u naručju vremena

Umoran duh
što sklapa oči
umoran da misli.

Budan da osjeti
val plave pjesme.
Budan da čuje vihor
usklika taknute duše.

Jak da smiri
morem oprane rane.
Jak da se visoko
s vjetrom vine.
I pjeva.

Stih rađa stihove
dah riječi stvara pjesnika
od pronađenog sina.

Odrazi sjedinjeni u kanon
lepršaju u svjetovima
poput kiše latica.
Prva misao zauvijek diše.
I odrasta.