"Beautiful life"
Nisam mislila da će mi biti tako teško odreći ga se.... Ali kad bolje razmislim, ipak sam u tu vezu uložila previše truda da bi sve samo ovako završilo.... Život je, nažalost, takav.... Nikad ga neću u potpunosti razumjeti jer mi se toliko gluposti trenutno mota po glavi da mislim da ću poludjet.... Kad bi bar sve bilo jednostavnije.... Imam 15 godina i ako mi je sada teško i ako sada boli, ne želim ni razmišljati o tome kako će biti kasnije.....
Moj problem je što previše volim ljude... Kad vidim da nešto nije u redu i da bi možda trebali pomoć ja želim dati sve od sebe da to nešto ispravim, popravim.... I onda stradam ja jer se guram tamo gdje mi nije mjesto.... Jednostavno osjetiš kada te netko ne želi u svojoj blizini... Tada sam uvijek znala bježati njemu, ali sada toga više nema i to će mi nedostajat.... Jaako.... No sada mi razgovor ne može pomoći jer sam prije uvijek osjećala nešto određeno.... Bila sam sretna ili tužna, ljuta ili nešto šesnaesto.... Al sada više ne.... U jednom trenu sam ovakva u drugom već onakva, a zapravo nikakva.... I sad kad to pišem vidim da to zapravo i nema nekog smisla.... Jednostavno su me neki ljudi razočarali i stoga s ponosom mogu proglasiti ovaj dan kao jedan od najgorih u mom životu.... Al nije to sad nikakav crnjak.... Samo mi je dosta nadanja da će sve biti bolje, kad to bolje nikako ne dolazi.... Čudno mi je sve to.... Kako se povijest ponavlja..... Činim iste stvari koje sam i prije činila samo što se sada pitam može li drugačije.....
Nisam već dugo napisala post i sada mi je baš trebao..... Jednostavno se tu mogu "izjadati", olakšati dušu.... Ono što je i smiješno i tužno je da ja još uvijek vjerujem da ljudi mogu biti bolji.... Samo da se svi malo više potrudimo sve bi bilo toliko drugačije jer sami određujemo svoju sudbinu....
Some you give away.....
Ovo sam vidjela kod Brooke, pa sam napravila i ja svoj.... Ak vas zanima, odite i vidite.... Meni je baš fora test.... Ah, nešto nemam inspiracije u zadnje vrijeme.... Dosta mi je pisanja tih glupih riječi koje na kraju neće značiti ništa.... Sad sam se sjetila one scene iz Titanica kad su Rose i Jack u onoj sobi na palubi i kad mu ona kaže da se osjeća kao da stoji u sobi prepunoj ljudi i vrišti iz petnih žila, a nitko ju ne čuje.... Tako se nekako i ja sad osjećam.... Naučila sam neke stvari uzimati zdravo za gotovo... Više ne.... Uvijek sam slušala tuđe zapovijedi pognute glave, no neću više... Shvatila sam da se moram izboriti za sebe, jer ako neću ja, tko će?... Okružila sam se krivim ljudima i zaboravila na one koji su mi nekad bili cijeli svijet.... Ljudi se mijenjaju... Neki na bolje, a neki na gore, ali je bitna ta promjena jer ona toliko mnogo znači.... Toliko toga govori o nama samima.... Nitko ne ostaje isti.... Jednostavno te život natjera na promjenu.... Divim se nekim ljudima koji jednostavno znaju reći pravu stvar u pravo vrijeme.... Nisam se ni nadala koliko će mi drago biti što idem u razred sa pola društva koje nisam prije imala priliku upoznati.... I ne bi mijenjala nikoga od njih.... Svi smo mi na svoj način i savršeni i nesavršeni.... Svi imamo mana i vrlina.... Ali svi smo ljudi... Smijemo se i plačemo zajedno.... Proživljavamo sretne i teške trenutke i drago ti je kad znaš da je netko pored tebe, pa makar da te naljuti.... Znaš da je tu zbog tebe....
Vjerojatno ovo što sam napisala vama nema smisla, ali meni ima.... Neki će možda pomisliti kako su to što govorim gluposti i neka, to je njihov stav i mišljenje.... A ovo je moje.... Razmišljala sam o prestanku pisanja bloga, ali sam odlučila da neću prestati.... Bar ne još.... 15.03.2007. u 07:50 | Komentiraj (52) | Print | # | ^
Here without you....
Novi post, novi dizajn.... Nova pjesma koja mi se mota po glavi.... Super je....
A hundred days have made me older
Since the last time that I saw your pretty face
A thousand lies have made me colder
And I don't think I can look at this the same
All the miles that separate
Disappear now when I'm dreamin' of your face
I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight, there's only you and me.
The miles just keep rollin'
As the people leave their way to say hello
I've heard this life is overrated
But I hope that it gets better as we go.
I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight girl, there's only you and me.
