utorak, 02.02.2016.

7. poglavlje -

Posvećeno svima vama koji ste dio divnog društva, divnog mjesta, utočišta gdje smo svi bježali upravo od stvarnosti, i posvećeno svima vama koji još uvijek pamtite i koji niste zaboravili svoj drugi društveni boravak. :) *volim i mislim na vas iako ste mi daleko*


Sjedili smo na večeri kad je ravnatelj Macmillian kucnuo žlićicom po svojoj čaši. Naš ravnatelj koji je naslijedio slavnog Dumbledorea, nije se potpuno razlikovao od njega. Iako je njemu kosa bila kraća i stršila na sve strane i nije imao naočale, bio je moćan, i znao je procijeniti što je dobro a što loše. Uvijek je znao što netko misli kada mu netko laže. To je ono što sam jako cjenila kod njega.

-Imam malu obavijest prije nego što počnemo s našom finom i slatkom gozbom. Bio bi red da nakon dugo godina pozdravimo učenika i učenicu koji su do danas bili na razmjeni u Durmstrangu, te jednu pridošlicu koji se k nama preselio za stalno. Dakle Emanuelle Wiliams, možeš se pridružiti svojim kolegama u Ravenclawu..- ravnatelj je zastao kad je plavokosa djevojka otrčala k svojim prijateljicama -..te Damian Hawk, ti se pridruži svojim Slytherincima.-

-Damian?- pitao je Zabini, Ozzie se zagrcnuo a Malfoy se izderao –HAWK!- svo troje je otrčalo, očito poznaniku da ga pozdrave.

-A odakle se oni znaju?- pitala je Nette zbunjeno

-Pa on je bio prvu godinu tu ali je izrazio želju da ode na razmjenu u Durmstrang kad se radio popis zainteresiranih. Bio je s nama u sobi, i bio je jako blizak s Malfoyem i Zabinijem i Ozziem. Mislim da su se on Malfoy i Zabini od prije znali. Ja sam ga tek tada upoznao.- rekao je Starz i sa osmjehom dočeko starog prijatelja koji je sjeo preko puta njega

-Ljudi, vi koji ga neznate, ovo je Damian. Ovo su Elizabeth.- kimnula sam glavom -..Nette, Dana, Damaris i Elbereth. – rekao je Ozzie

Vjerojatno novi član društva bio je visok i imao je dužu smeđu kosu, i lijepe zelene oči. Meni je trenutno izgledao kao dijete koje je upravo stiglo u Disneyland. Nasmijala sam se na tu usporedbu.

-Danas imamo tulum.-rekao je Malfoy uzbuđeno što opet vidi svojeg prijatelja

Utišali smo se kad je ravnatelj nastavio govoriti. Nismo obraćali pažnju.

-Da.- šapnula je El -..trebao bi nam se pridružiti.- rekla je namignuvši mu

Pogledala sam Ozzia, vilica mu se ukočila i šaka mu je bila stisnuta.

Pa, uspjeva joj.

-SLYTHERIN!- čula sam dobro poznati glas starog klobuka koji je razvrstavao učenike po domovima.

-Što slytherin?- Pitala sam i primijetila kao nam se približava crnokosi dečko jače građen, s pogledom prema dole. Djelovao je sramežljivo. Sjeo je na jedino prazno mjesto, sjeo je do mene. Pogledala sam ga ispod oka

Tko si ti da sjedneš do mene?

–Vernon Ferrer.- grubim glasom rekao je pružeći mi ruku

Odmjerila sam prvo njega a zatim njegovu ruku

-Elizabeth- rekla sam. Dajući mu ruku

Malfoy i Ozzie su ga interesantno gledali. Oni njega ja njih.

Maknula sam pogled jer sam primijetila da svi oko mene nešto trpaju u usta. Nisam ni shvatila da je večera na stolu pa sam počela grabiti sve što mi je došlo pod ruku. Bila sam nevjerojatno gladna. Ozzie, Starz, ovaj novi Hawk i Zabini, uživljeno su razgovarali o nekoj meni nepoznatoj temi.

