DAN ŽENA – DAN ZA SKUPLJANJE POLITIČKIH POENA

Eto, čak se i rimuje. To je sve što sam htjela reći. Svaki dan je dan borbe za prava žena. Žene, borite se! Hvala svima koji su uz feministički pokret!



Kad je samo nekoliko žena u politici, mijenjaju se žene.
Kad ima mnogo žena u politici, mijenja se politika.


Geslo argentinskih feministica

09.03.2007. u 18:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

SRBI NA LJEVICI – NASTAVAK, željeli vi to ili ne

Nemojte se iznenaditi ako na neki komentar objavim post ili me neka rečenica ponuka na neku temu. Ljudi s kojima komuniciram potiču me i inspiriraju.

Moj je prethodni post bio predug, a opet nisam sve napisala. Branitelji nemaju veze s ovom mojom pričom. Oni su bez svoje volje uvučeni u strateške misije. Oni nemaju veze sa time što su njihova žrtvovanja proglašena kolateralnom štetom, zato ih ni nisam spominjala. Oni su izvan tih prljavih igara, i zato bih rado kad razmišljam o njima razmišljala o ljudskim pravima i ne stavljala ih u kontekst rasprave o današnjoj politici. Danas im samo možemo zahvaliti i pomoći im gdje im pomoć treba.

A Hrvati bježe od jugoslovenskih naroda kako bi nas europski narodi stavili u uze. Ah, sloboda! Pojam tako sladak, tako dalek. Čak raspravljamo hoćemo li ući u EU ili ne, a kad ono EU je već duboko u nama. Penetrirao je svojim ljupkim pipcima kapitalističkog protoka kapitala i uhvatio nas nespremne, odpozadi. Čak neki to nazivaju rukovanjem.

Hitlerova stranka se zvala Nacional- socijalistička. Znači, nije bitno kako se netko zove, nego što radi. Može sebe netko smatrati komunistom, a kad ono mrzi pola svijeta i štrajkolomac je. Dalje znate sami.

Ako, mislim AKO, je veći postotak Srba u ljevičarskim strankama, to može značiti samo jedno: prosječno imaju 2 člana, jedan Srbin, jedan Hrvat. Znači 50%. U velikim strankama desnice ima 5% Srba, tj. 200 ljudi. Zaključak: desnica ima više Srba, ali ljevica ima veći postotak Srba. J

Ali neću se pretvorit u nacional fanatika, boli me briga tko je koje narodnosti, bitno da je dobar čovjek. Nadam se da i vi tako razmišljate.

09.03.2007. u 18:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

SRBI NA LJEVICI, MIT ILI LEGENDA?


Ponukana prvim komentarom koji je osvanuo na ovom prekrasnom blogu, upitah sebe dotičnu rečenicu. Više se ne sjećam razlike između tog dvoje, jer eto srednjoškolska sjećanja hlape. Neka onda netko drugi odgovori na naslov. Pokušat ću dati odgovor na sindrom ljevica=Srbi. Svi misle da su ljevičarske stranke srpske. I da tamo Srbi caruju. Kuju svoje mračne planove o preuzimanju Hrvatske. Ali ako nešto većina ljudi misli, to ne znači da je to tako. Vjerujem da ima ta neka stranka koja je takva, ja ne znam koja, ali jako me zanima koja, pa da ih ošpotam. U Hrvatskoj ima 15 stranaka ljevice, one prave i sve su redom vanparlamentarne. Nije istina da uglavnom imaju 100 ljudi. To je neki prosjek. Neke imaju 2 člana, neke 500. Najčešće imaju samo ta 2 člana. Znači uglavnom imaju 2 člana.

I stari su, šta je, je. Prosjek im je 108 godina. Pa im vi idite poslati mail ili ih pitajte što misle o Mesićevoj izjavi. Odmah kao u bunilo zaviču: Dok je Tito živ, nema se što više izjaviti. I onda im kažete: Tito je umro. A oni: Znali smo da će ova '45. bit kobna!

