otrovnog pepela godišnje, tamo bi se odlagao na deponij otvorenog tipa, na močvarnom području koje je više puta bilo poplavljeno, uz kojeg u blizini prolaze 2 rijeke. Pepeo se tada planira cementirati u nekakve kamene oblike i tako odlagati na hrpu, u visinu. Kiša, vjetar, sunce i svi ostali prirodni utjecaji, potaknuti i kemijskim procesima unutar samog pepela, rastapaju ovaj cement, te otrovni pepeo na različite načine ponovno dolazi u prirodu, zrakom, vodom, na gumama transportnih kamiona i slično.  Pogledajte kako se samo isparava sva ta kemija.. teški metali, živa, arsen, kadmij, olovo, brom, kalij, dioksini.. svega ima tamo u izobilju. Za 30 godina, 30 km od Zagreba bila bi kemijska bomba od +3 milijuna tona pepela zasićenog otrovnim i štetnim materijama. Ono što spalioničari lažu javnost, je to da su filteri takvi da se ne ispušta nikakve otrovne tvari u zrak kad se spaljuje otpad. Tvrdnja naravno nije točna, usput rečeno testiranje dima u spalionici vrši se 2 puta godišnje i to ne niti približno za sve otrove koje ispušta, samo za neke. No ako i pretpostavimo da filteri rade na 100% kapaciteta, tada se oni iznimno brzo troše, i traže skupa servisiranja i zamjenu. Pepeo u tom slučaju sadrži ogromne količine nekih od najtežih otrova, među kojima je najbitnije spomenit dioksine. Jedan od najjačih otrova stvorenih rukom čovjeka. Stari filteri iz spalionica predstavljaju kemijsku bombu za sva vremena. Za te filtere još je zapravo nejasno misli li ih država izvoziti i pritom skupo plaćati njegovo zbrinjavanje, ili ga misli jednostavno baciti na deponij sa ostalim otrovnim pepelom. Vrlo je neozbiljan stav političara danas koji zastupaju spalionice. Većina ih govori kako pepeo i šljaka uopće nisu štetni, govore da dim koji izlazi iz spalionice da uopće nije štetan. No to su vrlo neodgovorne izjave, i osobe koje ih zastupaju ili su slabo informirane, ili imaju osobne koristi u zastupanju istog. |
08.10.2007., ponedjeljak
Spalionica vs. održivi razvoj, recikliranje, kompostiranje
|
Županijska skupština Zagrebačke županije, nakon velike afere koja usput, još traje, obvezala se za izradu projektnog zadatka i praćenje studije o utjecaju na okoliš Zagrebačke županije. Do potrebe za ovom studijom došlo je nakon što je grad Zagreb odlučio sklopiti ugovor sa županijom da otpad od spalionice otpada, planirane u Resniku, bude na području Zagrebačke županije a zauzvrat, grad Zagreb će spaljivati sav otpad u županiji. Štetnost ugovora vidi se u tome da Zagrebačka županija godišnje proizvede svega 85,000 tona otpada, grad Zagreb proizvodi +300,000 tona otpada godišnje. Planirana spalionica proizvodila bi tako +100,000 tona otrovnog pepela i šljake koja bi se deponirala na području Zagrebačke županije. Afera je počela u trenutku kada su predložene lokacije za deponij bile provedene samovoljno od strane načelnika, bez znanja ostalih vijećnika općine Dubrava i općine Gradec, (deponij najbliže gradu Vrbovcu). Te samovoljne odluke načelnika Dubrave i načelnika Gradeca, poništilo je vijeće općine Dubrava i općine Gradec, no unatoč tome, Zagrebačka županija i dalje predviđa tu lokaciju kao jedino potencijalno odlagalište. Kako bi umirila javnost u kontradiktornim izjavama koje su iznosili na Županijskoj skupštini: 03.07.2007. Stjepan Kožić na županijskoj skupštini: Ne namećemo rješenja, ništa nećemo učiniti bez jedinica lokalne samouprave. Točku o poništenju dozvole za istražne radove staviti ćemo na sljedeću sjednicu u dnevni red. 19.07.2007. Županijska skupština i dalje ne prihvaća poništene odluke općine Dubrava i općine Gradec o dozvoli za deponij 100,000 tona pepela, nego stavljaju te odluke u stanje 'zamrzavanja' sve dok Zagrebačka županija ne izradi svoju vlastitu studiju utjecanja na okoliš, koji treba uključivati i plan gospodarenja otpadom za Zagrebačku županiju, nevezano uz grad Zagreb. Iako je najavljivano da