Barba Mišo

Tek je koncem prošlog stoljeća, dakle dva milenija nakon zapisivanja ove glose, znanstveno definirana teorija kaosa koja tvrdi upravo to - nesklad između ulaznih veličina i njihovih učinaka. U najkraćem: uzroci i njihove posljedice mogu biti za nekoliko redova veličina različiti. Ptimjer leptirovih krila koja svojim nježnim pokretima mogu pokrenuti orkansko nevrijeme, već je opće mjesto u ovoj suvremenoj teoriji.
Naravno da je svako od nas primjećivao i na vlastitoj koži osjetio istinitost ove glose: stvari oko nas nisu u srazmjeru veličine i njihovog značenja po cjelinu. Pogledamo li vagu na kojoj se mjere papaline, vidjet ćemo da strana na kojoj je uteg prevaguje sve do onog trenutka kad dodana još jedna mala, neznatno teška ribica, ne preokrene to stannje u korist druge strane. Takvih primjera je bezbroj.

Neke spoznaje danas nam izgledaju toliko samorazumljive da ih i djeca lako usvajaju a trebala je sva genijalnost najvrsnijih umova u povijesti da ih definira. Od klasičnih primjera geocentrizma, heliocentrizma do suvremenog uvida u oblik svemira sve do najbizarnijih svakodnevnih stvari oko nas, čije je otkrivanje čekalo stotine generacija.

Trebalo je proći dvije-tri tisuće godina da se mudrost ove glose i znanstveno uobliči, mada su je i intuitivno i na temelju iskustva primjećivali ljudi od pamtivjeka. Ono što ohrabruje jeste činjenica da čovjek može na kognitivnoj razini opisati pojave za koje nema čvrstih dokaza. Ono što obeshrabruje: ponekad je potrebno sedimentiranje ikustva brojnih generacija da bi neke istine postale „prirodnim stanjem“ i samorazumljivo logične.

ps. Neka nam u razumijevanju ovog ogleda pomogne još jedan častan svjedok:
"Najveći paradoks znanstvene revolucije sastoji se u tome što su stvari koje je danas lako pojmiti i djeci u školi.., stvari koje nam se čine kao neopozivi, prirodni načini tumačenja univerzuma... tokom stoljeća predstavljale neriješenu zagonetku i za najveće umove."
(H.Bateford, Porijeklo moderne znznosti)

-MD-MMVII-