Istina je. Svaki ljevičar iznad 70 godina počne buncati. Pa to je normalno za svo stanovništvo u tim godinama. Samo što se desničari tad povuku i gledaju tv, a pravi ljevičar se ne predaje i još uvijek je spreman dati život za svoje ideale. I osjeća da mora puno toga reći mlađima. Puno, puno toga. Pa makar to trajalo 8 sati. Svaki dan. Žilavi su.

Zato ja upozoravam: družite se s mlađima. Oni nisu '45 ništa radili, pa vam niti neće pričati o njoj. Uglavnom ne razmišljaju o Jugoslaviji. Ne sjećaju se. Klonite se iskusnih! Mladi čitaju o socijalizmu i komunizmu preko novina, interneta i shvaćaju da je to globalni proces. Tko od starijih zna da se na Kubi pristojno živi i da tamo ni Srba, ni Tita nema? Socijalizam je ideja od prije više stotina godina, pisci su o komunizmu raspravljali još za vrijeme Thomasa Moora, davne tisuću petsto i neke. Ja čak sumnjam da je Isus bio prvi komunist jer je okupio ekipu, propovjedao ravnopravnost i sl. zablude najčešće dolaze zbog neinformiranosti. Npr. Marks nije bio Srb. Al šta je taj volio komunizam!

Problem srpske vlade za vrijeme rata ('91)
Kako su svi htjeli odcjepljenje od Srbije jer im se nije sviđala, Milošević je poludio. Mislio je: kako ću sad biti novi Tito kad me svi mrze. U međuvremenu, pobunjeni četnici, mrzitelji socijalizma i pravde, rade zločine po Hrvatskoj. Ustaše polude na to i odu ih protjerivat i stavljat u logore. Milošević i Tuđman se nađu i dogovore: fifti-fifti. Ockej! – uzviknu i krenu. Podjeli, pa vladaj. Kaos. Strah. Smrt. Bosna. Kosovo. Smrt. Smrt.

200.000 studenata u Srbiji prosvjeduje protiv rata i protiv Miloševića. Milošević kaže: Neeee! Ja oću bit novi Tito. I sve ih potjera i stavi nekoliko njih u zatvor. Pa opet prosvjed, opet zatvor. Pa ga sruše. U najgorem slučaju pola Srba je željelo velikosrpski san, a pola njih izričito NE! Teško mi je sad osudit cijeli narod i reći: genocidaši!

Svaka stranka ima Srbe u stranci kako bi ispali tolerantni. Čak HDZ poziva Srbe i Rome da se uključe. Ludilo! Jedino što tamo trebaju potiskivati sebe jer u programima tih stranaka izlazi na vidjelo zloduh mržnje prema drugačijima. Stranci se osjećaju suvišnima. Pa bježe na ljevicu, i Slovenci, i Mađari, i Talijani… Može se reći da svaka stranka ima Hrvate, par posto od Hrvata su ustaše, svaka stranka ima Srbe, par posto od njih su četnici... Tako da u nekim Hrvatskim strankama, koje zagovaraju Hrvatstvo, predsjedniku je djed Srbin. Tako da u jednoj liberalnoj stranci, predsjedniku je mama pravoslavka. A sve veći Hrvatine jedan od drugog. Srame se srpskog porijekla. A ljevica ne priznaje sram ni zbog porijekla, ni zbog religije, ni zbog imovinskog stanja. Tamo su svi ponosni onime što jesu. Ja sam socijalistica, ja sam Hrvatica. Ja sam ponosna.

07.03.2007. u 13:35 | 1 Komentara | Print | # | ^

SITUACIJA

Situacija je očajna. Svi intelektualci i oni koji će to postati su ljevičari. Ne samo da je time ozbiljno narušena ravnoteža u svemiru, već je i onemogućen rad ljevice. Drugovi me ispravljaju da je to samo u Hrvatskoj. Hm. Pametan čovjek može dobro predvidjeti stvari. Zna sve alternative. Ne vjeruje instinktu. I eto ti problema. Dok se ti ljevičari premišljaju kako pomoći radniku, ne iznose nikakve prijedloge jer ne žele pogriješiti, centar nudi prijedloge. Ponekad dobre, ponekad glupe, al' ipak… Ljevica zastupa radnika. Ne želi ga zeznuti. Ne želi ostati u povijesti kao onaj koji je zaje… tu i tu stvar, dana tog i tog. Ajme.

