Ako je tiho, ne znaci da nitko ne govori.

02.02.2009., ponedjeljak

Cesta prva. Cesta druga. Izaberi.

Svi mi trazimo nase mjesto u ovom velikom svijetu. Svi se nadamo da cemo ga i pronaci.
Ali cesto, dok smo u potrazi, zaboravimo pogledati oko sebe. Ne uspijemo vidjeti ono sto je vec tu, sto nas ceka. Zaboravimo biti sretni. Toliko smo usredotoceni na savrsenstvo da ne uspijemo uzivati u malim sitnicama koje nam zivot pruzi.
Ja sam bila takva. Pokusavam se promijeniti, pokusavam zivjeti i voljeti ono sto mi je dano, bez obzira na sto. Katkad mi se cini da je toliko tesko, toliko nemoguce da bi najradije odustala.
Osjecam da hodam po rubu, da tezim malo jednoj malo drugoj strani. Jedna je strana sreca u kojoj su svi problemi iza mene, proslost je samo proslost. Druga je buducnost, nesto nepoznato, mozda sretno mozda tuzno. Ne znam kako bi se opredijelila, nemam hrabrosti baciti se ni sa jedne strane. Strah me nepoznatog, strah me onog sto me ceka cim zavrsim srednju. A to je blizu. Slijedece godine krenut cu na faks, put moga zivota ce naglo skrenuti. Svi moji bliznji nece vise bit tu, bit cu sama i sama cu se morati snaci. Bojim se toga, bojim se da se necu uklopiti u novoj okolini medu novim ljudima. Oduvijek sam bila sklona stajanju po strani. Povucena i koja tesko vjeruje ljudima. Ali nikad do sad nisam se nasla sama u novom drustvu, u kojem nikog ne poznajem. A to me upravo i ceka. Necu cak biti u mogucnosti nekome se potuziti zbog toga.
S druge strane, pokusavam misliti da ce mi promijena dobro doci. Da cu mozda upoznati nekog s kim cu se dobro sloziti. Osobu koja ce bit tu za mene kad mi to bude potrebno, i kojoj cu i ja biti potpora.
Svejedno, ne volim biti okruzena hrpom novih ljudi. Znam da zvuci glupo, ali hvata me neka paranoja, neki strah. I znam da je sve to iracionalno, ali kad se nadem u toj situaciji ne mogu si pomoci.
Zbog toga, pokusavam ne misliti o tome. Koliko god ne voljela srednju skolu, nisam spremna za takvu promjenu. Ne znam cak ni koji faks je preda mnom. Ne znam koje ce mi biti mogucnosti, pa ne znam niti sto cu na kraju upisati.
Sada samo cekam da dode proljece, lijepi dani. Da sunce pocinje lagano grijati i da napokon odem u setnje po prirodi. To volim, to me cini sretnom, bar na kratko. Pokusavam da me ne zarobi ona tuga koje nikako da se rijesim, jednom zauvijek. Volim se smijati, biti sretna. Zasto onda to nikad ne traje?

- 12:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

...A Path in the Arcane Forest...

Kad se prisjetim proslosti, sve odise takvom svjezinom i ljepotom, kojima je nemoguce odoljeti... Zasto da se onda uopce trudim? Neka me rijeke ponesu u prekrasne davnine...

Za vas, koji se dolutali u njen svijet, tko je Gwenhwyfar? Ona je jedna djevojka koja se pokusava prilagoditi promijenama, iako je pomalo staromodna sto se nekih stvari tice. Ima 18 godina. Trazi samu sebe u ovom velikom modernom svijetu iz kojeg pokusava izaci ne ranjena, ali nazalost rijetko joj to i uspijeva. Voli glazbu, ali zna cijeniti i tisinu jer joj je cesto to najpotrebnije. Tesko ju je shvatiti, dozivljava stvari preosobno, divi se onim osobama koje slijede svoje ciljeve bez obzira na sto. Veliki je sanjar, previse vremena provodi u iluzijama i nerealnim svijetovima. Vjeruje da je ljubav najvece dobro i najvece zlo ovoga svijeta, jer nas zna usreciti isto toliko koliko nas zna i slomiti. Obožava miris lavande i suncokrete. Voli malo sumsko cvijece kao sto su tratincice, ljubicice i ciklame. Nema najdrazu boju, jer smatra da su sve boje lijepe na svoj nacin. Obozava kisu i hladnocu, ali isto tako jako voli toplinu i sunce u proljece. Voli hodati u prirodi kad su dani lijepi i sunčani. Jedna od onih zaljubljenih u Sumrak i nastavke.

...Welcome to the land of reveries...

...Waiting for the rain to fall...
Those who were chosen
~Tibby~
~lady grenouille~
~¤~ Bijeg iz prošlosti~¤~
~nocna mora~
~Midnight~
~BonnieCastle_~
~nightwish queen~
~...Snow White Queen...~
~...life it seems will fade away...~
~bell~
~Poison Ivy~
Forever in my heart
~my_twisted_space~
~Eowyn~
~Nocni Vuk~
~{...fearful tear...}~
~Silent scream~
Image Hosted by ImageShack.us

I feel a cold hand touching my heart, spears made of flames raging the skies. My phantasm supreme, the last gate, the last chapter of my terrestrial, my temporal, my mortal existence is to come.
Image Hosted by ImageShack.us

Sandman, come to me tonight, comfort me till morning light;
As darkness falls and shadows loom, I bid you welcome to my room;
Rest your bones beside my bed, lay your hands upon my head;
Cast your spell of slumber deep, and stay beside me as I sleep;
If I should die before I wake, I grant to you my soul to take.

Image Hosted by ImageShack.us

Remember me, I am still here. Don't forget me, I still care. Twist it and turn it around, kick dust upon it 'til it eats the ground. Love is something to break down, make it scream 'til you get sick of the sound. I'm so sick of the sound.
Image Hosted by ImageShack.us

Anything it's the same circle that leads to nowhere and I'm tired now. No concentration, just a white disorder everywhere around me. Sometimes I open the windows and listen people walking in the down streets. There is a life out there. Only absence near me, nothing but silence around me.
Image Hosted by ImageShack.us

Embrace me my angel, who's eyes enlightens my world. Let me feel your golden hair - so soft, so beautiful. Take my hand and follow me, to the realms of silence. Let the light of all lights devour us. Spread out your wings, and take me to this paradise. Spread out your wings and let us fly...
Image Hosted by ImageShack.us


design by Ruby Nelle