Ako je tiho, ne znaci da nitko ne govori.
29.03.2009., nedjelja
Sjeta.
|
Neko čudno vrijeme je danas. Puše vjetar i pada kiša, ali nekako paše uz moje raspoloženje... Poklapa se sve. Padam opet u neku melankoliju. Rekla sam u prošlom postu da sam vedrija, što je istina. Nasmijana sam i vesela. Ali teško je samo tako izbrisati neke stvari koje se vraćaju neprestano. Ne mislim na njih što je više moguće i pokušavam se koncentrirati na lijepe stvari, što mi i većinom uspijeva, ali neke mi je pute potrebno samo malo samoće. Da se isplačem i da mi bude bolje. Neke pute bi se htjela sakriti od cijeloga svijeta, da me nitko ne nađe i da me svi puste na miru. Ali samoća je najčešće najteža. Ne volim kad me drugi vide tužnu, ne opet. Prošli put je bilo preteško i skoro je ubilo sve ono što sam imala. Sad sam si obećala da više neće biti tako. Shvatila sam da mi fali ljubav. Fali mi osijećati se voljeno i željeno, htjela bi osjetiti toplinu zaljubljenosti i htjela bi imati sigurnu luku gdje se mogu sakriti kada mi je to potrebno. Htjela bi da ovaj put to bude lijepo, da ne završi kao zadnji put - u suzama i razočaranju. Možda zato se i toliko bojim upuštati se u nešto novo, ma koliko god to htjela. Zavidim sretnim parovima kad ih ugledam, i ljubomorna sam. A ljubomora je tako ružan osjećaj. No dobro, proći će. Ubrzo, nadam se. Šaljem vam svima lijepi pozdrav i najbolje želje za nadolazeći tjedan :) G. |
14.03.2009., subota
Ptičji pjev.
|
Evo i mene, javljam se nakon puta. Nisam stigla previše čitat vaše postove jer sam bila zauzeta školom, ali nadoknaditi ću vam ovih dana. Dakle, bilo je prelijepo! Samo putovanje je bilo zamorno, ali čim smo došli do destinacije shvatila sam da se isplatilo. Jako sam zadovoljna, uživala sam u tim danima i planiram se jednoga dana tamo i vratiti. Vesela sam u ovo zadnje vrijeme, lijepo je vrijeme i počela sam se više družiti sa pravim ljudima, a ne samo s onima iz moje glave. Pokušavam ne razmišljati o tome da ih nakon ljeta više neću viđati često, već pokušavam uživati u ovo malo vremena što nam je preostalo u srednjoj. Pokušavam ne razmišljati ni o zdravstvanim problemima, ne želim da me to opet sputava. Ne znam kad sam zadnji put bila dan za danom uvijek dobro raspoložena. Valjda i sunce radi svoje. Puno vas pozdravljam :)  |