Odavno odlučih, bolje napravit dvije dobre stvari, pa jednu lošu, nego ništa. Jer ništa je loše. Nije loše pogriješiti, loše je ne poduzeti ništa. A kako da ja to objasnim drugima?

Situacija je koma. Ljevičari su fini ljudi. Sve se mora pristojno reći. Ne smijete pogriješiti datum ili gramatiku. Nije pristojno tračati ili otvoreno ružno kritizirati. Ali ja volim kritizirati i vrijeđati! To me jedino veseli u politici. Dobro, to i dobra djela, te društveno – koristan rad. Ah.

Puno je lakše biti desničar. Radiš šta oćeš, stranka te pokriva. Jednom ti mrtvom pijanom izleti: prokleti Srbi, a ono sutra zbog novinara, kolege ubace tvoju izjavu u program stranke. Jednom zaboraviš kako se netko zove, ili se zabuniš, a tvoja ekipa to proglasi duhovitim.

K' vragu! Probaj bit ljevičar! I kad si u pravu, ispravljaju te. Pardon, nadopunjuju. I kad se nešto izglasa, opet se mora raspraviti. Pretjerana demokratičnost koči rad. Zato uspješni ljevičari imaju na čelu diktatora. I to je super stvar. Intelektualce samo diktator može ušutkati.

Strah me da ću jedan dan i ja postati intelektualac. Užas. Evo, neki dan, ja u dućanu, ne znam koji kruh kupiti; teži i skuplji, ili finiji i jeftiniji ili fini i mali. Crni ili polucrni? I tu uleti ideologija. Moja susjeda uvijek kupuje isti kruh, iako se u zadnjih 20 godina pojavljuju i neki drugi kruhovi. Nije ih nikad probala. Niti ju ne zanima. Ona je zadovoljna. I vjerna svome kruhu. A mi? Hoćemo li mi isprobavati sve i svašta dok ne shvatimo da je onaj prvi kruh ipak bio najbolji?


06.03.2007. u 23:43 | 2 Komentara | Print | # | ^

TKO POD DRUGIM JAMU KOPA…?

Nitko. Radnici su slabo plaćeni, pa i kad kopaju jamu, rade to aljkavo i neažurno. Političari ni ne znaju tko su im protivnici, pa ne znaju koga zeznut. Meni se ne sviđaju neke stranke koje misle da su joj glasači neprijatelji, pa ih vrijeđa. Npr. industrijska politika spada pod odgovornost vlade, kako svuda u svijetu, tako i u nas. A nama naš premijer krivi župane. Nedostatak osnovnog ekonomskog obrazovanja! Ccc! Ili kad nas jumbo plakatima u predizborno vrijeme pokušavaju uvjeriti kako su simpatični. A mi znamo da nisu jer omalovažavaju žene, puno piju i puno kradu. To nije simpatično. A ipak glasači glasaju za njih opet. I na taj način ostavljaju sve po starom, a rupa je sve dublja. Na kraju ne kopa nitko pod drugim, svako kopa sebi svoju osobnu jamu. Sretno! I ja marljivo kopam. Ali moj je teren tvrd i ne napredujem.

06.03.2007. u 23:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

SKUPLJAČI SITNIŠA ISPOD STOLA KAPITALISTA


kako li je sretan naš radnik kad dobije unaprijeđenje! za samo malo veću odgovornost i 2 sata veće satnice, dobije čak 500 kn povišice! kako li je sretan predstavnik sindikata kad ga spomenu negdje, u kontekstu da je negdje nešto rekao... a kakva je tek sreća predsjednika stranke, lijevo orjentirane, kad ga pozovu da priča.

da, velika je to sreća. i? što onda?
da li su to za Vas promjene?
jer Vi ste većina. Vi odlučujete što je za Vas dovoljno dobro.
jeste li Vi zadovoljni?

