subota, 26.08.2006.

Kratki upad..

Malo ću se naljutiti, gdje je moj post od jutros? eek
No dobro...nono

Pisala sam da sam sanjala nešto čudno, vezano uz one dane u mjesecu i kada sam se probudila, dragi i ja smo shvatili da je njegova mačka omacila mlade nama u krevetu.. lud

Ne, zbilja... gdje je moj post? no

- 15:16 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 25.08.2006.

Još jedna svadba...

Već dva dana ne mogu otvoriti blog. Ne znam koji je bio razlog ali pripusujem ga višoj prirodi na koju ja ne mogu utjecati. Međutim, iako su u igri samo dva dana dogodilo se nekoliko većih stvari. Među njima je moja prijateljica Slavica.

Slavica je djevojka mirne naravi, povučena i nije naviknuta na svađu. Kao osoba uvijek mi je pomagala u srednjoj školi,, sjedile smo zajedno i mogla sam prodrijeti u neke kutke u koje možda većina nije uspjela. Njezin život i nije bio baš lagan. Njezin otac je obolio, majka nije nigdje radila kada je Slavica upisala fakultet u Zagrebu. Putovala je svaki dan od 6 u jutro sa raznoraznim čudacima koji su je pokupili dok je stopirala sa prijateljicom. Vraćala se kući oko 9 na večer ponekada da nije ništa stavila u usta. I ovo nije pretjerivanje već istina. Njezina sestra sada je došla na red i upisala fakultet također.

Slavica je u međuvremenu završila za profesoricu njemačkoga jezika i radi u nekoliko škola putujući kilometrima svaki dan. Zarađuje za sebe ali potpomaže i obitelj. Osim toga, u međuvremenu joj se je dogodila i ljubav. Sa Darkom je već 5 godina. Vole se i poštuju. Datum za svadbu je pao na 23.6. nadoilazeće nam godine. I sve je bilo dogovoreno, isplanireno, ugovoreno...

Ali..

Ali roditelji od Darka su dobrostojeći ljudi. Svi rade a prosjek plaća im je preko 7 000 kuna mjesečno. Svakome. Njegovoj sestri koja je završivši frizersku srednju školu i dobivši posao u jednoj finoj kancelariji dopušteno je da prigovara Slavici oko nekih detalja. Ne želi da svadba bude u crvenoj boji, odnosno tamoj verziji trešnje. Ona bi htjela da djeveruše nose crne haljine. Ona prigovara Slavičinoj ideji da sama napravi kreativne i lijepe pozivnice/zahvalnice, prigovara oko Slavičine želje da svadba bude manja.. Ali to Slavica sve žvače i porbavlja na najmirniji mogući način, ipak to je njezin dan a ne od sestre njezinog Darka.

I sve bi se to dalo preživjeti da se nije dogodilo sljedeće.
Troškove svadbe trebali su mladenci pokriti sa darom koji bi dobili a ono troškova što bi im ostalo lako bi pokrpali od svojih plaća. Darko dobro zarađuje. Osim toga, plan je bio živjeti na gornjem katu njegovih roditelja u kući.

E sada, Darkov otac na samom određivanju datuma rekao je kako će on platiti polovicu svadbe a Slavica pošto nema novaca.. ona neka se nađe nekako. Što znači da bi njezini roditelji trebali dignuti kredit na 50 000 kuna da bi odmah mogli platiti. Slavica je utučena, iznenađena, zatečena, povrijeđena i tako redom.

Ne zna šta učiniti. Ako već mora dizati kredit, neka ga digne za to da se maknu od njegovih roditelja i žive zajedno, naprave malenu svadbu i potpuno se osamostale. Žao mi je je jer ju omalovažavaju iz razloga što njezini nemaju novaca. A tu je i njezina sestra koja je eto počela studirati... Tražiti roditelje za toliku svotu novaca a oduzeti sestri pravo na školovanje bi bila sebična gesta. no

Znam šta bih ja napravila na njezinome mjestu, ali kada ti se počnu događati neke stvari u životu čini ti se da je tvoj problem najveći na svijetu i da ne postoji izlaz. A rješenje uvijek postoji, zar ne? Tako da mi je njezin problem otvorio oči i odlučila sam da šta bude između mene i mojeg dragoga to samo dragi Bog zna. Ja sretna bez posla nisam. Sa njime sam sretna unatoč tim nekim detaljima koji nas malo kopaju. Mene kopaju yes Ali rješenje će se naći ako je situacija vrjiedna mučenja. Pa da vidimo... pa da baš vidim kuda će me ovaj puta život odnesti!

