u naručju vremena

Gleda u slike
skrivene prašinom
te nijeme usne
što godinama šute

Ukipljene oči pjevaju priču
zatvorene oči
one čuvaju tajnu

Potpuna tišina
nedovršenog vriska

Poznato lice
s mačem u ruci
oduvijek strano.

svi se nekako pitaju
što to znači
iskre nekako frcaju
ljubav i snijeg
zeleno granje i svijeće
sjaj i glamur
nada,polet
tuga,suza
opet moje nabacane riječi

pogledava na sat
on
zamišljen pogled u nebo
ona
svi sanjaju
odmjeren osmijeh
pređe preko lica

božična pjesma
osvijetljen grad
čarolija traje kratko
pa ipak možda
ove godine
ostane

ma sve su to samo prazne riječi
mutan pogled u skladište misli
sve je to samo krug
iz kojeg ne mogu van

tihi povratak na isto
brži je nego odlazak
da.

ma sve su to samo prazne riječi
mutan pogled u skladište misli
sve je to samo krug
iz kojeg ne mogu van

tihi povratak na isto
brži je nego odlazak
da.