u naručju vremena

modre ruke grebu po površini misli
da,netko te razumije
neću se javljati
ti stvaraš svoju patnju,hraniš svoju bol
i me daš joj da ode.
To si ti.

U mračnoj noći,u tužnom jutru
i samoćom obavijenom stihu.
U moru suza nikad prolivenih
i oceanu vremena provedenog
u neshvaćenosti.

Znaš voljeti kada je ljubav nedostižna.
i nikad si nećeš dopustiti da ne budeš čudak.

Ne moraš biti čudak koji pati.