Mnogi programi za testiranje performansi računala sadrže i rutine za testiranje stabilnosti rada sustava pod opterećenjem, ali testiranje pod instaliranim operativnim sustavom može biti kobno za podatke sadržane na diskovima računala, a može i dati krivu sliku o stabilnosti korištenih komponenti i upravljačkih programa - ovisno o stanju operativnog sustava instaliranog na testiranom sustavu.
Zato se postavlja pitanje kako provjeriti stabilnost računala bez opasnosti za podatke, bez istovremenog ponovnog instaliranja operativnog sustava samo radi objektivnog testiranja stabilnosti. Rješenje bi mogao ponuditi StressLinux, kompaktna „živa“ distribucija Linuxa s desetak ugrađenih alata koji mogu pomoći pri otkrivanju problema u radu računala kao i pri testiranju rada pod punim opterećenjem.
StressLinux je svoj razvoj započeo prije skoro desetak godina, baziran isprva na Debian Sarge distribuciji Linuxa, koja je kasnije zamijenjena SUSE, odnosno openSUSE inačicom Linuxa koja je i u pozadini aktualne distribucije StressLinuxa.
Budući da je za neke vrste testova koje StressLinux može provesti potreban direktan pristup uređajima za pohranu podataka, valja skrenuti pažnju na uvijek prisutnu mogućnost gubitka podataka ili oštećenja računala, pa bi testove valjalo pokretati samo na računalima koja se trenutno ne koriste, odnosno koja se tek pripremaju za rad, a kod svih ostalih prije pokretanja bilo bi dobro napraviti backup. Autor distribucije napominje kako je StressLinux osmišljen s ciljem izazivanja maksimalnog mogućeg opterećenja i otkrivanja grešaka pri takvom radu računala i upozorava sve potencijalne korisnike na upotrebu na vlastitu odgovornost.
StressLinux je dostupan na stranicama stresslinux.org u nekoliko formata, a vjerojatno će najpopularniji biti oni prilagođeni snimanju na usb memorijski stick, iso format za optičke medije ili .tar arhiva prilagođena popularnom virtualizacijskom sofveru VMware.
Osim navedenih formata, dostupna je i PXE varijanta namijenjena udaljenom podizanju putem mrežne kartice s odgovarajućeg mrežnog poslužitelja. Ova nevelika (30 MB) distribucija ne sadrži niti najednostavniji GUI, te se u potpunosti koristi komandnim retkom.
Nakon snimanja ISO datoteke na cd-medij i pokretanja računala s cd-a ili usb ključa, dočekuje nas izbornik u kojemu biramo ciljanu arhitekturu koju namjeravamo opteretiti testiranjem. Tako se nudi izbor Intelovih arhitektura kao i onih baziranih na AMD procesorima, a zatim slijedi odabir matične ploče s prilično širokog popisa.
U slučaju da izbornik ne sadrži određenu matičnu ploču biti potrebno pribaviti njen priručnik kako bi kasnije mogli odgovarajuće podesiti programe poput lm_sensors koji daju temperaturu, napon i druge podatke.
Za testiranje rada procesora i stabilnosti pod opterećenjem, StressLinux sadrži desetak provjerenih alata koje Open Source zajednica već godinama koristi za testiranje pojedinačnih komponenti.
Od samog početka razvoja ove distribucije njenim dijelom su programi poput memtestera, CPUBurna te nbencha. CPUBurn u inačici 1.4, pisan je u assembleru i posebno prilagođen za nekoliko različitih platformi. Tako postoji varijanta za starije Intel Pentium i Pentium MMX procesore, zatim za Pentium II/III arhitekturu, AMD Athlone itd. Premda nominalno ne podržava najnovije procesore, CPUBurn sasvim je iskoristiv u testiranju njihovog rada pod opterećenjem, prateći rezultate kalkulacija i upozoravajući na eventualne greške usred pretjeranog zagrijavanja.
