u naručju vremena

Netko je opet hladno tonuo do dna
da- pjesnik.
i svi mi uvijek tonemo
kao zvijezde padalice
u more,
duboko do dna,i dublje
tamo gdje prebiva patnja
tuga,bol i usamljenost
naše vrelo inspiracije.

Mjesto gdje se uvijek vraća
svaka izdvojena duša
sama,pa piše stihove.
pretapa suze,osjećaje
mi vječiti putnici
sve ostaje iza nas.

Lljubav, sreća,riječ
ne,riječi ostaju.
Naša putovanja
ima nas puno
al svako je srce samo

ne budi tužna,
ti pjesnička dušo
zagrlit će te vrijeme
zagrijati sudbina
i pogled prijatelja.

uvijek ostaje osmijeh
ponekad lažan,al blistavo sjajan
od želje da osjeti sreću.
Da bude stvaran

Neshvačeni pjesnici
svako jutro priroda se budi
za vas.