Everything I know, and anywhere I go
It gets hard but it won't take away my love
And when the last one falls, when it's all said and done.
It gets hard but it won't take away my love
I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight girl, there's only you and me
Moja best frendica je konačno otvorila blog, pa svratite.... KLIIK!!.... Kod mene ništ novo.... Bila sam peta na županijskom iz biologije.... I tak.... Nemam ni volje ni inspiracije za neki pametan post.... kissss
Ne sanjaj život, već živi svoj san
Eto.... Sad sam se baš vratila iz škole, uđem u svoju sobu i za oko mi zapne ova rečenica.... Smiješno da sam ju vidjela baš na čestitci za rođendan.... Istina je da mi svi volimo sanjariti, ponekad toliko da zaboravimo živjeti..... Tako je jednostavno pobjeći u svijet koji postoji samo u tvojoj glavi i tamo biti što god hoćeš.... Na trenutak ostaviš sve iza sebe i uživaš u onome kako bi htio da bude, pa makar na kratko..... Ne znam zašto se zadovoljavamo tim mrvicama sreće kada možemo imati sve.... Zašto je tako teško posegnuti za onime što želiš, i ma koliko ono nedostižno bilo, na trenutak vjerovati da ti to možeš.....? Ja sam jedna od onih koji često sanjaju, a snove rijetko ostvaruju......
Glupo je što prihvaćam ovakav život, a sanjam o nečem potpuno drugačijem..... Još kao klinka u vrtiću sam znala što želim biti kad odrastem, ali sada mi se to sve čini nekako strano, drugačije..... Teško je sada odlučiti čime se želiš baviti do kraja života.... Znam da će se mnogi vjerojatno nasmijati na ovo jer je to totalno djetinjasta želja, ali želim pjevati.... Nikad nisam mogla zaspati bez glazbe, stalno nešto pjevušim i znam da je to totalno neostvarivo, ali eto..... Sad znate nešto malo više o meni.....
Sjetila sam se kako je prošle godine tu bio festival "Djeca pjevaju hitove" i stvarno je bilo super.... Svidjelo mi se to.... Došla sam čak do finala.... heheheheheheeheee.... Davno je to bilo..... Šteta što sam ove godine prestara za to.... Ko bi rekao da ću s 15 biti prestara za nešto..... A kažu da život tek počinje.... Ma da ne govorim gluposti, sve što sam htjela reć je da ponekad treba slijediti svoje srce, pa makar ono govorilo nešto potpuno ludo ili glupo, ali za vas je to ono pravo...... I ne treba nikad odustati, jer najbolje tek dolazi.....
"Kad sama sebi oprostiš, spremna si da opet zavoliš.... "
Nekak mi je sinoć ovaj stih u naslovu zapeo za uho..... Luka Nižetić- "Pusti me u san".... Za mene je taj stih živa istina.... Napravila sam neke stvari kojima se ne ponosim, ali sam konačno to uspjela pustiti.... Zaboraviti.... Prva ljubav se teško zaboravlja.... Nekako uvijek ostaje sa nama.... Skrivena i pomalo zaboravljena, ali je tu..... Tek sam nedavno shvatila da neće nestati..... Ja to ni ne želim, ali znam da moram nastaviti.... Previše sam vremena izgubila na nekoga tko to nije zaslužio.... I sad ponovno volim.... Nekoga tko to ne zna, ali ipak....
Mrzim to što mi je stalo do drugih ljudi.... Pa makar da ih vidim prvi put u životu, ali ne volim vidjeti druge kako pate.... A kamoli kad je to netko koga poznam.... Nažalost danas je patnja svuda oko nas.... Ne možemo spriječiti da netko bude povrijeđen..... Svaki dan živimo svoje monotone živote ni ne shvaćajući koliko nam je zapravo dobro.... Žalim što neke ljude nisam bolje upoznala.... Možda sam mogla nešto promijeniti.... Možda sam mogla spriječiti sve ono što se dogodilo....
Oni koji me poznaju znaju da nisam depresivna.... Jednostavno, ovaj blog mi je prilika da pokažem kakva sam jer me mnogi krivo shvaćaju.... Zaključuju po onome što čuju od drugih.... Navikla sam da mi govore kako sam razmažena, umišljena, hladna..... Ne želim mijenjati nečije mišljenje na silu.... Samo sam već umorna od toga svega..... Mrzim kada mi netko tko se nije ni potrudio upoznati me dođe nakon nekakvog prosvijetljenja i kaže mi kako ja nisam baš takva kakva je čuo/ čula da jesam.... Hvala, ali ljudi koji to ne vide otprve, već slušaju druge mi ni ne trebaju u životu..... Dosta mi je toga da me nitko ne shvaća ozbiljno.... Stvarno ne znam da li tražim puno, ali samo želim da drugi ne donose zaključke o meni prerano....
Za kraj jedan citat.....
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne. Vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostaje samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
S. King
