evo redizajn ovog bloga hahah.... zahvaljujem Mihi=)! kako vam se sviđa.. ?ful je nekako ono..baš mi paše.... hihihihi..al sam sapljena,skurena,udrena,spaljotina vatever=D

u zadnje vrijeme se ful onako čudno osjećam,drugačije... ful me ubijaju stvari za koje me prije bilo totalno briga,ono imam osjećaj kao da se moram malo maknut od svega,svih tih stvari koje me okružuju svaki dan...

u subotu sam se ošišala (na moju veliku žalost) zbog maturalne na koju nisam na kraju išla... prvo sam bila toliko bijesna zbog toga što me ošišala(opet na kratko)..i zbog toga sam popizdila,kasnije kad sam došla doma plakala..da plakala sam zbog svoje kose...
neznam,ja svoju kosu gledam nekakav pomak naprijed,moja sadašnjost,budućnost i prošlost,možda vama zvuči glupo,ali neznam...napokon nakon neznam koliko godina naraste mi do ramena i ona mi ošiša sve,ne sve ali skrati do pola!
evo ovako možda vam bude malo jasnije kad napišem ovo,ja sa dok sam imala kratku kosu sam proživila dosta loših stvari,i bila sam osoba koja nisam sad! imala sam je kao osoba koja sad ne želim biti! osoba koju želim sakrit duboko jer me ...pa sram! i nekako kad mi je skratila tu prokletu kosu sam se osjećala kao da me vraća tamo di ne želim bit,u sjećanjima koje sam zaboravila..i koje ne želim pamtit!

kao što sam rekla,u zadnje vrijeme me dosta toga ubija,pucam lagano po šavovima,dosta mi je pitanja,šta sad da napravim,kako da sredim ovo,kako da bude bolje..a ne shvaćam da bolje ne može bit! imam praktički sve! odjeću,mob,krov nad glavom,hranu,frendice,frendove na koje mogu računat...šta mi još treba? zašto toliko želim pobjeć od realnosti?
neznam...sva sam zbuki...možda ovo govori onaj poznati ženski sindrom-pms... jebiga..
budite pozdravljeni!