Dijete u meni
Osjećaš li nemir u zraku, koji odudara od stvarnosti?
Ne misliš li dali ponekad griješiš ili krivo nešto tumačiš?
Boli li te nekad srce kada glasa ne proizvodim i šutim?
Osjećaš li moje srce kako tuče i život da mi značiš?
Misliš li da krivo koračamo novim stazama?
Ponekad samo šutnja je dovoljna za malu sekundu istine.
Ali boli samo jedan pogled, dali osjećaš tu šutnju?
Dok ti samo pričaš o sebi, doživi malo srce pokraj sebe.
Ti si sve prošao i previše si doživio svu tu zbilju,
Prošao si svim stazama i živio si život kakvim si želio.
Dok dijete u meni se skriva i ne želi se pokazati,
Jer ne bi bilo fer, ali ipak gledala sam te dok si se selio.
Neka me ismijavaju i neka pričaju što žele, ja sam dijete.
Želim još uvijek živjeti i ne želim plakati uvijek kad nije po mom.
Ne želim i ne tražim da me shvate, nekad bi plesala plesom anđela,
Vjerujem da nekad želimo previše i trčimo za krivim snom.
Ne misliš li dali ponekad griješiš ili krivo nešto tumačiš?
Boli li te nekad srce kada glasa ne proizvodim i šutim?
Osjećaš li moje srce kako tuče i život da mi značiš?
Misliš li da krivo koračamo novim stazama?
Ponekad samo šutnja je dovoljna za malu sekundu istine.
Ali boli samo jedan pogled, dali osjećaš tu šutnju?
Dok ti samo pričaš o sebi, doživi malo srce pokraj sebe.
Ti si sve prošao i previše si doživio svu tu zbilju,
Prošao si svim stazama i živio si život kakvim si želio.
Dok dijete u meni se skriva i ne želi se pokazati,
Jer ne bi bilo fer, ali ipak gledala sam te dok si se selio.
Neka me ismijavaju i neka pričaju što žele, ja sam dijete.
Želim još uvijek živjeti i ne želim plakati uvijek kad nije po mom.
Ne želim i ne tražim da me shvate, nekad bi plesala plesom anđela,
Vjerujem da nekad želimo previše i trčimo za krivim snom.
Davno prije
Kapnula je suza tik do tipkovnice,
Osjećala je veliki pritisak u želucu.
Znala je da nije smjela dirati u prošlost,
Jer ona je tamo da ostane, ali njoj je još u srcu.
Ostala je bez zraka i polako je kleknula,
Znala je da nije važno i bilo je davno prije.
Ali nekako ju je pogodilo i značilo joj je sve,
Ta suza od prije htjela je van jer nije htjela da se krije.
Osjećaj tako prazan i ne izbrisiv, potaknut jednom riječju.
Nije važno šapuće si tiho, davno prije je to bilo.
Bol u trbuhu kao da sječe sve jače, suzo smiri se.
Zima je kucala na vrata kao i prije dok njoj se još u jeseni snilo.
Hladno joj je i tijelo joj zebe,
mala suza klizila je i na usni stala.
Dok malo prije je plakala od sreće,
Sad boli istina, bi mijenjalo nešto da je prije znala?
Osjećala je veliki pritisak u želucu.
Znala je da nije smjela dirati u prošlost,
Jer ona je tamo da ostane, ali njoj je još u srcu.
Ostala je bez zraka i polako je kleknula,
Znala je da nije važno i bilo je davno prije.
Ali nekako ju je pogodilo i značilo joj je sve,
Ta suza od prije htjela je van jer nije htjela da se krije.
Osjećaj tako prazan i ne izbrisiv, potaknut jednom riječju.
Nije važno šapuće si tiho, davno prije je to bilo.
Bol u trbuhu kao da sječe sve jače, suzo smiri se.
Zima je kucala na vrata kao i prije dok njoj se još u jeseni snilo.
Hladno joj je i tijelo joj zebe,
mala suza klizila je i na usni stala.
Dok malo prije je plakala od sreće,
Sad boli istina, bi mijenjalo nešto da je prije znala?
U trenu
Kako spasiti život, i zaboraviti sve ružne riječi,
Ili pak one ne izrečene koje najviše bole.
Zna i sama da pogriješila jer ipak žao joj je.
Kako smanjiti povišeni ton, dok tužne oči mole.
Gdje smo pogriješili, kojim putem smo krivo skrenuli.
Razgovarate, a glas ne proizvodite i suze krenu.
Dok on krene lijevo a ti uvijek desno, kako pomoći?
Kada prekineš sve s onim kojeg slijediš, slomiš se u trenu.
Ne želimo priznati da nije sve isto i nema izbora,
Na kraju se pitati zašto je uopće došla, gdje smo pogriješili?
Spasi ovaj život što vapi za pomoći i nagradi srce svoje.
Zagrli čvrsto i reci pogriješili smo jer nismo znali.
Zalijevaj prijateljstvo jer kao ljubav je ona ista,
U trenu snovi ti se sruše i shvatiš da uvenulo je sve.
I ruže one što zajedno sadili smo a i ona misao neizrečena.
Oblaci u trenu prekriju i ono malo sreće, a oni i to malo prebole.
Ili pak one ne izrečene koje najviše bole.
Zna i sama da pogriješila jer ipak žao joj je.
Kako smanjiti povišeni ton, dok tužne oči mole.
Gdje smo pogriješili, kojim putem smo krivo skrenuli.
Razgovarate, a glas ne proizvodite i suze krenu.
Dok on krene lijevo a ti uvijek desno, kako pomoći?
Kada prekineš sve s onim kojeg slijediš, slomiš se u trenu.
Ne želimo priznati da nije sve isto i nema izbora,
Na kraju se pitati zašto je uopće došla, gdje smo pogriješili?
Spasi ovaj život što vapi za pomoći i nagradi srce svoje.
Zagrli čvrsto i reci pogriješili smo jer nismo znali.
Zalijevaj prijateljstvo jer kao ljubav je ona ista,
U trenu snovi ti se sruše i shvatiš da uvenulo je sve.
I ruže one što zajedno sadili smo a i ona misao neizrečena.
Oblaci u trenu prekriju i ono malo sreće, a oni i to malo prebole.
