četvrtak, 07.02.2008.
Jebeni stadion!
Ukleti stadion, ukleti stadion!, orilo se s poljudskog sjevera. U Splitu još nikad nismo pobijedili, a naši su na travnjaku doista izgledali kao da ih je “shrvalo” nekakvo prokletstvo. To jednostavno nije bila ista reprezentacija koja je suvereno prošla kvalifikacije i veličanstveno “srušila” Wembley.
Oslabljena Nizozemska, bez Seedorfa, Van Nistelrooya, Robbena i Van Persija, održala je našima školu nogometa. Vezni red, predvođen sjajnim Sneijderom, potpuno je osvojio sredinu terena, uštopao Modrića i Kranjčara.
Ostali smo bez Srninih prodora, a i uvijek čvrsti kapetan Niko Kovač djelovao je nemoćno. Još kad se nadovežu katastrofalne greške obrane, osobito nesigurnog Šimića, drugo se i nije moglo očekivati. Očito su se naši uljuškali u pobjede i uspjeh, svi su još bili “pijani” od Wembleya, kao da su mislili da pred njima svi padaju čim istrče. Triježnjenje je bolno, ali je svakako došlo dovoljno rano.
- Ovo je dosadno - zavikali su u jednom trenu navijači sa sjevera. Doista je bilo dosadno gledati kako naši nemaju ideju, niti šansu.
- Loše smo igrali svi. Iako niti jedan poraz nije dobar, možda ovaj i nije tako loš - priznao je Luka Modrić, a Igor Štimac je zaključio:
- Nikad nije dobro izgubiti, ali iz ovoga treba izvući pouke.