- 11:54 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 22.08.2006.

BOJIM SE

Tako me je strah da ne izgubim ono što volim. Znam sve komentare koji bi mogli biti izrečeni na ovu moju rečenicu. Ali tako mi je. Iskreno, bojim se da ne izgubim onoga kojega volim.
Bila sam na spomenutom razgovoru za posao. Nije u mojoj struci ali je jako dobro plaćeni posao i najvjerojatnije je da će me primiti od početka 9. mjeseca. Ali postoji malena kvaka a to je da se radi u 2 smjene. Prva smjena je od 8 u jutro do 4 popodne a druga smjena traje od 5 popodne do 2 u jutro. Nedjelje su slobodni dani. Na ovome poslu plaća se kreće od 3 do 6 tisuća kuna.

Ali ova kvaka me muči, radno vrijeme po kojemu ja ne bih mogla viđati dragoga odnosno dolaziti k njemu. Jedino nedjeljama ili preko tjedna. A on radi zaista puno preko tjedna. Tako da se to niti ne isplati. Nas dvoje nismo baš u istome gradu već ja putujem do njega busom za vikend nekih 20 minuta. I sada me je strah da kada čuje za to da e nećemo viđati niti preko vikenda da će reći da ne želi da ja radim taj posao.A meni je posao zaista potreban. Ja ne mogu sjediti kod kuće od jutra do mraka. Visiti samo za kompjuterom. Kada dođem kod njega doma za vikend čest je slučaj da sam više sa njegovom mamom koja je doma nego sa njime. On je fanatik za kompjutere i igrice iako je stariji. I on to voli. I ja to poštujem. Samo ponekada se osjećam malo zanemareno. I rekla sam mu to nekoliko puta. Ali on i dalje navali na igrice i ne prestaje po cijeli dan. To je njegova negativna strana koja me zna deprimirati jer si mislim koliko ja radim na tome da nam bude ljepše u vezi toliko on mene zanemaruje. Ne da mu se ići nikuda, niti u šetnju od 5 minuta. Umoran je od posla. I ja to razumijem i poštujem. Ali sada me je strah kako će reagirati da bih ja radila u takvim smjenama. Ne želim pomišljati na najgore.

Mislim da nam je ovo trenutačno najjači test veze do sada. I bojim se da ne ostanem sama bez moje polovice... Ne mogu se zamisliti bez njega, on me na dopunjuje, on me usrećuje unatoč svojim nedostacima koje imamo svi mi. Bojim se da ću ostati bez njegovog osmjeha i njegovog zagrljaja i da ću ostati bez njegovih nježnih riječi i njegovih najtoplijih očiju na svijetu... Nikada niste vidjeli tako topao pogled...no

Bojim se da ne ostanem bez najdražega....

- 20:20 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.08.2006.

SVADBA... prva u životu

Svadba je prošla.. pa ovaj... hvala Bogu pa je prošla party
Dan je započeo potpuno krivo sa morem stvari koje idu naopako jedna za drugom. Otac mojeg dragoga izgubio je karticu pa je skoro došlo do toga da neće imati materijala za podmazati košaricu sa kuverte mladencimagreedy. Ajde to se smirilo, našli mi karticu. Držala sam viklere na kosi cijeli dan, uz upotrebu ogromne količine pjene i laka za kosu koje baš i ne volim jer me sve počne škakljati po tjemenu rolleyes. Ali, naravno baš u subotu morala je biti ogromna vlaga i baš taj dan ja sam uzaludno držala viklere na svojoj čupi. Pa sam morala mudro isfurati zalizani look, crveni ruž i visoke štikle..smokin
Dragi je radio onako "vanredno" noć ranije, to jutro i dio popodnea opet u "vanjskoj" smjeni. Tako da me već u pola 10 pitao onako zategnut sa kravatom i bijelom košuljom i tijesnih novih cipela da kada mladenci budu odredili da bude poklon zijev
Muzika je bila ok.. možda zato jer je dragi u dobrim vezama sa gitaristom iz benda koji je nastupao. Dragi Tomi svirao je dosta pjesama koje smo mu naručili da ne bi baš cijelo vrijeme pjevalo "Trla baba lan"..Ali moram zaključiti da se ljudi oko 4 -5 banki malo pod gasom mogu zaista jako otkačiti na "Gori gora, gori borovina"wink Ma neka, nek se ljudi vesele.
Vinčeko je bilo fino isto kao i papica.
Oonda sam ugledala cijelo leglo žena u uzorku cvijeća. Naravno, one se uvijek moraju zaglaviti po wc-ima. Tako da teta Sophiana mora čekati dok joj je ZAISTA nužda dok one ne rasprave kako više ne postoje kvalitetne najlonke i kako je ona cura u lijevome kutu zdesna totalno čudna jer je odjenula neku normalnu opravu za svadbu. Baš bi bilo zanimljivo kada bi morali na svadbe ići u kutama kao nekada u škole za vrijeme moje bake...naughty Kak bi si onda fora bile sve te....
Bbaš me zanima kako bi bilo da su tamo bile Malena, Frćka, Psiha i ostala ekipa... smijehpartythumbup
Hmm, i da. Brat dragoga mi je izjavio dok ga nije bilo da bi se skoro zaljubio u mene kad me vidi ovako sriktanu zaliven Moj odgovor? To ti je zbog rinčica...rofl
Zaključila sam da ovakve zabave oduzimaju mnogo energije i uzrokuju dosta napetosti. I da nije to moj način zabave. Došli smo u ranu zoru doma kod dragoga. Nešto je pjevao oko 7 u jutro "Šta si mi u vino stavila..." thumbupcerekkiss
Ma moram ipak priznati da mi je bilo zanimljivo. Nisam nikoga poznavala tamo, sve nepoznati oko mene. A meni je to baš i pasalo. Da vidim malo kako ljudi dišu...
Nisam uopće spavala, a nisam niti jutros. Sada jedva čekam ići naspavati se sutra jer opet idem na nekakav razgovor za posao. Sutra. Koji posao, pričati ću za koji dan. Neka ostane malo nedorečeno. Onako za sebe..