i, ako niste zadovoljni, zar vam nije palo na pamet to nekome reći? znam, nema se kome, to je vaš odgovor. pa, idite na ulice i vičite, šaljite dopise novinama, recite svima u lokalnom kafiću... smisao života nije postati malo manje siromašan. smisao je postati svjesno i društveno korisno biće. smisao je osjećati da vaš rad ima smisla. niste manje vrijedni ako manje imate. ako vam bace mrvice koje ni sami nisu htjeli, ne zahvaljujte se! niste golubi da trčite za mrvicama. ako vam bace koji novčić, nisu vas kupili. jer ste Vi svjesno i društveno korisno biće! okolnosti nas natjeraju na svakakve ustupke, ali nemojte duhom biti skupljači sitniša ispod stola kapitalista!

18.02.2007. u 19:28 | 0 Komentara | Print | # | ^

MLADI PREUZIMAJU STVAR U SVOJE RUKE

znate što se kaže, ako ste nezadovoljni vašim seksualnim životom, preuzmite stvar u svoje ruke. to je stara "slavenska" izreka. ali što ako ste nezadovoljni vašim političkim životom, tj. ako vaše politike niti nema? moja je preporuka: prouči sve političke stranke i njihove programe u Hrvatskoj. zatim, ili se odluči za neku od njih ili osnuj svoju stranku. kako se seksualni život ne poboljšava ležanjem kod kuće, tako ni politički ne pronalazi put prema boljem sam od sebe. izdvoji vrijeme u svom životu za politiku. sat vremena dnevno može učiniti čuda za vaš politički život. upoznajte ljude sličnih sklonosti. pratite događaje, pročitajte koju knjigu na temu koja vas interesira, porazgovarajte sa ljudima za koje biste mogli reći da znaju što rade.

postoji jedna žalosna stvar. većina hrvatskih političara je toliko ofucala i stara da neće doživjeti promjene. pa ih stoga i ne žele i ne rade ništa u tom smjeru. i ostaje na tebi, zalutali prijatelju, da spasiš svijet. da se boriš!

vi zaslužujete bolji politički život. vi zaslužujete poštovanje. izborite se za njega. mladi, i oni koji se tako osjećaju, preuzmite stvar u svoje ruke! neka se vaš glas čuje!

15.02.2007. u 14:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

OSIM OKOVA SVOJIH

AKO JA TO KORISTIM, TO JE MOJE, AKO SE JA BRINEM O SVEMU, ŠTO JE TAKO TEŠKO SHVATIT KOME PRIPADA PROIZVOD MOG RADA, TRUDA, ZNOJA SADA. AFINITET IDENTITETA. AFIRMACIJA EMANCIPACIJE SVIJETA. INDIVIDUA MASE. JA SAM BEZ MASKE. IZRIČEM PAROLE U KOJE VJERUJEM. ČUJEM DA ME ČASTE PRIDJEVIMA I ATRIBUTIMA. HVALA. NAKON UPITNIKA: ˝TKO KOGA TU JEBE?˝ SLIJEDI I VAS I MENE. PROVEST ĆEMO VRIJEME STVARAJUĆ LUKI I BORNI NOVE STANOVE. ONI SRETNI, MI UMORNI.

MOJ DRUG KAŽE DA NISAM NIKAKAV SOCIOLOG. NE VIDIM PUT KOJI VODI VAN IZ STANJA OVOG, NE VIDIM HORDE MLADIH KOJI SE BORE. NE VIDIM PLANINE, MORE, GORE. SVE MI JE RAVNO ODAVNO. AL' KAŽE GLE!: OKRENI SE. SLIJEDE JUNACI JUNAKE. RAME UZ RAME. TRENUTAK SNAGE. GLE! KORAČAJU ISTI TAKT. ISTI SMJER IM JE OČIMA ODREĐEN. KROZ KIŠU I MRAK PROGRAMA ISPIRANJA MOZGA ŠTO SU NAM GA PRIUŠTILI IZLAZE NEOZLIJEĐENI. VIDI SADA. BUDE SE. TKO ZNA GDJE IM JE KRAJ? GDJE GDJE JENJAVA MLADOST? OSIM OKOVA SVOJIH DOK PRELAZE MOST NEMA SE NIŠTA ZA IZGUBIT.

