When you think everything is starting to fall appart, you realise that your life lost its purpose long ago.....
Hey..... Znam da sam rekla da odustajem od bloga, al evo me nazad..... Uff.... Puuno se toga dogodilo u posljednje vrijeme..... Ljeto je bilo super, al je prerano završilo..... Mislim da je ovo bila jedna od onih godina u kojima čovjek definitivno odraste.... Moralal sam prihvatiti puno toga i nije mi bilo lako, ali kako kažu ono što te ne ubije, ojača te..... Jest da ja baš u to i ne vjerujem, al neka.... Ne znam ni zašto ponovno pišem..... Zbog sebe, valjda jer puno toga držim u sebi, a htjela bi se toga, na neki način, riješiti..... Nešto sam često počela razmišljati o stvarima koje sam trebala učiniti, a nisam.... Toliko je teško svaki dan se buditi s osjećajem da je nešto trebalo već odavno razriješiti..... Teška su vremena došla.... Više nikome nije stalo do nikoga osim njih samih.... Kada se samo sjetim kakva sam grozna osoba bila.... Ne kažem da sam se potpuno promijenila.... Samo sam shvatila da postoje neke granice.... Da sam to prije znala, koliko toga bi mi bilo lakše.... No, tako je to u životu.... Učiš na greškama.... Samo što su te greške ponekad tolike da postaju važan dio tvoga života.... Progone te poput sjene.... Žao mi je što sam dopustila da stvari odu predaleko.... Možda sam sve ranije trebala shvatiti.... Ali ljubav te zaslijepi.... Ne želim reći da mi je žao što sam si dopustila da ponovno osjetim nešto tako snažno prema nekome..... Samo mi je žao što i kako je završilo..... Možda je tako trebalo biti.... Možda..... Možda ću se za deset godina probuditi i shvatiti kako ne bih bila tu gdje jesam da se nije sve tako dogodilo.... Ali trenutno sam prebijesna i prepovrijeđena da bih o tome tako razmišljala.... Svi imamo svoje tajne.... Svatko nosi svoj križ.... Tako i ja nosim svoj....
07.09.2007. u 16:11 | Komentiraj (12) | Print | # | ^