***
Prije nego što sam krenula gore spremat se za tulum otišla sam do Ravenovog stola. Tražila sam djevojku smeđe kose bademastih očiju. I pronašla sam je. Sjedila je prekoputa one plavuše koja je došla s Damianom. One Emanuelle.

-Bok Kota.- pozdravila sam

-Hej Lizzie, kako tvoje prefektske dužnosti?-

-Jako dobro, jako dobro no slušaj me..-počela sam -..večeras je tulum u sobi potrebe, pa dofuraj i Franka.- rekla sam

-U redu, doći ćemo.-

-Odlično – rekla sam i planirala odlazak kad odjednom..

-Khm! Khm!-

-O oprosti Ema, ovo je Elizabeth, Elizabeth ovo je Emanuelle..- rekla je Kota crvenivši se

-Samo Ema.- rekla je i ošinula Dakotu pogledom.

-Drago mi je - rekla sam tipično neljubaznim tonom

Mahnula Dakoti u znak pozdrava te napustila Veliku dvoranu.

Stajala sam ispred nje i čekala Jamesa.

-Bok Minnie.- pozdravio me netko tko je bio iza mojih leđa

-Kako si me to nazvao?-

-Tvojim imenom?-

-A odakle ti pravo da budeš bahat?-

-Ti si prva počela.-

-Prestani Maxis.-

-Čekaš Jamesa?-

-Zašto te to briga?-

-Zato što te već duže vrijeme gledam kako se mučiš čekajući a on je gore.-

-Hvala na informaciji.- rekla sam i okrenula se na peti

-Odvest ću te k njemu ako ga baš, baš, baš stvarno trebaš-

-Kamo k njemu?-

-Gore do kule.- rekao je kao da sam skrenula

-U redu.- rekla sam nezainteresirano

Muški pogled, krasno.

-I kako si ti?- pitao je nakon čak petominutne šutnje

-Dobro.-

-Znaš kultura ti je na razini, ne ček, uopće nije na razini. Inače se još kaže hvala, ti?-

Provocirao je

-Znaš da me stvarno briga što ti misliš o mojoj kulturi, i znaš, ne volim provokatore.-

-Uh, moj najdraži hobi.-rekao je namignuvši

-Krasno.- rekla sam

-Znam hvala.-

-Nisam rekla da si ti krasan nego.. mah zaboravi.-

Nasmijao se. Super, sebi je bio zabavan a meni je pilio živce do iznemoglosti.

-Evo nas. Pričekaj sekundu, odma se vratim, lutkice.-

Izvadila sam štapić.

-Nemoj se igrati s opasnim stvarima.- rekao je blago

-Za tebe sam Elizabeth!- rekla sam

-Na zapovijed gospođice.- namignuo mi je i nestao iza portreta neke debele babe u rozoj haljini.

Hodala sam gore dolje da ubijem dosadu.

-Možeš li molim te prestati, ideš mi na živce.- rekla je ona debela baba

-Joj daj zašuti.- rekla sam tiho

-Čula sam to!-

Pitaj jel' me briga.

-Samie?-

E od ovog glasa mi se ledila krv u žilama. Nisam obraćala pažnju.

-Hej Sam.- pozdravio me James kad je izašao s Maxisom

-O nismo se dugo vidjeli ljepotice.- namignuo mi je Maxis

-Da, predugo.- rekla sam sarkastično

Albus je bijesno odjurio u društvenu prostoriju Gryffindora

-Reci.- obratio mi se James koji je do maloprije pratio mlađeg brata pogledom

-Danas je tulumarka u Sobi potrebe pa dođi s curom.- rekla sam

-Oh, oke, a odakle tebi informacija tog sadržaja?-

-Aj ne glumataj.- rekla sam i krenula dolje

-A ja nisam pozvan?- nakesio se Maxis

-Maxisu, uvjerena sam da ćeš mi biti pratnja.- rekla sam sarkastično

-E moj prijatelju, mislim da te ona ne šljivi ni nula cijelih nula točka nula, nula posto.- potapšao ga je James po ramenu

-Imat ću ja nju kad tad.- rekao je tiho, ali ne dovoljno da ga nečujem

Nasmijala sam se.