I KAŽE REDOVI PROLETERA JEDNOM MORA DA SE DIGNU. U VOJSKU U ARMIJU ZA SLOBODU ZASTAVU DA VINU. BOJA KRVI DA SIMBOLIZIRA: RADNIK PRVI, PRAVDA PRVA, POŠTENJE PRVO. EKONOPMSKI IZVEDIVO. FINANCIJSKI ISPLATIVO. NOVO UREĐENJE PREFERIRAM. ZNAMO JOŠ MALO I KAKO. MARKSISTIČKA POLITIČKA EKONOMIJA. DUBOKO UKORIJENJENA. U TOKOVE LJUDSKOG RAZVOJA, U SRCA I MOZGOVE.

UDRUŽITE SE U SINDIKATE I PARTIJE, INTERESNE SKUPINE. SVI: STUDENTI I ZANATLIJE, DOMAĆICE I KARIJERISTI, OSTALI NENABROJANI, PREOSTALI NA LISTI. DOSTA PASIVNOSTI! DOSTA NEIZVJESNOSTI! MOJ DRUG KAŽE DA POČINJEM DA SHVAĆAM ONOGA TRENA KAD DAJEM ZNAČAJ NAJJAČOJ KLASI I KAD MI SE NADA RAĐA U TU SILNU MASU LJUDI. KAD VJERUJEM KAD SE ONA PROBUDI DA ĆE DA SE POTRUDI I STVORI NOVE PRILIKE ZA NOVE MLADE LJUDE I GENERACIJE KOJE ĆE SE S NOSTALGIJOM INFORMIRATI O TEŠKIM UVJETIMA RADA I TEŠKIM UVJETIM BORBE, ŽELEĆI DA SU SUDJELOVALI I DALI DOPRINOS: RADNOM NARODU DA SE VRATI PONOS.


DO SUDNJEG DANA CRKAVAM RADIM KOPAM
DO SUDNJEG DANA KRADU PROIZVOD MOG RADA
DO SUDNJEG DANA
A KAD TAJ DAN DOĐE NE SUDI SE MENI
A KAD TAJ DAN DOĐE JAO TEBI LOPOVE

OSIM OKOVA SVOJIH NEMA SE NIŠTA ZA IZGUBIT
.......A DOBITI ĆE ČITAV SVIJET.........

29.01.2007. u 14:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

ANARHOFEMINISTIČKI MANIFEST


Većina žena širom planete nema pravo da odlučuje o pitanjima koja se tiču njihovih vlastitih života. Žene trpe dvostruko ugnjetavanje:
- opću socijalnu ugnjetavanost ljudi
- i pored toga seksizam – ugnjetavanje i diskriminaciju na osnovu njihovog spola.

Postoji pet glavnih formi tog ugnjetavanja:

- Ideološko ugnjetavanje, ispiranje mozga određenim kulturnim tradicijama, religijom, reklamama i propagandom. Manipulacija konceptima i ˝igranje˝ na žensku osjećajnost i osjetljivost. Rasprostranjeni patrijahalni i autoritarni stavovi i kapitalistička shvaćanja u svim područjima.

- Ugnjetavanje od strane države, hijerarhijske forme organiziranja, sa naredbodavnim pravcima od vrha na niže u većini interpersonalnih odnosa, uključujući i takozvani privatni život.

- Ekonomska eksploatacija i represija u položajima potrošačice i radnice, na kućnim poslovima, kao i u slabije plaćenim ženskim pooslovima.

- Nasilje, kako u okviru društva, tako i u privatnoj sferi – indirektno kada se prinuda sastoji u lišavanju žene drugih mogućnosti, i ugnjetavanje direktnim fizičkim nasiljem.

- Nedostatak organiziranosti, tiranija nestrukturiranosti koja poništava odgovornost i stvara slabost i pasivnost.

Ovi faktori djeluju simultano i uzajamno se potkrepljuju u začaranom krugu. Nema univerzalnog rješenja za slamanje tog kruga, ali on nije nesalomljiv.

Ę Feminizam je stvar svijesti. Svijesti koja čuvare čini nepotrebnim. Stoga su nam principi društvenog oslobađanja sasvim jasni.

