S
S Zagreb - alternativa POSTOJI
25.05.2007., petak
Činjenice o otrovima prilikom spaljivanja i otrovnoj šljaki
|
Izvor. Ponajprije stoga što ne postoji niti jedan jedini razlog kojim bi se mogla opravdati gradnja spalionice komunalnog otpada. Ali postoji golem broj važnih razloga protiv takvog pogona. Iznijet ću tek najvažnije, uz opasnost da nešto i izostane. Prvo, spalionica komunalnog otpada uopće nije rješenje problema komunalnog otpada/smeća već jedino izvor velikog broja novih i teških ekoloških, što ovdje znači i zdravstvenih ekoloških problema. Tako, promidžba interesnog lobija tvrdi: masa otpadnih tvari na izlazu iz spalionice triput je manja od one koja se unosi. Istina je sljedeće: masa otpadnih tvari koje izlaze iz spalionice, i koje su sve opterećene otrovima, barem je deset puta veća od mase smeća koje se unosi. Kemija, fizika i matematika su neumoljive: iz spalionice ne izlazi samo otrovna šljaka i pepeo, koji čine trećinu unesene mase smeća, već i golema masa dimnih plinova koji su otpadne tvari, teško onečišćeni. To je za planiranu je spalionicu: 400 tisuća tona smeća godišnje u spalionicu, 4 milijuna tona zatrovanih tvari iz spalionice. Drugo, zatrovano je sve što izlazi: 4 milijarde prostornih metara dimnih plinova koji sadrže stotine otrovnih tvari, također i najstrašnije od svih otrova, dioksine, živu, talij, pa kadmij, arsen, krom, stotine organskih otrovnih spojeva. Čak i kada bi filtri neprestano radili u nekakvom idealnom režimu, o čemu inače itekako treba raspraviti, to ostaje otrovni dim, to nije čisti zrak. Devet desetina mase krutih ostataka otrovna je šljaka, jedna desetina izvanredno otrovni pepeo. Taj sadrži, uz ostalo, i po 50 tisuća puta više dioksina po jedinici mase od, primjerice, nekih kemikalija koje sadrže dioksine kao primjesu. A zatrovane otpadne vode i ne spominju. Treće (čak ako i zanemarimo degradaciju milijarda prostornih metara zraka), treba znati da će, osim »uobičajene« otrovne prašine u dimu, dio čestica biti submikronskih dimenzija. To znači da u jednom prostornom metru dima može biti i više od milijarde tih sićušnih, za zdravlje opasnih čestica koje kad jednom uđu u pluća više ne izlaze. Ostaje nerješiv problem više od 120 tisuća tona godišnje, 240 vlakova, otrovne šljake, pepela i filtarskih superotrovnih ostataka. Onda će usred plodnih polja osvanuti 30 hektara deponija na kojem će s vremenom biti 5 milijuna tona otrovne šljake i »solidificiranoga« superotrovnog pepela. Niti dovoženje niti manipulacija tim ostacima nisu bezopasan posao. Poslije, vjetrovi i kiše raznosit će otrove. Četvrto, i možda najgore od svega: za sve to, nema nikakvoga opravdanog razloga, uopće ne mora tako biti, to retrogradno »rješenje« potpuno je besmisleno i suvišno. Mnogi govore o kanalizacijskome otpadu kao glavnome razlogu zašto je spalionica nužna. Stoji li taj argument? Ne stoji. To je nedopustiva manipulacija kakvom je uostalom »impregniran« cijeli taj projekt. Najprije se donesu, u uskom interesnom krugu, odluke s dalekosežnim zdravstvenim, ekološkim i ekonomskim posljedicama za više od milijun ljudi. Postupak od početka nepošten. Odlučivati je trebalo nakon sveobuhvatne i odgovorno organizirane javne rasprave. Drukčija, vrlo učinkovita rješenja postoje u tisućama velikih i malih gradova širom Europe i svijeta. Odlučivati napokon i referendumom, što je bolje, zašto ne, dapače. Radi se o nečemu što se tiče cijeloga grada Zagreba i županije. Investicija od četiri milijarde kuna (valjda ne misle da će im netko pokloniti kamate). Za pogon kroz 30 godina treba još četiri i pol milijarde (150 milijuna godišnje, najmanje), pa ako je posljedica svega još i hrpa od 5 milijuna tona otrovnog pepela i šljake negdje u plodnim, sada djevičanski čistim poljima oko Dubrave, Rakovca ili Gradeca, ne računajući više od 100 milijarda prostornih metara otrovnog dima tijekom pogona i nepoznate količine zatrovanih otpadnih voda, zdrav razum i moral nalažu odgovorniji pristup. Krajnje je nepošteno i neodgovorno manipulirati u korist interesnih skupina i jednog investitora (županiji je predstavljen austrijski), a ne omogućiti svima odgovarajuće uvide, napose i druga rješenja. Ravnatelje zagrebačkih osnovnih škola o novcu Zagrepčana vukli su u Beč u svrhu promidžbe spalionice kao jedinoga rješenja. Nije im bilo dovoljno što mediji, osobito javna televizija »daje« prostor u korist pobornicima spalionice a na štetu objektivnog i cjelovitog uvida, u omjeru dvije stotine prema jedan. Napokon su i djecu iz vrtića vukli u Beč s istom svrhom, a za javnu televiziju to je »udarna« vijest u dnevniku. Vrlo zanimljivo, nijedna pravobraniteljica nije uspjela primijetiti u tome ništa nemoralno. Glede kanalizacijskog mulja, »prženje« (nema puno toga gorjeti) u spalionici ni slučajno nije jedino rješenje. Daleko je bolje rješenje rabiti mulj, uz dodatak degradiranog komposta (onoga koji ne zadovoljava poljodjelske standarde) kao podlogu za energetski ciljani uzgoj (biodizel/etanol) ili uzgoj šume za industrijske potrebe, na inače degradiranim površinama. Hrvatski tehnolozi i biotehnolozi to su bez problema mogli napraviti. Nitko ih nije zvao. Masa suhe tvari toga mulja barem je pet puta manja od mase otrovnog pepela i šljake koje su spremni, bez pridržaja, odlagati u plodnim i čistim poljima Dubrave i Gradeca. A taj mulj, čak i kad bi ga odlagali, nije opasan; otrovni pepeo i šljaka itekako jesu. I sada bi mulj bio problem, a šljaka i pepeo ne bi?! |
