nedjelja, 30.12.2007.

10,9,8...3,2,1..WooHoo..

Hohoho sretan Božić.Malo prekasno.Hehe.Ah dobro,onda sretna Nova godina!

Napale su me zločeste bakterije i virusi koji uzrokuju totalno zujanje u glavi,šmrcanje,gubitak osjeta
sluha i njuha za oko 50%,hladne ruke(koje su u biti uvijek hladne) i vruče čelo.Bolesna sam.Jej.Baš bu
mi bilo lijepo za Novu u krevetu sa našim "prezanimljivim" tv maratonom.Gledala bih ja Gospodara Prstenova,
ali sam si obečala da ću prvo knjigu pročitat.Znači jedino što mi ostaje je poslat nekoga u videoteku sa popisom
filmova za Novu.Još ih imam i na kompu masu nepregledanih pa će i to poslužit.I stvar riješena.Biti će mi super.
Kako da ne.Sama ću se doma ubit od filmova dok će svi meni dragi ljudi vani tulamarit.Piti fina pića.Ljubiti se u ponoć.
Zajedno otpratit staru i zaželit dobrodošlicu novoj godini.

To je bio trenutak samosažaljevanja.Ispričavam se na tome.

Možda,možda ako mi bude puno puno bolje i odem van.Samo postoji problemčić.Mi smo cijelu noć planirali biti vani.
A ne znam koliko mi je to pametno.Damn it.Dobro neću vas više zamarati time.Budemo vidjeli.Ahhh.

Kakva je bila 2007.?Hmm..

Novi razred je i u 2. polugodištu bio super.Zezanje,provale usred sata i sve te srednjoškolske ljepote.U učenju sam malo popustila(ne puno),ali ipak uspješno privela kraj godine.Ljeto je bilo vruče.Haha.Pa si vi mislite u kojem smislu.More sam gledala samo sramotnih 7 dana i to na predivnom Koločepu odnosno Kalamoti.Trebala sam i napokon posjetit Njemačku,tetu i bratića,aliiiiiiiiiii naravno problem zvan poskupljenje karata je uništilo moj plan.On je naime uključivao i kožne hlače pa si sad mislite.I mogu reći da mi je taj period bio dosta povoljan i sretan.No početkom škole vratili su se neki stari problemi,ah neke neriješene stvari iz prošlosti,mogu reći i da sam se malo povukla u sebe.Sve to vuče neke dublje korjene, nikad nije tako jednostavno kako se čini.I puno toga je prešučeno,zapakirano u kutije koje držim podalje od sebe,a koje bih trebala otvorit i suočit se sa sadržajem.Nadam se da ću to i uspjeti u novoj godini.Ne želim vam tu sada pisati svoje odluke i želje,ne znam moža je i malo preosobno,možda i već isforsirano.Ali napisati ću samo da dvjema predivnim osobama želim svu sreću,naročito u zajebanoj ljubavi.Njima i svim ostalim prijateljima želim da budu zdravi,sretni,da budu voljeni i da vole,da im školska godina bude uspješna,da posjete puno koncerata,da uživaju kao nikada prije.Da budu umjereni sa pijenjem i pušenjem(a jebiga osjećam se k'o tetkica) i da budu naravno tolerantni i ispunjeni životom.

A sebi želim da budem bolja osoba.Uvijek možemo bolje.

Svima vama koje ne poznajem osobno,ali poznajem preko bloga želim uspješnu novu godinu.
Znam da zvuči kao čestitka iz osiguranja.But I mean it :)

Držite fige da ozdravim,da uspješno instaliram Simse i da napišem lektiru.

Pa-pa.




The one thing we're all waiting for
is peace on earth and end to war
It's a miracle we need - the miracle
The miracle we're all waiting for today

That time will come one day you'll see when we can all be friends
That time will come one day you'll see when we can all be friends
That time will come one day you'll see when we can all be friends
That time will come one day you'll see when we can all be friends

Pozlatile ti se riječi Freddie.

petak, 07.12.2007.

Jedan posve običan dan u životu Anje K.

5 h-budilica zvoni,odnosno mobitel.Nesvjesno ga gasim i okrećem se na drugu stranu.

7 h-otvaram oči i panično gledam kolko je sati.7 je već!!Shit!!Zašto se nisam digla u 5??Trebala sam
ponovit fiziku.O da,kao svaki put.Bacam stvari u torbu,jurim dolje niz stepenice i shvaćam da sam zaboravila mobitel,
jaknu itd..Vraćam se po stvari,bacam u sebe malo muslija i jurim van.Hvala Bože stižem na vrijeme,Tea taman izlazi,
zajedno pjevamo elegije do škole."Kojim ću cviliti cvilom.."
Fish silazi iz zgrade,jedva gledajući i priča kako se jedva probudila..A tko nije?Do škole su nam se moždane
vijuge donekle probudile pa smišljamo revolucionarne ideje o cjelodnevnom markiranju i pikniku u prirodi
negdje daleko,daleko od škole.Plan propada kada pored nas protutnji profa iz hrvatskog i vidi nas kak se šepurimo.