će u izradu projekta biti uvrštene i eko udruge koje prate cijeli ovaj problem, do toga ipak nije došlo. Predsjednik povjerenstva za izradu projektnog zadatka i praćenje izrade studije Zagrebačke županije: Nenad Babić 1. Stjepan Sesvečan, HSS 2. Josip Jambrač, HNS 3. Vladimir Begović, HDZ, Vrbovec 4. Boris Kovačić, SDP 5. Lazar Grujić HSU, Vrbovec 6. Ilija Krstić, HSLS, 7. Željko Kovačić 8. Ivan Košić, nezavisni 9. Marko Ružić 10. Boris Klemenović 11. Željko Grahek 12. Ivan Zigarović, HSLS 13. Jadranka Robić, SDP 14. Jasna Kufrin 15. Mirjana Matešić 16. Gordana Pajan Lehpaner 17. Željka Kučinić 18. Silvija Cikoš, HSS  Ova imena imati će veliki utjecaj na budućnost i razvoj Hrvatske upravo u ovom trenutku ako prihvate i sagledaju sve ekonomske aspekte i mogućnosti. Hoćemo li sada kada smo na svega 4-5% reciklaže u Hrvatskoj, (i Zg županiji) napraviti ekonomsku podlogu dolasku snažne ekonomske grane stranih lobista spalionica, ili ćemo razviti vlastitu, županijsku i državnu ekonomsku granu recikliranja otpada, ponovne upotrebe i kompostiranja. Lobistima spalionice i takvoj ekonomskoj grani odgovara da bude što više smeća, i da neprestano nastaje, jer su plaćeni po količini spaljenog otpada, a pošto se ovdje radi o milijardama kuna, procijenite sami kakve su sve mogućnosti jednog takvog kapitala. Prosječna cijena deponiranja otpada na na deponijima je oko 30 eura po toni. Kada spalionica krene sa svojom 'proizvodnjom', cijena zbrinjavanja otpada penje se na čak 120 eura po toni. Sve će to plaćati porezni obveznici i država, i to stranom kapitalu, gdje ćemo razvojem takve politike u potpunosti postati ovisni o stranom lobiju spalioničara otpada. Sve što možemo reciklirati, ponovno upotrijebiti i kompostirati, pa zaboga, to ne smijemo uništavati. Recikliranje, sortiranje otpada i kompostiranje je nova, vrlo snažna ekonomska grana, mnogo snažnija od samih lobista spalionica, i što je najbitnije, najveći dio novca ostane unutar države. Bio otpad, kojeg u prosječnom otpadu ima 35-40%, prema podatcima iz Plana za gospodarenje otpadom 2007-20015., bio otpad neće se prikupljati niti kompostirati do 2015. Zašto je tako? Bio otpad kada se kompostira predstavlja daleko kvalitetnija gnojiva, sa mnogo više korisnih sastojaka nego umjetno proizvedena, za koja se sada pokazuje da su zatrovala mnogo podzemnih voda. Osim toga, kompostiranjem se može dobivati i energija. Jedini ekoliški zasnovan projekt u Hrvatskoj ima EKO Krk, u manje od 2 godine smanjili su količinu otpada za 30%, i sada sortiraju 25% otpada. Otok Krk ima 6000 sortirnih kontejnera, dok ih je u čitavoj Hrvatskoj svega oko 40,000. Podsjetimo, Hrvatska je na oko 4-5% sortiranog otpada, to je tako zato što ne postoje dovoljno dobri uvjeti da ljudi sortiraju otpad. To je nova ekonomska grana koja se tek treba pokrenuti, a pokrenuti će se ako im se omogući pravilan rad, što je moguće jedino prilagodbom zakona planu zbrinjavanja otpada prema cilju nula otpada. Plan gospodarenja otpadom predviđa do 2015. prikupljati oko 39,000 tona plastike, dok se već danas samo PET ambalaže prikupi oko 38,000 tona. Zašto je tako? Pitanje je zašto nam se onemogućava sortiranje i prikupljanje otpada, nego se na ovakve načine omogučava dolazak spalioničara. U češkoj, spalionica Olomounts, u zrak ispušta oko 3% dioksina, dok ga u pepelu ima oko 95%. Dioksin kao jedan od najopasnijih otrova ikad stvorenih rukom čovjeka, kancerogen, teratogen, sa pepelom bi se odlagao na otvoreno odlagalište, u močvarnom području pored kojeg prolaze 2 rijeke. Radi se o lokaciji kod općine Dubrava i Općine Gradec, najbliže Vrbovcu, a govorimo o +100,000 tona otrovnog pepela kojeg županija želi odlagati ovdje. Protivno volji općine Dubrava i općine Gradec. Spomeniti ćemo i nepoštivanje Artruške konvencije koju je Hrvatska ratificirala, koja govori kako se udruge treba uključiti u donošenje odluka. |