ZAŠTO JE VEĆINA STARIJIH LJUDI TAKO AROGANTNA?


Jutro oko 7 sati. Ulazim u bus. Dajem krupne novce, kondukter nema sitnoga. Sjednem i kopam po novčaniku. Želim mu pomoći i učiniti svoje malo dobro djelo za taj dan ako ništa drugo. Vadim 2 po deset kuna, 3 kovanice sa medvjedićima i brdo kovanica sa tunom. Ukupno 50 kuna. Konduikter mi daje krupnih 50 i ja odlazim sjesti negdje odozada jer stari ljudi obično sjednu napred pa da eto učinim i drugo dobro djelo za taj dan ako ništa drugo.
Nakon ukrcaja gomile ljudi, čujem neki razgovor..
Kondukter:"Jesam li nekome izvratio previše?"
Bakica:"Gospon, evo meni ste dali točno"
Kondukter:"Ajde budite pošteni i vratite mi novac ako sam nekome dao više kusura"
Bakica:"A ona gospodična koja vam je dala sitnoga?"
Kondukter:"Ma dobro je.."
Bakica:"Neka vam mlada gospodična vrati vaših 50 kuna"...
Malo mi podigoše tlak jer sam nekoliko puta provjeravala da li sam mu dala točno. I kroz sav moj trud da učinim nešto dobro i tako malo plemenito ispada da sam ga ja ne znam šta... da sam spala na to da mu uzmem nekih 10-20 kuna... Bolesno! Ma opet mi se gade neki ljudi...
I taj izraz gospodična... nisam ti ja nikakva gospodična i ako si si tako odgojila kćer/sina/unuku/unuka ne znači da sam i ja spala na tako niske grane! Nekada dajem iz svojeg novčanika za drugoga a da osoba niti ne zna, a sam Bog zna koliko sam se nekada kava naplaćala i cigareta nadavala i sada ovako nešto.. Nije pravedno i zato me to tako jako smeta.

Toliko za danas. Idem oprati skeljenu kosu i izvrnuti se krevet jer zaista sam neispavana. Malo mi je i pisanje rasprsnuto zajedno sa mislima. Idem izenergizirati svoje tijelo i um yes

Laku noć , dragi moji...zijev

- 19:53 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 18.08.2006.

