u naručju vremena

Danas sklapam usne
povlačim se natrag
u malu tamnu kućicu
onu obloženu slatkišima
izvana-da, tu.

čuvam sve svoje osmijehe
riječi, boje svoje sakrivam
šake puštam, kandže režem
svijeće u očima gasim

spuštam svilene zastore
moje boli, mojih stihova
pila sam ih i tako
sa zabranjenog izvora.

znam,bolje je
da se ne okrenem
još mi je na jeziku otrova
bolje, da ne srušim
još pokoju kulu pijeska
ili da ne sruši ona mene.

Pazi, da mi se pokidaju maske
što su ih prolaznici stvorili.

Gegam se polako
u duboku šumu
u sablasne sjene
i hladna jezera
da ne čuješ mi jecaje
ionako ne koriste.