This year, I wished for love. To immerse myself in someone else & to wake a heart long affraid to feel. My wish was granted & if having that is tragic, then give me tragedy. Because,I wouldn’t give it back for the world....
Navikla sam uvijek dobivati ono što želim... I kada ti to netko omogući zaboraviš se veseliti sitnicama u životu... Na kraju te više ništa ne može zadovoljiti..... Zato sam ja odlučila unijeti neke promjene u svoj život.... Pronašla sam novo društvo i mogu reći da se prvi put nakon puno vremena osjećam sretno i ispunjeno.... Mislim da bih se trebala više truditi oko svega što sam prihvatila raditi kao i oko prijatelja i obitelji.... U duhu novih odluka prestajem pisati ovaj blog.... Neću ga brisati i tko zna, možda ponovno počnem pisati za mjesec dana, no trenutno smatram da je ovo najbolje za mene..... I dalje ću svraćati na vaše blogove i ostavljati komentare koliko budem stigla i mogla..... Pozdrav za sada svim blogerima, Petri, Jeleni, Tonki, Franjici, Antonii, Ines, Nives, Matei, Ani, Martini i svima ostalima kojih se trenutno ne mogu sjetit..... Zbogom za sada........