Dobar vic

***

Sve je bilo spremno za veliku noć mladih kako bismo to znali nazivati. S obzirom da smo Scorpi i ja prefekti, a isto tako i Dakota i Frank, znali smo da ćemo ovo izvesti lako, a iz Griffindora dolaze samo Maxis, James i njegova cura, djevojka sa šeste godine iz Ravenclawa, Ami Salinger. Nisam osobno poznavala djevojku ali rekla sam da je neću dirati iz poštovanja prema Jamesu. A i vidjet ćemo kakvo će biti stanje.
Nalazili smo se u Sobi potrebe i polako chillali prije dolaska ostalih. Malfoy je pustio neku laganu pjesmu i došao do mene.

-Mogu li vas zamoliti za prvi ples?- pitao je i ispružio ruku onako kako se to radilo prije 100 godina

Nasmijala sam se od srca.

-Možete.- rekla sam uhvativši ga za ruku

Otišli smo do plesnog podija. Zabini i Ozzie su zazviždali, a Dana i Elbereth su se smijale. Počeli smo se kretati u istom ritmu. Nisam znala da zna plesati. Uživali smo tako neko vrijeme dok nisu počeli dolaziti ostali. Prvo su došli Kota i Frank, kojeg je odma preuzela Elbereth, a zatim Emanuelle.

-Koji vrag ona radi ovdje?- pitao je Malfoy

-Ti je znaš?- pitala sam podignuvši obrve

-Ma ne, zato i pitam.- rekao je

-Ona je Dakotina prijateljica pa joj je valjda ova rekla.-

-Zanimljivo.- dodao je

Nastavili smo plesati. Primijetila sam Jamesa i Ami, a onda i ...

Ne mogu vjerovati.

-Koji vrah ON radi ovdje?- rekla sam naglašavajući riječ on

-Tko?- pitao me Malfoy gledajući u smjeru mojeg pogleda

Ozzie je došao do nas ljut kao ris.

-Odkada su Ravenclawi i četvero Griffindoraca naši najbolji priajtelji?- pitao je

-Hej! Ne diraj mi brata i šogoricu. A Maxis i mali Potter, za njih neznam, i iskreno boli me stvarno briga.- rekla sam te nastavila plesati s Malfoyem koji mi nakon Albusovog dolaska nije izgledao baš sretno.

Kad je pjesma završila, rekla sam da idem nešto popiti i otišla do šanka da uzmem jedan pivoslac. James i Ami su došli do mene, naravno njegov mali psić Maxis i Albus

-Bok James, bok Ami.- rekla sam

-Bok Sam.- pozdravili su me

-Sad se neznamo?- ubacio se Maxis

-Dobro tko te išta pitao?- odbrusila sam mu i nastavila – ne razumijem što radiš ovdje, tko te zvao uopće?- pitala sam

-Hm, da te sjetim, citiram: „Maxisu, uvjerena sam da ćeš mi biti pratnja.“ Samo sam ti htio ispuniti želju.- rekao je namignuvši

Primijetila sam da Albus izgleda loše, ali isto tako sam shvatila da to nije moja briga. Krenula sam prema svojem društvu, kad me netko uhvatio za ruku.

-Hajde odloži taj pivoslac i pleši samnom.- rekao mi je Maxis

Kako se samo usuđuje?

-Molim?- pitala sam

-Žao mi je, ona je za večeras rezervirana.- rekao je Malfoy pojavivši se niodkuda

-Nemoj više ni pomišljati na tako nešto.- rekla sam i uhvatila Malfoya za ruku te smo se zajedno udaljili

James me gledao iz daljine, primijetila sam to dok sam tražila Danu ili Elbereth, a bilo mi je i još nešto čudo, onaj novi Hawk i Emanuelle pričali su o nečem pognutih glava. Nije mi to bilo toliko čudno koliko mi je bilo čudno što logički nije ni vrijeme ni mjesto za neka sranja, a taj razgovor ličio mi je baš na to „neko sranje“.


Možda, ali možda ja ovo stvarno nastavim.
xoxo.LPJ <3


20:56 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.