otpr. od 8 h-1:30 h-"Dječica nisu imala prvi sat,da, ne??"Da profesore svi uglas rečemo."Ma kako samo dobra djeca!
Fakinčiči mali."I svi se slatko nasmijasmo.Na odmoru grijem se na radijatoru,Irena i ja škicamo i odmjeravamo naše tihe
patnje,smišljamo vlastitu sapunicu,i naravno izvodimo neobični,pomalo zahtjevni i kondicijski naporni pozdrav za sreću
na sljedečem satu.Nije bitno što nas svi gledaju kao da nismo normalne,što možda i nije tako daleko od istine.
Matematika.Oh happy day.Žurimo dalje,naravno u ogromonoooooom smo zaostatku,iako sam par lekcije ispred,ali nema veze..Profa je malo ubrzana,ali sreća naša što smo ju dobili jer nam je jako draga.Uglavnom zujim pod matišom,zijevam,
obraćam pomalo pozornost na ploču,shvaćam da je to negdje daleko ispred mojih trenutnih mogučnosti razmišljanja i vraćam se zijevanju."Anja,ajde na ploču."A neee protestiram,ali nema koristi."Ajde brzo,brzo nemamo vremena."Vučem se do ploče,uzimam kredu i molim Boga da zvoni.Ali neee.Pokušavam namjestiti facu "udubokomrazmišljanu" i pišem neke vrlo neobične formule po ploči.Ma ja se to samo zezaaam profesorice.Da.

Veliki odmor-vrijeme da se nešto papa,odlazak do kantine,smrdljiva svlačionica,tjelesni.Malo trčanja,razgibavanja,
odbojke i ronjena po parketu.Naime trudila sam se spasit loptu.Boljelo je,a sve je ostalo samo na trudu.Fisherica se lomi,
Hippie pada na koljena,i cereka se svojim geek smijehom.Pretpostavljam da je opet konzumirala ilegalne opijate.Kasnije imamo geografiju eli?Profesor imigrirao iz Zadra pa nas zabavlja svojim luckastim naglaskom eli.A što je to prirodni determinizam eli?Ajde objasni nam ovaj graf ti kako se zoveš djevojka u crvenoj majci eli.Križić-kružić i vješala i sat je spašen.Stella spava u svim mogućim pozama iza Hippie i mene,povremeno imajući napade smijeha ili kašljanja dok Čička vjerno prati nastavu.So not.Ali ipak zaradi koju peticu koju proslavljava tnnnn plesom.Zvonac ispred mene opet priča neku svoju bajku,dok Smej samo odmahuje rukom.Zanimljivo.Kraj školskog dana,vučem se doma,napokon i dolazim doma i bacam stvari.

Cijelo popodne-Zujim,zujim i još malo zujim.Večer je doba dana za paničarenje i trčanje po kući.Dopisujem se s ljudofima na msu i žalim se kak nisam niš stigla.Frišku figu.Uzimam bilježnicu i ponavljam gledajući u isto vrijeme Raymonda i Cosbyev šou.Jedem kivi zamišljajući da jedem mliječnu čokoladu s recimo karamelom(yummy),gledajući Večeru za 5.

19 h-pomalo paničarim,ali još uvijek nije kulminacija paničarenja.Ma samo koji akord da ponovim,ma gle zgodna solažica
za naučit,joj kak fora skinuo mi se queen live idem to gledat.Plačem kao idiot gledajući Freddija u elementu,zamišljajući da sam ja u publici.Palim svijeće i mirisni štapić opium i odmaram.A što bih drugo??Dobro malo ponavljam jer sad već paničarim za ozbiljno.

22:30 h-O gle reži me počinje.Ma tu sam epizodu gledala,al zašto ne ponovit gradivo malo?Baš je tužno,šmrc,Sean( jel se tak zove??)doznaje da nije otac Mattu.Awww.Perem zube i gledam svoj odraz dok mi u glavi odzvanjaju Čičkin i Stellin glas "Đizus da je pofarbaj!Gle taj izrast!"

00:00 h-Sex i grad!!Ou yeah.Smijem se obožavateljici seksa Samanthi i opako zbunjenom Steve-u.Namještam mobitel u 4:30 h(u pozadini se čuje gromoglasni smijeh) kako bih si ponovila matematiku,hrvatski i napisala zadaću iz talijanskog."Not in this lifetime dear" čujem Sugara kak mi govori.Shugs je moj malo plišani slonić na torbi,sarkastičan do bola.Umotavam se u dekice stiščući svoje plišane prijatelje, tonući u neki odviše čudan i bolestan san.

I koja poanta odnosno oprostite mi poenta iz svega ovoga??Nema je dragi moji,nema..A što ste uopće mislili??

subota, 01.12.2007.

...and now it doesn't hurt anymore...

Pala je i ozljedila koljeno.Krv je potekla i rana je zapekla.No curica je bila hrabra i suzdržala se od plakanja.Otišla je doma i stavila na ranu šareni flaster.Baš su lijepi ti šareni rekla je i pomislila da jedino dobro od tog pada je to što sad može na koljenu imati šareni flaster.Prošlo je tjedan dana i curica je htjela vidjeti je li rana zacijelila.Zašmirila je, stisnula zube i naglo povuka flaster.Što brže to će manje boljeti.No rana je i dalje bila otvorena i pekla je dosta.Ovaj put od nagle boli curica je zasuzila malo, ali brzo je rukavom obrisala vlažne oči i stavila novi flaster,odnosno dva flastera kako bi što bolje čuvala ranu.Odlučila je pričekati malo duže i nadati se kako ju sljedeći put neće zaboliti kad otkrije staru ranu.Nabacila je vedri osmijeh i krenula van.Srela je puno prijatelja vani koji su je zabrinuto pitali što joj se dogodilo i zašto ima šarene flastere na koljenu.Kad im je objasnila svaki joj je dao novi flaster kako bi još manje boljelo.I zaista manje je boljelo.A kad je curica napokon skinula flastere,jedan po jedan otkrila je da rane više nema već samo mala mrljica koje je podsjećala na nešto što je nekad bilo.Istrčala je sretna van i objavila sretnu vijest prijateljima.Zajedno su, u smijehu i u igri proveli taj dan,pa dan iza toga i tako sve unedogled.