PRAVO NA SEBE

Gluma. Zašto ljudi najviše vole glumiti? Čemu svo to licemjerno odjeravanje i sva ta dodvoravanja drugim ljudima? Zašto bih se ja sva trebala slomiti da bih se svidjela nekome? E baš neću!
Možda sam jedna od rijetkih koje nije strah ostati vječito i zauvijek sam. Pišem ovo jer su mi se opet izdogađale različite situacije gdje je bila potrebna gluma da bi se ušlo u zatvoreni krug ljudi. A ja baš iz principa nisam htjela. Zašto bih ja morala glumiti? Neka glume drugi da bih ja prihvatila njih, neka sakriju svoje ružne dvolične i licemjerne face kojima se samo cerekaju i pretvaraju da su ono šta nisu. Kao prvo ja uopće ne želim biti okružena takvim prevarantima! Rađe bih cijeli život provela sama i u svojem svijetu nego se trgala oko toga da me netko prihvati. mislim, u čemu je problem? Ili ti se sviđam ili ne. Tko voli nek izvolikaže dobra stara poslovica- samo problem je šta ljudi nisu dovoljno hrabri da bi je se držali. S bilo bi dobro da budemo ono što jesmo i ne prepuštamo svoje intelektualno-duhovne sposobnosti u ruke prevaranata. Čemu takvo smeće u našim životima?
Imala sam more prijatelja i prijateljica. Barem je ta slika tako izgledala. Onda sam ( ima tome već nekih 7 godina) srezala svve to u korjenu. Ono što imam sada čini me najsretnijom osobom na cijelome svijetu ( barem se tako osjećam). Udaljivši se od tih malih parazita svojega života, otkrila sam sasvim novi život u sebi. Okrenula sam se k sebi i počela saznavati cijelu priču koja me čini ovime što sam sada. Uz naravno pokoju težu bobu koja se uvijek javi s vremena na vrijeme, uz pokoju suzu u oku, uz pokoju dilemu... ali i uz pokoji osmjeh, uz pokoji osjećaj mira i blaženstva, uz osjećaje ispunjenja koje su učinile da se izgradim u nešto veće i bolje od onoga šta sam bila nekada.
Osjećam se kao da sam nekakvo djelo u rukama umjetnika. A to djelo i autor sam ja sama. I volim voditi život onakav kakav meni paše, voliti one stvari koje volim činiti javno, reći na sav glas i cijelome svijetu da sam ovo ja. Image Hosted by ImageShack.us
Ali nevjerojatno pa se ipak uspijem naći u stuaciji kada mi neki ljudi žele nametnuti onaj osjećaj da sam ja kriva za neke stvari, da sam ja ta koja ne vidi ispravno, da sam ja ta koja je zla pa je eto odlučila biti ono što jesam. A najgore je šta bih se ja trebala dodvoravati takvima. Ma nema šanse!!
Od takvih stvari nije da bježim ali ne mogu ih trpjeti dugo. Imam sve živce i svo strpljenje ovoga svijeta i zaista sam otvorena za svašta.. ali kada se od mene zahtijeva da budem liberalna šrema onima koji mene pljuju kada ja sama želim biti takva onda dižem sablju u ruke i krećem u pokolj! Ne ubijem nikoga, bez brige nono Samo se držim sebe i onoga šta jesam, postupam iskreno i bez nekih cifranja. Dosta mi je laži pretvara u ovim našim skučenim životima.

Ja imam pravo biti ono što jesam i imam pravo da živim!

- 20:29 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 15.08.2006.

Naše male svakodnevnice

Pa hajdemo onda maknuti dane žalosti sa bloga. Iskreno, dani žalosti su prošlo nakon jednog dana kada sam sagledala neke stvari malo realnije i pomirila se sa samom sobom. Međutim razlog mojeg «ne-pisanja» je više prirode. Pucala mi je veza ili nisam uspijevala uloviti vremena da budem sama i na miru.

U glavnom, da skratimo..

Ovaj tjedan izvela sam prvu depilaciju bikini zone na drugoj osobi. Vrlo čudno iskustvo. Pomiješajte bol i smijeh..

Otišla sam u knjižnicu i posudila knjigu onako iz jedne vrste psihologije. Knjige mi često daju odgovore na one situacije i pitanja na koja se sama ne mogu sjetiti ili kada vidim da se jako vrtim u krug sa osobnim negativnostima. Knjiga mi je pomogla da shvatim neka tuđa razmišljanja ali i svoj stav prema nekim tako sitnicama u životu. Ali smeta me šta u većini knjiga autor želi uporno nametnuti svoje stavove. Tako da se i u najzanimljivijoj knjizi nađe nešto na šta uvijek pazim. Ne pokleknuti tuđim svjetonazorima. Razmisliti i o na prvi pogled najpametnijoj teoriji.

