subota, 23.09.2006.
CHANGES...
Prije određenoga vremena jedna moja vrlo draga prijateljica krenula je na jedan tečaj. To nije bio jedan od onih uobičajenih tečajeva. Bio je to tečaj kreativne samospoznaje. Jedna od glavnih domaćih zadaća bila je da vodi dnevnik misli. Nije bilo bitno šta će u njega upisivati, u kojem obliku i u koje vrijeme. Poanta je bila da zapiše oko 3 stranice svojih misli svaki dan. Kako podupirem bilo kakvu vrstu razvoja i napretka, osobno mi se je vrlo svidjelo to šta je ona radila tako da sam i sama počela voditi takav jedan dnevnik. Na žalost, zapustila sam ga jedno kraće vrijeme ali prekopavajući ovih dana po ladicama radnoga stola našla sam ogromnu lakiranu crvenu bilježnicu u kojoj sam vodila svoj dnevnik. Čitajući svoje misli a među njima i svoje najveće probleme, shvatila sam da ja i nisam tako slaba kako mi se misli kada mi nastupe nekakve krizice koje ruku na srce imamo svi. Najzanimljivije mi je bilo kada sam otkrila koje su u stvari moje taktike rješavanja problema. Da li se i vi volite baviti introspekcijom?
I najvažnija novost. Dobila sam posao 
Napokon prekidam razdoblje stagnacije i unutarnjeg truljenja. Tako se osjećam, kada više ne studiram, nemam posao. Kao da stojim na jednoj točki- micala bih se ali nemam kamo.
Posao je u mojoj struci, odgovorna sam za život nekih 150 ljudi, ponajviše ću se baviti zakonima. Hvala Bogu, imam potporu nekih čelnih ljudi i jedne prijateljičine mame koja je odvjetnica upoznata sa rupama mojega zvanja tako da ako mi zakripi da imam barem neki maleni oslonac odnosno nekoga za razgovor.
Napokon ću prijaviti državni ispit!
Za godinu dana upisati ću još neku malenu razliku ispita da budem diplomirani ( sada sam samo ing.). A na poslu ću dati i više nego šta mogu da bih uspjela odnosno zadržala taj posao.
Nisam spomenula da su 4 direktora bila protiv mene?
Imali su nekoga "svoga" ali ovaj puta struja je išla u moju korist. Nakon 2 godine čekanja i "zvrndlanja" u prazno.
U nedjelju idem u Zagreb kupiti napokon auto. Kako smo odlučne u svojoj neodlučnosti, mama i ja zaključile smo da je najpametnije da ja otiđem sa ujakom i njegovim prijateljem automehaničarem a sajam u Zagreb. Pa da vidimo....Ma iskreno da vam kažm, ja bih najrađe nekako Golfa 3 ili Polo. A sada, kaj nađemo nađemo...
I evo samo da još nešto napomenem za ovaj kratki izvještaj- prije nego što sam dobila posao sanjala sam da sam porezala kažiprst ( inače kada se gata iz šalice kod nas je običaj da ako želite zamisliti želju, da kažiprstom dodirnete komadić taloga) i da mi je potekla krv. Posisala sam tu krv i odmah nastavila sanjati kako jedem trešnje.
Zaključila sam da je dobro sanjati krv. Ili možda trešnje, ne znam 
Idem dalje, u potrazi sam za novim inspiracijama. U stvari ja uvijek imam inspiracija ali vrijeme mi klizi niz dlanove. Ali, ja se uvijek vratim.
- 06:27 -
