utorak, 15.08.2006.
Naše male svakodnevnice
Pa hajdemo onda maknuti dane žalosti sa bloga. Iskreno, dani žalosti su prošlo nakon jednog dana kada sam sagledala neke stvari malo realnije i pomirila se sa samom sobom. Međutim razlog mojeg «ne-pisanja» je više prirode. Pucala mi je veza ili nisam uspijevala uloviti vremena da budem sama i na miru.
U glavnom, da skratimo..
Ovaj tjedan izvela sam prvu depilaciju bikini zone na drugoj osobi. Vrlo čudno iskustvo. Pomiješajte bol i smijeh..
Otišla sam u knjižnicu i posudila knjigu onako iz jedne vrste psihologije. Knjige mi često daju odgovore na one situacije i pitanja na koja se sama ne mogu sjetiti ili kada vidim da se jako vrtim u krug sa osobnim negativnostima. Knjiga mi je pomogla da shvatim neka tuđa razmišljanja ali i svoj stav prema nekim tako sitnicama u životu. Ali smeta me šta u većini knjiga autor želi uporno nametnuti svoje stavove. Tako da se i u najzanimljivijoj knjizi nađe nešto na šta uvijek pazim. Ne pokleknuti tuđim svjetonazorima. Razmisliti i o na prvi pogled najpametnijoj teoriji.
Zaključila sam da treba vjerovati snovima u potpunosti. Barem u mojem slučaju. Samo se treba malo pozabaviti simbolikom i razvijati intuiciju što je više moguće. Ne može meni netko reći da su to gluposti kada se iz dana u dan sve više uvjeravam da je istinito sve što sanjam. Dragome sam ispričala jedan kratki san od prije 2-3 dana. Prvo je rekao da zaista svašta sanjam ali najjača je stvar šta se sve odigra na način na koji sam sanjala situaciju. Ne pričam ja sada o velikim proročkim ili šta ti ga ja znam kakvim snovima. Ja pričam o onim sitnicama iz snova kojima poručujem samoj sebi podsvjesno kako se postaviti za određene stvari.
Kada smo već kod intuicije, osjećam da je preda mnom jedno razdoblje u kojemu ću zaključiti neke stvari, donesti krajnje odluke i posvetiti se novim stvarima.
Kada smo kod «noviteta», počinjem slikati na platnu. Naišla sam na jednu knjižaru u kojoj su akrilne boje oko 20,00 kuna ( cijela paleta osnovnih boja ) a platno je već napeto na drveni okvir tako da čim naslikam mogu staviti svojih ruku djelo na zid. Cijena je također prihvatljiva i dođe također nekih 20-ak kuna. Sada jedva čekam nabaciti nešto na to prazno platno. Točno kao da me zove :»Oslikaj me..» 
Budem još vidjela šta ću. Razmišljam o motivu. Ili će biti nekakav zmaj u kombinacijama crne i zelene ili crvene, možda nekakav portret recimo gusar u jačim bojama, a na kraju možda ispadne neki nježni motiv u razlivenim nijansama lavande, konji u galopu, a i motiv ptica mi je lijep. Sada samo čekam kada ulovim vremena na samo i stvorim nešto.
Ovu subotu idem na svadbu. Zanimljivo je šta će mi to biti prva svadba u životu ( nadam se ne i posljednja). Još je zanimljivije šta ću dragoga vidjeti u odijelu hehehe! I eto onog vječnog pitanja… Šta kupiti nekome za svadbu koga nikada niste vidjeli u životu i kojeg ne poznajete? Možda dobiju i sliku na platnu 
Kako se bliži jesen, tako i ja razmišljam kako bi bilo pozabaviti se u životu nečime u čemu smo najgori. Kako razbiti sliku u glavu koju smo stvorili i kako razviti sebe kao čovjeka u onim stvarima u kojima smo najgori ili nismo nikakvi da bolje kažem.
Nakon druženja sa Nency, popivši kavu od nekoliko sati sjedenja u omiljenom kafiću, dogovor je pao da bi bilo odlično upisati neki strani jezik koji mi ne leže baš najbolje. Više sam za matematiku. Mislim da ću upisati tečaj njemačkog jezika ali budemo još vidjeli. Sve ovisi o financijskome stanju, o vremenu koje juri nekuda iza ugla, sve ovisi o nekim luckastim faktorima. Ah, ništa… budem vidjela šta će mi moji snovi poručiti uskoro 
- 12:01 -