Zaključila sam da treba vjerovati snovima u potpunosti. Barem u mojem slučaju. Samo se treba malo pozabaviti simbolikom i razvijati intuiciju što je više moguće. Ne može meni netko reći da su to gluposti kada se iz dana u dan sve više uvjeravam da je istinito sve što sanjam. Dragome sam ispričala jedan kratki san od prije 2-3 dana. Prvo je rekao da zaista svašta sanjam ali najjača je stvar šta se sve odigra na način na koji sam sanjala situaciju. Ne pričam ja sada o velikim proročkim ili šta ti ga ja znam kakvim snovima. Ja pričam o onim sitnicama iz snova kojima poručujem samoj sebi podsvjesno kako se postaviti za određene stvari.
Kada smo već kod intuicije, osjećam da je preda mnom jedno razdoblje u kojemu ću zaključiti neke stvari, donesti krajnje odluke i posvetiti se novim stvarima.Image Hosted by ImageShack.us

Kada smo kod «noviteta», počinjem slikati na platnu. Naišla sam na jednu knjižaru u kojoj su akrilne boje oko 20,00 kuna ( cijela paleta osnovnih boja ) a platno je već napeto na drveni okvir tako da čim naslikam mogu staviti svojih ruku djelo na zid. Cijena je također prihvatljiva i dođe također nekih 20-ak kuna. Sada jedva čekam nabaciti nešto na to prazno platno. Točno kao da me zove :»Oslikaj me..» naughty
Budem još vidjela šta ću. Razmišljam o motivu. Ili će biti nekakav zmaj u kombinacijama crne i zelene ili crvene, možda nekakav portret recimo gusar u jačim bojama, a na kraju možda ispadne neki nježni motiv u razlivenim nijansama lavande, konji u galopu, a i motiv ptica mi je lijep. Sada samo čekam kada ulovim vremena na samo i stvorim nešto.Image Hosted by ImageShack.us

Ovu subotu idem na svadbu. Zanimljivo je šta će mi to biti prva svadba u životu ( nadam se ne i posljednja). Još je zanimljivije šta ću dragoga vidjeti u odijelu hehehe! I eto onog vječnog pitanja… Šta kupiti nekome za svadbu koga nikada niste vidjeli u životu i kojeg ne poznajete? Možda dobiju i sliku na platnu smijeh

Kako se bliži jesen, tako i ja razmišljam kako bi bilo pozabaviti se u životu nečime u čemu smo najgori. Kako razbiti sliku u glavu koju smo stvorili i kako razviti sebe kao čovjeka u onim stvarima u kojima smo najgori ili nismo nikakvi da bolje kažem.
Nakon druženja sa Nency, popivši kavu od nekoliko sati sjedenja u omiljenom kafiću, dogovor je pao da bi bilo odlično upisati neki strani jezik koji mi ne leže baš najbolje. Više sam za matematiku. Mislim da ću upisati tečaj njemačkog jezika ali budemo još vidjeli. Sve ovisi o financijskome stanju, o vremenu koje juri nekuda iza ugla, sve ovisi o nekim luckastim faktorima. Ah, ništa… budem vidjela šta će mi moji snovi poručiti uskoro wave

- 12:01 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2006.

Nije mi ništa, samo sam malo žalosna..

Kada bi itko znao koliko sam ja tužna osoba danas.. Toliko ružnoga i toliko bolnoga u ovoj godini. Svake godine početkom prvog mjeseca pokušavam zamisliti boju koja bi okarakterizirala godinu koja je predamnom. Ne znam zašto ali ovu godinu vidjela sam u jednoj prljavo zelenoj nijansi, prošaranu sa sivim i tamnim nijansama neke prljave boje. I zaista tako je, za razliku od lani. Ova godina mi nije donesla puno dobroga niti lijepoga. Sami krahovi jedan za drugime, sami problemi i same tragike gdje god da pogledam. žalosna sam šta nisam dobila posao. Opet. Žalosna sam jer znam da bih svoj posao vršila kako treba. Žalosna sam što mi tata nije direktor neke firme. Žalosna sam što sva moja znanja i sve moje vještine nisu dovoljne u svijetu korupcije i privatizacije. Žalosna sam što gledam ljude koji pate oko mene iz istih razloga. Žalosna sam što me sve to boli i što ne mogu pomaknuti se sa jedne točke. Žalosna sam jer dajem sve od sebe a ne dobivam ništa. Žalosna sam što se nemam kome pojadati jer drugima je i gore nego meni. Ili ne razumiju jer nisu u mojoj koži. Žalosna sam što je sve to ovako. Žalosna sam što ne mogu usrećiti roditelje koji su toliko ulagali u mene. Žalosna sam što mi se srce para kada vidim mamu kako skriveći plače. Žalosna sam zbog svih strahova mojeg oca. Žalosna sam što ne mogu niti malo ublažiti stvari. Osjećam se beskorisno i kao višak. Image Hosted by ImageShack.us
Najradije bih zaspala na nekih 8 godina ako je toliko potrebno da izađemo barem malo iz ovih kriza. Htjela bih se probuditi u svijetu u kojem čovjek čovjeku nije vuk, svijet u kojem se dijeli prema zaslugama i trudu, kako bih se htjela probuditi u svijetu ljepote i čistoće. Bez magle, bez boli, bez tuge i patnje. Samo čisti svijet istine..ništa drugo nego istine.