Za testiranje diskova (po mogućnosti praznih, kako ne bi došlo do korupcije podataka) uključen je bonnie++, dok je za očitavanje rezultata testiranja predviđen hddtemp. SMART podaci o prisutnim diskovima mogu se saznati putem SmartMonToolsa u verziji 5.39.1, koja je jedan od najažurnijih programa u distribuciji (posljednja, aktualna verzija datira u siječanj ove godine).
Kako smo već spomenuli, StressLinux uključuje i program za nadzor nad parametrima rada matične ploče, iskusnijim Linux korisnicima poznati Lm_sensors. Program podržava stotine senzora s matičnih ploča i drugih uređaja preko kojih glavna aplikacija može pratiti parametre rada
Već godinama standardni dio StressLinux distribucije je i IOMeter, originalno Intelova aplikacija predana na dalje razvijanje Open Source zajednici u okviru projekta dostupnog na SourceForgeu, te netio. IOMeter, čiji je razvoj u posljednje vrijeme nešto zastao, istovremeno je workload generator i alat za mjerenje performansi sustava, te može biti podešen da emulira diskovno, mrežno ili kakvo drugo sintetičko opterećenje bilo kojeg programa ili benchmarka. Nepim i netperf služe testiranju mrežne propusnosti i stabilnosti mrežnih komponenti, protoka podataka i latencije.
Za testiranje memorijskog podsustava brinu se memtest86, memtest86+ te memtester. Njihova je upotreba prilično trivijalna i sastoji se u provođenju određenog broja (koliko korisnik odredi) testova na sistemskoj memoriji i praćenja uspješnosti zapisivanja i čitanja iz memorije.
Što reći na kraju? Nakon gotovo deset godina postojanja, StressLinux ostaje solidan skup alata za provjeru ispravnosti i stabilnosti kompujtorskih sustava. Distribucija ogoljena do srži (komandnog retka) pomalo je kriptična za korištenje i nekompletna bez programa za naprednije testiranje stabilnosti grafičkih podsustava – što bi vjerojatno iziskivalo kakvo-takvo oslanjanje na Windows operativne sustave, ali i bez toga može poslužiti kao zgodan test stabilnosti računala, osobito servera, prije konačne isporuke naručitelju ili instaliranja operativnog sustava i puštanja u rad.
|
window.gdprAppliesGlobally=true;(function(){function a(e){if(!window.frames[e]){if(document.body&&document.body.firstChild){var t=document.body;var n=document.createElement("iframe");n.style.display="none";n.name=e;n.title=e;t.insertBefore(n,t.firstChild)}
else{setTimeout(function(){a(e)},5)}}}function e(n,r,o,c,s){function e(e,t,n,a){if(typeof n!=="function"){return}if(!window[r]){window[r]=[]}var i=false;if(s){i=s(e,t,n)}if(!i){window[r].push({command:e,parameter:t,callback:n,version:a})}}e.stub=true;function t(a){if(!window[n]||window[n].stub!==true){return}if(!a.data){return}
var i=typeof a.data==="string";var e;try{e=i?JSON.parse(a.data):a.data}catch(t){return}if(e[o]){var r=e[o];window[n](r.command,r.parameter,function(e,t){var n={};n[c]={returnValue:e,success:t,callId:r.callId};a.source.postMessage(i?JSON.stringify(n):n,"*")},r.version)}}
if(typeof window[n]!=="function"){window[n]=e;if(window.addEventListener){window.addEventListener("message",t,false)}else{window.attachEvent("onmessage",t)}}}e("_tcfapi","tcfapiBuffer","tcfapiCall","tcfapiReturn");a("_tcfapiLocator");(function(e){
var t=document.createElement("script");t.id="spcloader";t.type="text/javascript";t.async=true;t.src="https://sdk.privacy-center.org/"+e+"/loader.js?target="+document.location.hostname;t.charset="utf-8";var n=document.getElementsByTagName("script")[0];n.parentNode.insertBefore(t,n)})("03c24551-d648-4df2-98f9-2ed3dd7b05a8")})();