Ę Feminizam znači nezavisnost i sloboda za žene, da budu na istoj ravnini sa muškarcima. Društveno organiziranje i društveni život u kojem nema superiornih i inferiornih, i svi surađuju, žene koliko i muškarci. To važi za sve nivoe društvenog života, uključujući i privatnu sferu.

Ę Feminizam podrazumijeva da žene odlučuju same za sebe i same rješavaju pitanja koja se njih tiču: pojedinačno kada se radi o ličnim pitanjima, zajedno sa drugim ženama kada se radi o pitanjima koja se tiču nekoliko žena. Probleme koji se tiču oba spola, u osnovi i konkretno rješavat će ravnopravno muškarci i žene.

Žene moraju samostalno odlučivati o svom tijelu, i o svim pitanjima u vezi sa kontracepcijom i kontrolom rađanja same žene treba da odlučuju.

Potrebna je i individualna i kolektivna borba protiv muške dominacije, protiv svojinskih podnosa i kontrole nad ženama, protiv represivnih zakona, i za žensku autonomiju i nezavisnost.

Krizni centri, centri za dnevnu brigu, grupe za učenje i diskusiju, ženske kulturne aktivnosti itd., trebaju biti inicirane i vođene aktivnostima samih žena.

Tradicionalnu patrijarhalnu nuklearnu porodicu treba zamijeniti slobodnim udruživanjem muškaraca i žena, baziranim na za oboje jednakim pravima na odlučivanje, uz poštovanje autonomije i integriteta svake pojedinačne osobe.
Spolni stereotipi u obrazovanju, medijima, i na radnom mjestu moraju biti ukinuti. Adekvatno sredstvo je radikalno učestvovanje oba spola u svakodnevnim poslovima, životu kod kuće, i obrazovanju.

Struktura radnog života mora biti radikalno izmijenjena, sa više nepunog radnog vremena i horizontalno organiziranom suradnjom, kako u društvu, tako i kod kuće. Razlika između ženskog i muškog posla mora biti ukinuta. Ishrana i briga o djeci mora se ticati muškaraca koliko i žena.

Žene na pozicijama moći i premijerke neće pomoći većini žena u postizanju njihovog cilja, niti će stati na put njihovoj ugnjetenosti. Marksističke i buržoaske feministkinje izokreću borbu za oslobođenje žena. Za većinu žena ne može biti nikakvog feminizma bez anarhizma. Drugim riječima, Ę feminizam nije za žene na pozicijama moći ili za premijerke, već se zalaže za organiziranje bez moći i premijera i premijerki.

Dvostruka ugnjetenost žena zahtjeva dvostruku borbu i dvostruko organiziranje: s jedne strane u feminističkim udruženjima, s druge strane u anarhističkim. Ę feminizam je točka koja povezuje ovo dvostruko organiziranje.

Da bi bio ozbiljan, anarhizam mora biti i feministički, inače bi se radilo o patrijarhalnom polu-anarhizmu, a ne pravom anarhizmu. Na feministkinjama je da utvrde feminističku crtu anarhizma. Nema anarhizma bez feminizma.

Ključna točka feminizma je da promjene moraju početi danas, ne mogu se ostavljati za sutra, niti za ˝nakon revolucije˝. Revolucija treba da bude stalna. Moramo početi danas, razotkrivanjem ugnjetzavanja u svakodnevnom životu, i poduzimanjem akcija da se ono slomi u korijenu ovdje i sada.

Trebamo raditi autonomno, bez delegiranja bilo kakvim lidericama/liderima prava da odlučuju o tome što mi želimo ili što treba poduzeti: samostalno moramo donositi odluke o osobnim pitanjima, zajedno sa drugim ženama o isključivo ženskim pitanjima, i zajedno s muškarcima kada se radi o zajedničkim pitanjima.

Izvor: www.powertech.no/anarchy/maf.html



29.01.2007. u 14:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

socijalizam, komunizam, pravda, znanje, ravnopravnost, demokracija, komunikacija

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Udruzenaljevica.com


Free Counters
Free Counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se