- 15:24 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 05.08.2006.

5. kolovoz 2006.

Jedan od onih gorko/slatkih dana. Dosta je bilo tužnih priča.

Praznik. Rat. Stradavanja. A je se pitam neke stvari.
Sjetila sam se jedne žene koja je zagovornica Međugorja, religije, vjere. Razgovarala je sa jednim čovjekom koji je bio u ratu. Ona je započela ratne teme i onako u razgovoru rekla da bi trebalo pobiti sve srbe i njihovu nakoćenu djecu. Čovjek joj je odgovorio da on koji je bio u ratnom zarobljeništtvu 2 godine, koji je dobio geler u glavu, kojeg su tukli i zlostavljali te bjesomučne 2 godine da se ne slaže sa njom. Da ima ljudi koji su plemeniti i dobri isto kao što ima zlih ( a tako je svugdje ako se mene pita; ima nas svakakvih po svukuda) i da djeca ne zaslužuju takve stvari.
Razmišljam na današnji dan kako netko tko je veliki vjerski čovjek/žena može zatirati vrata sreći nečije djece ma kako im roditelji zli bili, nije li ono ljudsko u čovjeku, ono duhovno i toplo upravo ono šta bi nas spriječilo da budemo takvi monstrumi i tako velika čudovišta? Gospođo, sramiti se možete!

Kod dragoga sam, on je na terenu cijeli dan i neću ga vidjeti do na večer. Njegovi roditelji veliki su "hrvati". Moj muški roditelj prošao je više nego oni svi skupa ali nikada nije bio za vlike čistke, za velike neobjektivne zaključke da treba klati i slično. Iako zasluuje i ima više prava reći takvo nešto on nikada nije rekao. Moj muški roditelj je žalostan. Osjeća se napuštenim. Osjeća nepravdu i bol. Moj tata boji se za našu budućnost i ne vidi puno dobroga negdje... za nekoliko....
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
U domu mojeg najdražeg, ja tražim da mi se da svijeća. Palim najvću bijelu svijeću za sve onekoji su poginuli. Ali ne samo za nih. Palim ju za sve one koji su patili, bili ranjavani, mučeni. Zapalit ću najbjeliju svijeću za njihove obitelji i njihove najmilije. Najčišća svijeća da ih vodi kroz život i dade im trunčicu svjetlosti u tmurnim danima nepravde. Zpalit ću svijeću za obitelji svih onih koji su preživjeli. Za sve one koji pati. Za sve žene takvih ljudi da smognu snage živjeti takav život. Za njihovu djecu da se ne izokrenu na opačinu. Zapalit ću svijeću bijele boje čistu kao ljubav koja nam svima toliko nedostaje.

A sve to na sramotu velikim ljudima koji su tako maleni u mojim očima. Uski, suhi i prazni. Možda bi i njima trebalo zapaliti svijeću. Uvijek postoji nada za sve nas.

Dragome sam pospremila ormar. Uvela sam malo organizacije u njegov život. Sretna sam i jedva čekam da ga razveselim tim malenim činom. Nakon napornog dana na poslu da dođe kući sretan. Da mu ponudim šalicu tople kave. Da zapalimo koju cigaretu i sami pričamo o sreći i životu koji nas čeka. Pa makar bila samo mašta ili najcrnija zbilja. Moj dragi također je sudjelovao u ratu..

- 12:53 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

TOP LISTA

Postoje mnogi ljudi u mojem životu koje susrećem svaki dan ili barem redovito po nekoliko puta tjedno. Sa svim tim ljudima komuniciram, razgovaramo, družimo se i ja ih volim i poštujem.
Ali tako me nekada znaju iznervirati da se čudim samoj sebi kako me neke sitnice mogu tako lako bocnuti.
Image Hosted by ImageShack.us
TOP LISTA SITNICA KOJE SU MI OVAJ TJEDAN NJEŽNO DIZALE TLAK:

