nedjelja, 06.04.2008.

The End...



Ostaju neizgovorene rijeci... najljepse od svih koje ce ti itko ikada izgovoriti.
Ostaje moj dah u tvojoj kosi i poljupci na tvojoj kozi, svaku noc prije nego usnis i svako jutro prije nego se probudis oni ce te pomilovati njezno, najnjeznije...
Ostaju nasi tragovi na putovima kojima smo tek trebali krociti...
Ostaju suze...
Ostaje tuga...
Ostaje ljubav... bezuvjetna, veca od svemira...

"Zahvalan sam sto sam te uopće našao..
Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prašine. Bog, svemir, ili ma kako odlučili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir se četiri dana nimalo ne razikuju od četiri miljarde svijetlosnih godina.
Nastojim to uvijek imati na umu.
Ipak sam samo čovjek. A sva ta filozofska racionaliziranja koja mogu smisliti ne sprečavaju me da Te želim svakog dana, svakog trenutka, kao sto ne mogu spriječiti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s Tobom, u svojoj glavi..."

Volim te uvijek, vrijeme nije nista...
18:30 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>