PRAVILA ZA ZRELU OSOBNOST
1.Zreo čovjek ima svoj JA; misli svojom glavom; odlučuje svojom voljom. Uspješno se brani od iracionalnih i negativnih utjecaja svoje naravi i okoline.
2.Ima prijatelje; sposoban je voljeti ljude, živjeti za njih i s njima. Ima osoba u čiji život ulazi s prijateljskom ljubavlju i kojima dozvoljava da uđu u njegov život s istom ljubavlju.
3. Uravnotežen je na području osjećajnosti; ne podliježe eksploziji srdžbe, sljepilu euforije, ropstvu strasti. Ne guši svoje teške osjećaje u alkoholu, drogama, sanjarenju, psovkama. Nije sputan uskogrudnim brigama, zarobljen u svoj, sebični svijet. Teške osjećaje svladava smireno, bez ispada, bez dramatiziranja; ne pribjegava praznovjerju. Prihvaća sebe; podnosi osjećaj frustriranosti; na neprijateljstva i neprihvaćanja ne uzvraća agresivnošću ili neprijateljstvom.
4. Ima jasan životni cilj; Svoje misli, riječi i djela usmjeruje prema njemu. Sve vrijeme stavlja u službu cilja. Stalno je koncentriran na cilj i ne zarobljava se ni uspjesima, ni neuspjesima, ni poslom, ni odviše sitničavim pravilima života.
5. Realistički gleda na život i spreman je na zalaganje; Objektivno sudi o stvarima, događajima i osobama; sposoban je rješavati probleme praktičnog života i društvenih odnosa; ustrajan je u ostvarivanju planova. Ocjenjuje realno okolnosti, uspijeva u svom naumu i to ga potiče da se još više zalaže.
6. Objektivno gleda na sebe i spreman je na humor; Ne živi u iluzijama, ne laže sebi, ne uzdiže se i ne ponižava se. Objektivno ocjenjuje sposobnosti i ograničenosti, mjesto u društvu i rad. Na manjkavosti reagira blagim humorom prihvaćajući stvarnost kakva jest.
7. Stalno proširuje svoj životni nazor, obogaćuje iskustvo; Spreman je na razgovor, stalnu korekturu, mijenja sudove jakim dokazima koje prihvaća od pametnijih, učenijih, zrelih i boljih ljudi.
8. Preuzima na sebe odgovornost; za svoje čine i za čine onih koji su radili po njegovoj naredbi, volji, pod njegovim utjecajem, po njegovu primjeru. Ne umanjuje, niti uvećava odgovornost za svoje čine.
9. U teškoćama se oslanja maksimalno na Boga ; Teškoće podnosi strpljivo, nije impluzivan, ne oklijeva, nije tjeskoban. Uvijek spremno traži i prihvaća Božju pomoć .
10. Pronalazi ravnotežu između otvorenosti i zatvorenosti; ne gubi se u društvu i ne bježi u izolaciju. Ima vremena za sebe, ne isključujući druge. Drugima prilazi kao individuum, a u individualnosti je svjestan drugih. Individualnošću obogaćuje druge, a oni njega obogaćuju svojom raznolikošću.
11. Prihvaća druge; sa svim kvalitetama i slabostima, s njihovom širinom i skučenošću, prihvaća ih kao drukčije. Zna da je prihvaćanje drugog temelj dijaloga i prilagođavanja, a neprihvaćanje drugog izvor neuroze, agresivnosti, bojažljivosti, egoističnih situacija, kao i lažnog ponašanja. U odgoju prevelika sistematičnost i uniformiranost mogu ugušiti osobnost.
12. Usmjeruje sve težnje i aktivnosti da ostvari životni poziv; životnim nadzorom na svijet osmišljava svaku misao, riječ i djelovanje. Cjelovito gleda na život. Vjerom (ukoliko ne traži vlastitu sigurnost, interes i sentimentalno zadovoljstvo) formira ljestvicu vrednota podvrgavajući niže višima.
13. Hrabro se suočava s tragičnim i nepredviđenim situacijama koje dovode u pitanje životno opredjeljenje, zvanje ili samu egzistenciju (smrt drage osobe, neuspjeh u poslovima, politički neuspjeh, nepravdu, gubitak dobrog glasa, bolest koja ga diskvalificira, neostvarenje pravedne težnje) u takvim situacijama dolazi do izražaja čovjekova vitalnost, energija, hrabrost, pozitivni, konstruktivni i snalažljivi duh. Ako možeš gledati kako se ruši tvoje životno djelo, ostati miran, i nakon toga ići naprijed-ti si zreo čovjek.
Ovo je samo nekoliko pravila i kriterija za ocjenjivanje zrelosti u svjetlu personalne psihologije i njezinih začetnika; E. Eriksona, C. Rogersa, V. Frankla, E. Fromma, W. G Allporta i G. Cruchona.