1.) Svestranost= to je kada se sa svačim baviš po malo na kilavi način !!?puknucupuknucu
2.) Nježno zelena boja ne paše uz zavjese na kojima piše :"Uz mene paše nježno zelena boja"
Objašnjenje: po kiši sam nosila prenatrpani ruksak, 3 kutije puzli od po 1500 komada, kišobran, mobitel
iz svojeg grada u drugino
3.) Muhe koje su se zavukle u stanove nakon što je vani zahladilo. Bude me na taj način da plaze po mojem
nosu svako jutro i škakljaju me kada god stignunamcor
4.) Kao zadnja budala po kiši obavljam poslove za brdo ljudi a onda osoba koja je po cijele dane doma i
doslovce ima vremena da sjedi na toplome i suhome i zeza Sophianu kaže kako joj se NE DA sići na
haustor nego da ja dođi kod nje doma da joj dam tu neku stvar po koju sam išlaburninmad
5.) Kada te neka osoba terorizira manijakalno iz dana u dan. Zamisli ovaj početk dana: ustaneš se i poželiš naravno prvo otići na wc, popiti gutljaj kave, zapaliti možda cigaretu i sl. A onda se pored tebe nađe osoba koja bi da joj pričaš i zabavljaš ju a ti još spavaš na pola. I ti počneš zabavljati osobu nekako refleksno da stvar bude još zaniljivija. A onda ta osoba se pobere i kaže da ide spavati.headbang
6.) Pospremaš najzatrpaniji dio kuće sa najviše raznoraznih bekica a onda se nađe osoba koja će se izjasniti da nemoj baciti taj tranzistor ( koji ima doslovce 35 godina) jer na njemu se još uvijek mogu presnimavati kazete ( da spomenem uopće da se kazete ne mogu slušati na njemu), da se može slušati radio ( da spomenem uopće da je teško naći 2 poštene stanice na njemu?) i da je to sasvm još fini tranzistor... osoba koja ne želi da bacim neke SVOJE stvari koje mi samo zauzimaju prostor.. a prostora mi taaaakoooo trebaaaa yes
7.) Kada dolazim na intervju za posao kao kandidat ( od nas 5 ) koji ima najviše kvalifikacija za posao a već znaš da će ga dobiti neki tatin sin koji ne zna niti zablejati kad ga se nešto pitazaliven
8.) Kada počne padati orkanski pljusak na dan kada moram ići na intervju za posao eek
9.) Thompsonova deranja svakih par minuta (šta je da je-nervira me takva muzika kada ju slušam od svih, od svakuda, na sve načine i po cijele dane)zujo
10.) Podignula sam ton glasa na osobu koja to nije zaslužila i bilo mi je žao no..ali ispričala sam se tako da je to na zadnjem mjestu po težini nerviranja oko sitnica kiss

Ali sam zato našla sliku koja me je oraspoložila za sve ove stvari! :rofl:
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 07:14 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 02.08.2006.

TUĐE MISLI I POTREBA ZA SAMOĆOM

Prije nekoliko vikenda dragi i ja išli smo na vikend. Hmmmm bolje bi bilo reći da sam ja bila ta koja je bila na vikendu.

Situacija je krenula tako da je on išao pomagati kod gradnje kuće prijatelju. Ta kuća nalazi se u blizini kućice u kojoj je živjela njegova baka koja je preminula zimus ( i da, to je bio prvi sprovod na kojem sam bila ). Plan je bio da budem tamo pa kada završi sa svojim dijelom posla da ostanemo do nedjelje. Znači neka 2 dana. Čemu sam se ja jako veselila jer već sam bila željna toga da budemo malo sami od svih i svega. Njegova prebukiranost poslom, moje neke obaveze ( što pretpostavlja novi post), uvijek okruženi voljenim ali i nekim manje poželjnim ljudima oko sebe, vrijeme koje juri kao ludo… sve to dovede često u situaciju da se zaželim samoće. Ali mislim da je to situacija poznata svim ljudima današnjice. Barem većini. No dobro.

Stigavši u kućicu, zaljubila sam se na prvi pogled. Nigdje prometa, nigdje asfalta i jurnjave i gužve. Nigdje nikoga. Samo priroda. Čisti zrak, okružena zelenilom i cvijećem, nebo izražajnije plave boje, miris trave (ok, priznajem, i koje kravice.. wink ) – sve mi je to nedostajalo.
Dio dana ostala sam sama. U nepoznatom okruženju. Hvala Bogu što mi se dragi pobrinuo da imam nešto za popapati, osigurao je veliku dozu kave a imala sam i nekakav radio koji mi se ruku na srce nije niti dao paliti.

Nakon što sam oprala prozore, pomela i obrisala prašinu krenula sam u istraživanje. Moj dragi je u toj kući proveo jedan kraći period svojeg života. Nakon rata koji ga je zahvatio sa nekih jedva napunjenih 18 godina, izlaskom iz vojske živio je kod bake neko vrijeme. To mi je dalo da osjetim jedan njegov dio života koja nisam poznavala do sada. Prvo što sam ugledala u njegovoj bivšoj sobi bio je ogroman ormar u kojem se je nalazilo ponešto knjiga. Nisam recimo znala da je on netko tko bi čitao «Mi djeca sa kolodvora Zoo». Čak sam se iznenadila i svim tim posterima po zidovima. Slike iz PC časopisa, BUG-ova i sl. Nasmijala sam se kada sam vidjela njegovu sliku iz DVD-a ( on je vatrogasac a ja sam zaštita od požara!). onda sam ugledala knjige iz filozofije. Nikada ne bih rekla da je on sklon takvoj literaturi, pogotovo jer govori da filozofi ne rade ništa pametno nego filozofiraju nut Ali shvatila sam da je dobro znati što osoba voli čitati, koju vrstu literature. Po tome mogu osjetiti barem dio njezinog mišljenja i pogleda na svijet oko sebe. Jednom mi je rekao kako obožava čitati SF romane, svijet nečega vanosjetilnog mu škaklja maštu, obožava slikati izmišljene likove i sl. Svidjelo mi se je to kod njega.

Nakon letimičnog čitanja vrlo zanimljivih knjiga od kojih sam neke čitala prije podosta vremena, te nakon ugodno provedenog vremena otišla sam nešto pojesti. A nakon hrane najdraže mi je malo leći. Bacivši se u ogroman starinski bračni krevet pretrpan onim starinskim poplunima i jastucima plavog kariranog uzorka, osjetila sam s potpuno opušteno. Pogled je lutao kroz otvorene prozore čiji pogled je doslovce pucao na šumovite predjele i predivne zelene livade. Sluh je upijao tišinu olabavljenu pjevom tek nekoliko ptica. Užitak!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Onda je krenulo. Čula sam svoje misli. Nakon nekog podužeg i bolno stisnutog perioda u kojem su me pokušali ugušiti svi ti problemi i šokovi, morala sam prepustiti mislima da izađu na vidjelo. Tek ovako opuštena, uspjela sam propustiti sve ono nataloženo u sebi da vidim što to nosim u duši. Slike su počele padati kroz moje oči, svijet se okretao u ritmu bola. Razdirući dio nedavne prošlosti počeo se je sam od sebe ponovno proživljavati. Nisam se htjela boriti protiv toga svega. Čak sam htjela da u još većoj mjeri počne curiti iz mene. Neka izađe jednom zauvijek. I neka se više nikada ne vrati.

Suze su tekle dok sam ležala u toj predivnoj postelji….

Čak mi je i bilo drago što mi najdražega nije bilo dok sam se prepustila čišćenju. Nisam htjela čak niti utjehu. Samo sam htjela proći kroza sve to i vidjeti šta se to odigralo. Htjela sam pobijediti demona prošlosti. A bio je odvratno gorak i bolan.
Nakon nekoliko faza uspomena, završila sam patnju sa opuštanjem. Opet sam pogledala kroz prozor. Ptice su i dalje pjevale. Priroda je i dalje bila uz mene. Osjetila sam utjehu. Osjetila sam olakšanje. Život ide dalje.

Ustala sam se i skuhala si kave.
Zapalivši cigaretu, pomislila sam da li je istinito kada bih rekla da je čovjek mlad onoliko koliko ima stvari u životu koje ga vesele..?

Dragi se je vratio popodne. Uživali smo ostatak slobodnog vremenakiss. Ova samoća bila je potrebnija meni da se preispitam oko nekih stvari nego što je bila potrebna nama da uživamo u našoj ljubavi.

Sada se samo pitam zašto ljudi toliko trebaju biti sami i na miru da čuju sami sebe. Ispada kao da mogu upijati tuđe misli i prevesti ih na sebe. Pokupiti svakakve frekvencije i svakakvo smeće. Čak i da pokupimo nešto dobro, pametno i lijepo… opet nije to to jer nismo MI ti koji smo došli do određenih zaključaka. Mi smo samo pokupili nečije TUĐE misli.
Zastrašujuće zar ne?

- 20:22 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga


Blog Sophiana posvećen je životu i svakodnevnim razmišljanjima jedne


Free Web Counter

Free Web Counter

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr